Željka Šikić: Moja kuća je 50 metara od silosa i otpada. Još uvijek plaćamo eko-mafiji

Svi govornici na jučerašnjem prosvjedu u Zagrebu, svaki transparent, svaka izjava lišena političke demagogije – sve je to vjerno oslikalo raspoloženje prosvjednika koji su zatražili da Gospić, Lika i Hrvatska ne budu deponija za otpad. Sa svojom biografijom i životnom sredinom, „primus inter pares“ na pozornici na Trgu bana Jelačića svakako je bila Željka Šikić iz Gospića.

Ova dokazana humanitarka predsjednica je Udruge roditelja djece s posebnim potrebama.

Ukratko nam je ispričala svoje utiske.

– Prosvjed je bio doista monumentalan. Bez uvreda, bilo kakvih negativnih konotacija, ili pojava. Prosvjednici su svakako poslali jasnu poruku i Hrvatskoj podigli svijest kako se treba boriti za čist okoliš.

Moja kuća se nalazi oko 50 metara udaljena od silosa i otpada.

Na samom početku dovoženja otpada zakupci bivšeg PPK „Velebit“ zatvorili su sve otvore kako se ne bi vidjelo što je unutra i što se dovozi. U našem kvartu ima 15 kuća, gdje živi 30-ak ljudi. Kada su kamioni, osobito noću, počeli istovarati otpad mi smo u Gradskoj upravi tada pitali o čemu je riječ. Dobili smo informacije kako je sve to planirano i O. K.

Zatim smo vidjeli fotografije iz dronova po kojima je bilo vidljivo da se dio otpada ukapa u zemlju, a dio odvozi na obližnje smetlište Rakitovac, ističe Željka Šikić čiji je jedini brat Martin poginuo za vrijeme VRO „Maslenica“ 1993. godine braneći položaje kod Tulovih greda na Velebitu.

Martin je tada poginuo s dvojicom suboraca iz 118. brigade ZNG Gospić. Željka ističe kako je bio istinski dragovoljac, gradski dečko koji je odložio računalo i video-filmove i prigrlio pušku. Gospić je tijekom Domovinskog rata platio visoku cijenu svoje slobode.

Kako sada stvari stoje, još uvijek je plaća eko-mafiji.