Zakon dovoljno represivan za tinejdžere, ne i za kriminalce

Ukoliko se zakon zaista želi učinkovito provoditi, trebalo bi postupiti po francuskom modelu u kojem je zabranjeno imati WiFi pristupne točke koje su nezaštićene zaporkom i privoljeti sve korisnike „prepaid” usluga da se registriraju, ocjenjuje Robert Petrunić

Prijedlog novog Kaznenog zakona, koji bi u jesenskom zasjedanju Hrvatskog sabora trebao ići u drugo čitanje, među sigurnosnim mjerama predviđa i zabranu pristupa internetu za osobe koje su kazneno djelo počinile preko interneta, to jest koje su osuđene za, primjerice, „hakiranje”, sudjelovanje u lancu dječje pornografije ili za objavljivanje piratskih sadržaja na internetu.
Zabranu korištenja interneta u vremenu između šest mjeseci i dvije godine sud će izreći ako postoji opasnost da će osuđenik zlouporabom interneta ponovno počiniti kazneno djelo, a predviđeno je da se zabrana počne primjenjivati po završetku izdržavanja kazne zatvora.
U obrazloženju zakonskog prijedloga stoji kako se zabrana namjerava provesti onemogućavanjem osuđenika u sklapanju ugovora o elektroničkim komunikacijskim uslugama koji uključuje i uslugu interneta na način da će Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije o sudskoj odluci obavijestiti  sve operatore koji pružaju ovu uslugu, a koji će imati obvezu  odbiti sklopiti  ugovor s osobom kojoj je sud izrekao ovu mjeru, ali i obustaviti takvoj osobi pružanje usluge korištenja interneta po ranije sklopljenom ugovoru.
Lažni profili na Facebooku
– Takva mjera se najprije, od 2000. godine, počela izricati u sudskoj praksi nekih država SAD-a, a zatim se pojavila i u Europi. Sadržana je ponajprije u francuskom Zakonu o distribuciji i zaštiti autorskih i srodnih djela na internetu od 12. lipnja 2009., te u irskom zakonodavstvu, uz uvjet da je djelo najmanje tri puta počinjeno, navodi se u obrazloženju zakonskog prijedloga.
Iako se u obrazloženju ne precizira, racionalno je zaključiti da bi se mjera zabrane korištenja interneta mogla izreći i u slučaju sve učestalijih pojava kreiranja lažnih profila osoba na Facebooku i drugim društvenim mrežama.
S obzirom da se zabrana namjerava provesti samo posredstvom onemogućavanja  legalnog pristupa internetu, nameće se pitanje nije li naivno vjerovati da se time mogu prevenirati hakerske aktivnosti.
– Za većinu korisnika interneta ovaj zakon je dovoljno represivan da ih odvrati od nezakonitih radnji, što primjerice djeluje prema većoj masi tinejdžera koji nisu svjesni da je ono što rade nedozvoljeno. S druge strane, vjerojatno neće djelovati prema organiziranom kriminalu, jer je on već nekoliko koraka ispred zakonodavca, ocjenjuje Robert Petrunić, Certified Ethical Hacker i konzultant za informacijsku sigurnost Učilišta Algebra.
Spajajanje preko besplatnih WiFi točaka
– Gledano s tehničkog aspekta, zabrana sklapanja ugovora s davateljem internetskog pristupa vjerojatno neće spriječiti hakera da nastavi sa svojim nezakonitim radnjama iz jednog vrlo jednostavnog razloga; osoba takvih namjera spojit će se na internet preko javno dostupnih, besplatnih WiFi točaka, kakvi su restorani, kafići, knjižnice, ustanove, nezaštićeni kućni bežični sustav, ili će kupiti USB „stick” za bežični pristup internetu za kojeg neće zasnovati pretplatnički odnos. Činjenica je da danas osobe koje imaju namjeru raditi nezakonite radnje preko interneta, kakve su dječja pornografija, hakiranje, distribucija zabranjenih sadržaja i slično,  iste provode upravo na način da se spajaju preko besplatnih WiFi točaka ili kupnjom „sticka” za surfanje bez zasnivanja pretplatničkog odnosa, to jest  za surfanje u „prepaid” varijanti, navodi Petrunić dodajući kako bi, ukoliko se zakon zaista želi učinkoviti provoditi, trebalo bi postupiti po francuskom modelu u kojem je zabranjeno imati WiFi pristupne točke koje su otvorene, to jest nezaštićene zaporkom, i privoljeti sve korisnike „prepaid” usluga da se registriraju.
Sigurnije na internetu
– Na taj način se izbija iz ruku mogućnost korištenja interneta na način da zakonodavac ne može identificirati inicijalnu pristupnu točku. Mogućnost „brisanja tragova” je u tom slučaju smanjena, a kao što uvijek na školovanjima etičkih hakera u Algebri i skrećem pažnju polaznicima, osobe koje imaju namjeru provoditi kriminalne radnje posjeduju prilično velike količine tehničkih znanja, ali i dobro poznaju tehnike „socijalnog inženjeringa”, tako da drugi korisnici, računalni stručnjaci i IT forenzičari moraju neprestano obnavljati svoja znanja i biti u tijeku kako bi spriječili neželjene posljedice. Uz sve navedeno, moram naglasiti da je usuglašavanje zakona s ostalim državama u Europi dobar potez po pitanju sprečavanja zlonamjernog upada u tuđa računala i onog trena kad se počne provoditi dovest će do toga da se ljudi osjećaju sigurnije na internetu, zaključio je Petrunić.