Zadar treba postati predvodnik borbe protiv nasilja

Pratila sam, dakako, sve te ružne priče u vezi nasilja u Zadru, osobito nasilja u vezi sa ženama. Ne mislim kako su svi ovi nasilni događaji u Zadru izuzetak, već se radi o produktu dugoročne zadarske opredijeljenosti građana. Puno je tu blata koje treba počistiti, no treba reći kako toga ima i u drugim hrvatskim sredinama. Mislim kako Zadar ipak nije leglo mizoginije (mržnje prema ženama ili djevojčicama, op.a.), kazala je na književnica Korana Serdarević, zadarska Zagrepčanka, na predstavljanju svojeg književnog opusa, ali i svoje cijele osobe u Guma baru. Dodala je kako drži da bi Zadar trebao sada pokazati otpor prema nasilju svake vrste, ali i postati predvodnik tog otpora kako bi na neki način oprao sa sebe ljagu svih ovih ružnih događaja u zadnje vrijeme.
Predstavljajući nazočnima Koranu Serdarević zadarska književnica i novinarka Valentina Mlađen je rekla kako je Serdarević profesorica u jednoj zagrebačkoj školi koja vodi donkihotovsku borbu s mladima i lektirom, ali i autorica njezina zasad prvog i jedinog romana »Eksperiment Irene Tot«, modernog neuobičajenog djela koje eksperimentira s književnošću.

U Zadru ne očekujem fanfare
– Ovo je treći puta da se predstavljam zadarskoj publici. Nemam se što ustručavati. Ne očekujem fanfare jer držim kako iza sebe zasad nemam neki književni uspjeh, kazala je Serdarević dodajući kako je svoj književni put počela vrlo ozbiljno s kratkim pričama.
– Ta prva zbirka mojih kratkih priča imala je niz likova koji u njima nisu odustajali u situacijama u kojima su se našli. Nakon što je ta zbirka dobro prošla, pomislila sam u sljedećoj priči stvoriti lika koji će napraviti nešto neobično. Kada sam krenula u kreiranje tog lika vidjela sam da toj junakinji moram dati puni profil jedne osobe. Shvatila sam tada kako se ne mogu zaustaviti samo na formatu kratke priče, već da to mora biti roman, priča ova književnica koja je kazala kako je već pri pisanju ovog romana uvidjela da će imati problema s njegovim dovršavanjem, budući da je bila zaposlena majka dvoje male djece, tako da je uzela neplaćen odmor te je potom roman dovršila za tri mjeseca pišući vrlo aktivno, a čak se tijekom tog razdoblja povukla u Savar na Dugom otoku, rodno mjesto njezine majke.

»Čini mi se da sam se u tom stvaralačkom času suočila da je to što pišem doista dobro, ali da ne mora biti i najbolje. Sada mogu reći kako stojim iza Irene, glavne junakinje romana, ali i da sam spremna krenuti dalje
Korana Serdarević

– Čini mi se da sam se u tom stvaralačkom času suočila da je to što pišem doista dobro, ali da ne mora biti i najbolje. Sada mogu reći kako stojim iza Irene, glavne junakinje romana, ali i da sam spremna krenuti dalje, govori Serdarević.
U tom romanu, naime, žena u dobi od 33 godine se nalazi u nekakvoj krizi srednjih godina, želi imati savršenu obitelj, ali u jednom trenutku odluči sve to odbaciti i eksperimentirati sa svojim životom.

Nije me bilo strah reperkusija
– Nimalo me nije bilo strah kako ću s onim što je napisano u romanu izazvati reperkusije. Samo sam htjela i dalje ne znati i reći to usput. Radi se o tipičnoj antijunakinji, koja putem predstavlja samu sebe. Postojao je pritom i ženski strah kako ona može pisati o svim tim temama s kojima se suočava današnje hrvatsko društvo, kaže ova Zadranka sa zagrebačkom adresom dodajući kako misli da je svaka suvremena perspektiva feministička, s obzirom na sva ona prava koje su žene izborile kroz feminističku borbu.
– Irenu iz romana su različiti ljudi različito shvatili. Bilo je različitih reakcija, a najviše me zaboljela vrlo oštra kritika jednog kritičara koji je povezan s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i Ministarstvom kulture. Iz te i još nekih kritika došla sam do zaključka kako je naše društvo postalo konzervativnije, govori Serdarević koja je rekla kako misli da, unatom ovim kritikama romana, Hrvatska nema problema s mizoginim tekstovima.
Ova književnica za svojeg se predstavljanja osvrnula i na temu štrajka u prosvjeti iz svojeg kuta profesorice u školi.