Četvrtak, 13. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

“Zadar čita” vidimo kao jedan od naših doprinosa mijenjanju društva iznutra

26.07.2010. 22:00
“Zadar čita” vidimo kao jedan od naših doprinosa mijenjanju društva iznutra


Materijalizam i konzumerizam preziru kulturu duha, pa “Zadar čita” vidimo i kao jedan od naših doprinosa mijenjanju društva iznutra. Kriza sustava u kojem živimo nastala je upravo na području siromaštva kulture duha a može se pobijediti jedino ako počnemo razmišljati i posvješćivati važnost nutarnje promjene – borbu protiv najtežeg oblika recesije – recesije duha. Čitanje pomaže u tome jer uključuje i razmišljanje, valorizaciju pročitanog, produhovljenje


Gradska knjižnica Zadar svojim djelovanjem odavno je prerasla okvire obične gradske knjižnice. Knjižnica je ustanova kao primjer dobre prakse ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu. Iz Izvješća od prošle godine, odnosno statističkih pokazatelja proizlazi kako je u prošloj godini zaduženo pola milijuna medija, Knjižnica je imala 17 800 aktivnih korisnika, stotine većih i manjih događanja različite aktivnosti, s više tisuća novinskih, TV i elektroničkih priloga… itd.
Ove godine po drugi put je održan “Zadar čita”, manifestacija promicanja čitanja, Festival dječjih klapa je nadišao lokalne okvire, a Knjižnica svojim djelovanjem doista nadilazi institucionalni rad. Primjer za to je kućna dostava knjiga, kao i razmjena školskih udžbenika, koju je Knjižnica organizirala već drugu godinu zaredom.
Sve to bio nam je povod za razgovor s ravnateljem ove ustanove mr. sc. Ivanom Peharom.
Bez “ljetnog sna”
Nalazimo se u vremenu recesije koja je zahvatila sve, pa tako i kulturu, odnosno ustanove u kulturi. Velik dio radnika Vam je odsutan zbog godišnjih odmora. No, unatoč svemu, Gradska knjižnica Zadar, mislim na Središnju knjižnicu, nije skratila radno vrijeme?
– Već više godina Gradska knjižnica Zadar jedina je narodna knjižnica u Hrvatskoj koja tijekom ljeta ne skraćuje odnosno ne mijenja svoje radno vrijeme. Dosadašnje iskustvo rada s korisinicima ljeti, kao i statistike posudbe i posjeta, uvjeravaju nas da smo za naše stalne, ali i potencijalne korisnike, donijeli dobru odluku još 2003. godine, da radno vrijeme ostaje isto kroz cijelu godinu. No, od samoga početka bilo nam je jasno da će biti prilično teško organizirati smjene, a da svi djelatnici iskoriste svoje godišnje odmore tijekom srpnja i kolovoza. Ove godine dodatno opterećenje predstavljaju nam dulji godišnji odmori djelatnika Knjižnice zbog Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu u siječnju. Iz tih razloga, a i zbog prirodne izmjene koju u ritmu gradskog življenja donosi ljeto, reducirali smo na najmanju mjeru kulturna događanja. I ove smo godine morali angažirati nekoliko zainteresiranih studenata knjižničarstva koji “pokrivaju” rad, kako u ograncima tako i u Središnjoj knjižnici. Dodatni problem je što te studente trebamo platiti, dakako, iz vlastitih sredstava, što je sada osobito teško.
Znakovito je da naše statistike pokazuju vrlo veliku posudbu knjižnične građe, osobito knjiga, što govori o tome da kod nas nema “ljetnog sna”, ali i o tome da naši djelatnici – kojih je ljeti upola manje – moraju uložiti dodatne napore u održavanju knjižničnog poslovanja na dostojnoj razini. Povećana posudba knjiga govori o općepoznatom fenomenu da u recesiji knjiga postaje najjeftinijim oblikom kvalitetne razbibrige.
Ljeto u Gradskoj knjižnici Zadar nije nipošto statično razdoblje “fjake”. Turisti osobito vole Knjižnicu zbog mogućnosti dvomjesečnog upisa za neznatan novac i zbog mogućnosti besplatnog korištenja računala i interneta u klimatiziranom prostoru. Ovdje moram naglasiti da bez obzira na povelike račune za struju i reduciranje financiranja materijalnih troškova od strane našeg osnivača, Grada Zadra, mi želimo da našim korisnicima u svakom pogledu bude što ugodnije.
Nastavno na prethodno pitanje, kad bi se, realno, moglo očekivati ukidanje članarine?
– Mi imamo više kategorija besplatnih upisa, a već 10 godina nismo povećavali ni članarinu ni zakasnine. Realno gledano, do daljnjega se ne može očekivati ukidanje članarine, jer bi to iziskivalo dodatna financijska sredstva od strane osnivača, Grada Zadra, na koja u recesiji ne možemo računati. Budući da Knjižnica iz članarina i zakasnina znatnim dijelom financira nabavu knjižnične građe, time bi se automatski još više ugrozila količina sredstava na raspolaganju za nabavu. Posljedično, umanjilo bi se i zadovoljstvo korisnika, a time i broj dolazaka u Knjižnicu. Našli bismo se u pat-poziciji – korisnicima ne bismo mogli u dovoljnoj količini pružiti ono za čim imaju potrebu i ono što je razlog našeg postojanja – posudbu knjižnične građe. Reduciranje novca za nabavu knjižnične građe, što je aktualni problem, izravno se negativno odražava i na upis novih članova i na zakasnine čime će se umanjiti i naš vlastiti doprinos u nabavi knjižnične građe. Ukoliko želimo barem minimalno zadovoljiti svoje korisnike morali bismo poštivati stručno pravilo da se u pet godina mora obnoviti najmanje četvrtina fonda novom građom.
Čitaonica tiska je odavno čitaonica “stiska”. Multimedijalna dvorana je, također, odavno postala premalena za sve događaje koji se u njoj odvijaju.. Iako ste još prije deset godina predvidjeli kako će prostor Knjižnice u Radićevoj biti premalen još uvijek nije došlo do proširenja na susjednu zgradu? U kojoj fazi je proširenje Knjižnice?
– Što se tiče novog prostora, trenutno sve stoji. Nisu na vidiku niti novi ogranci u drugim gradskim četvrtima. Bez obzira u kakvoj se nezavidnoj situaciji nalazi država i Grad kao osnivač Knjižnice, mi kao nepopravljivi optimisti očekujemo i dalje da se nakon nedavno dobivene lokacijske dozvole učine i dodatni koraci u realizaciji planiranoga proširenja prostora za potrebe Knjižnice i Centra za mlade.
Socijalna i humanitarna dimenzija projekata
Od prošle godine ste postali i “posrednik” u razmjeni školskih udžbenika?
– Prva razmjena školskih udžbenika upriličena je unutar i ispred Gradske knjižnice još 2006. godine i od tada se ponavlja svake godine uz neprestan rast. Ove godine postala je općepoznata zahvaljujući ponajprije prilozima emitiranim na nekoliko televizijskih kuća. Riječi “posrednik” i “burza” možda su malo pretjerane, ali mi smo poznati kao ustanova koja pokušava uskočiti tamo gdje društvo i pojedine odgovorne institucije nemaju načina za pravovremenu reakciju. Time izlazimo iz okvira uobičajenog institucionalnog rada uopće, tj. tradicionalnoga knjižničarstva u slučaju naše struke. Zbog toga neki naši projekti i programi imaju naglašeniju socijalnu i humanitarnu, nego knjižničarsku dimenziju. Primjer za to je i spomenuta razmjena školskih udžbenika.
Trudimo se pomoći tamo gdje sistem pokazuje manjkavosti u funkcioniranju pa pokušavamo olakšati potragu za udžbenicima i donijeti uštede obiteljima s nezavidnim kućnim budžetima. Uostalom, većina od tisuće onih koji su ispred Knjižnice danima pretraživali rabljene udžbenike ili onih koji su ih nudili da ih ne bace u kontejnere, naši su korisnici ili potencijalni korisnici, što nas, s obzirom na naše poslanje, čini profesionalno i moralno obveznim da im pomognemo. A povratne reakcije tzv. malih ljudi nisu izostajale i puno nam znače: oni doista cijene sve što mi nastojimo napraviti za njih. Kao odgovorna osoba moram priznati da povremeno nije bilo jednostavno održati red i kontrolu da se sve odvija na civiliziranoj razini. Ova i druge akcije kao i naš doprinos zasigurno učvršćuju i pojačavaju naš pozitivni imidž u svijesti naših korisnika, potencijalnih korisnika i građana Grada uopće.
U nekoliko navrata broj posjetitelja “burze udžbenika” bio je toliki da je situacija gotovo izmicala kontroli. Zanimljiv je bio prigovor jednog sugrađanina koji je rekao kako smo mogli djeci barem dati stolove. Naravno da smo djeci dali sve stolove koje smo imali na raspolaganju – dali bi im i više da je naš prostor veći i oprema bogatija. Zamislite kakve bi uvjete djeca imala da u neposrednoj blizini Knjižnice djeluje najavljeni Centar za mlade.
Gradska knjižnica Zadar obilježila je prošle godine 60 godina postojanja. Od velikog broja programa posebno se ističe “Zadar čita”, manifestacija koja je pobudila velik interes javnosti za druženje s knjigom?
– Doista smo zadovoljni što je “Zadar čita” pobudio toliki interes kod Zadrana i da se vijest o uspjehu proširila i izvan granica Grada i Županije. To znači da naši napori oko promicanja knjige, književnosti i kulture čitanja doista imaju smisla, tim više što je to i jedna od temeljnih zadaća narodnih knjižnica. Uspjeh ovog promicanja čitanja daje nadu da će se u recesiji ljudi više okretati pravim vrijednostima koje su vezane uz kulturu, načitanost, obrazovanost, izvrsnost… Materijalizam i konzumerizam preziru kulturu duha, pa “Zadar čita” vidimo i kao jedan od naših doprinosa mijenjanju društva iznutra. Kriza sustava u kojem živimo nastala je upravo na području siromaštva kulture duha a može se pobijediti jedino ako počnemo razmišljati i posvješćivati važnost nutarnje promjene – borbu protiv najtežeg oblika recesije – recesije duha. Čitanje pomaže u tome jer uključuje i razmišljanje, valorizaciju pročitanog, produhovljenje.
Festival dječjih klapa već je prerastao okvire malog, lokalnog festivala?
– Da, Glas o našem malom Festivalu očito se proširio izvan granica primorskih županija. Od ove godine pristižu i klape iz unutrašnjosti, poput onih iz Udbine i Zagreba i dr. To nam prvotno nije bio glavni cilj, no radovalo bi nas ukoliko bi s vremenom postao svehrvatski festival dječjih klapa i ukoliko bi se izgradio u brend čija bi uloga bila doprinos u očuvanju i povećanju prepoznatljivosti baštine klapskoga pjevanja. Ne radi se samo o stručnom ocjenjivanju, nagradama i drugim osobinama vezanim za festivale – najveću vrijednost predstavlja ono što je najteže mjeriti – samo ozračje. Svatko tko je bio na Festivalu osjetio je posebno ugodnu atmosferu našeg dvorišta, ispunjenog stotinama djece i mladih. Umjesto da se klatare po ulicama i kafićima, ta djeca nastupaju, pjevaju…! Vrlo je važno u mladima razvijati pozitivne vrijednosti i ponos na vlastitu baštinu. Njegovanje tradicionalne glazbene baštine (bilo to pjevanje u klapama, bilo sviranje u puhačkim ili tamburaškim orkestrima…) jedan je od načina kako mlade usmjeravati u smislenom iskorištavanju slobodnog vremena, tim više što lokalne zajednice često u praksi malo pridonose u rješavanju problema mladih.
Nova Maestrova knjiga “Moje prve 222 pjesme za dječje klape i školske zborove” u izdanju Gradske knjižnice Zadar svakako daje doprinos konsolidaciji ovog baštinskog momenta.
U tome smislu je važno spomenuti da naš digitalizacijski projekt “Delmata” koji daje presjek kroz raznorodan opus i djelovanje Maestra Stipišića nije bio jednokratna ili privremena pojava na našoj web stranici nego da se novi sadržaji postupno dodaju, a postojeći proširuju. Osiguravanje dostupnosti ovakvih sadržaja putem interneta također pridonosi spomenutom cilju njegovanja baštine.
 Vrijedno priznanje
Provedeno je i “Anketno istraživanje zadovoljstva korisnika/ca Gradske knjižnice Zadar kao i Gradske knjižnice kao kultrunog aktera u Gradu Zadru” od strane Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru koje pokazuje kako su korisnici iznimno zadovoljni uslugama i sadržajima u Knjižnici, a stoje i riječi pohvale za osoblje knjižnice. Ujedno se Knjižnica potvrdila kao značajan kultruni akter Grada. Vrijedno priznanje Vašem radu?
– Svakako. Ono je vrednije od mnogih nagrada koje smo u međuvremenu dobili, da li kao pojedinci ili kao institucija. S obzirom na to da je istraživanje provela neutralna institucija u sastavu većega broja profesora i studenata, koristeći razrađenu i suvremenu znanstvenu metodologiju, jasno je da nekakvog “naštimavanja” rezultata nije moglo biti. Istraživanje nam je potvrdilo da pohvale medija i individualnih korisnika, stručne i druge javnosti nisu isprazne floskule, već je to stav lokalne zajednice prema Knjižnici koja prepoznaje što sve radimo za nju. Sretni smo i ponosni da nas mnogi vide pozitivno a nama i dalje ostaje glavni cilj maksimalni broj zadovoljnih korisnika i zaposlenika, uz optimalno korištenje knjižnične građe, usluga i svih drugih knjižničnih ponuda. Nakon dovršenja toga opsežnog istraživanja njegove rezultate neprestano koristimo kao važan razvojni alat. Povodeći se njima, nastojimo u svoj rad unijeti poboljšanja u područjima gdje smo “tanji” i dodatno snažiti svoje kvalitete.
Često ste se spominjali recesije. Kako je recesija utjecala na stanje duha djelatnika vašeg uspješnog kolektiva?
– Spomenuto istraživanje potvrdilo je i da je atmosfera među djelatnicima poticajna i motivirajuća. Istraživanje je provođeno tijekom 2009. godine, ali ni u 2010. stvari se nisu bitno promijenile. Gradska knjižnica je institucija s poviješću od preko 60 godina. Tijekom toga razdoblja bilo je uspona i padova. Za moga mandata svakako je najteže bilo razdoblje Domovinskog rata kada je Knjižnici visjelo nad glavom pitanje fizičkog opstanka, uopće preživljavanja tj. dokinuća institucije koja je mogla ostati i bez knjiga i bez zgrade. Naravno da je usporedba s ratnim zbivanjima teška jer su svi parametri bili uistinu drukčiji. Međutim, knjige su prikupljane gdje god ih se moglo naći, a osnovali smo i Vojnu knjižnicu jer je duh neuništiv. Desetak djelatnika iz tog razdoblja još su uvijek u sastavu kolektiva, a priključili su se i mnogi drugi, a duh je zadržan. Usuđujem se reći da Knjižnica koja je prepoznatljiva upravo po svojoj uspješnoj praksi, stilu rada i svome duhu nije oslabila ni u jednom od ta tri segmenta. Naravno da se u današnjoj sveprožimajućoj situaciji osjeti među djelatnicima određena bojazan za materijalna prava, ali dokle god “trljamo svjetiljku” tj. dokle god radimo na sebi i dokle god svoje poslanje realiziramo profesionalno i savjesno, obranit ćemo se od erozije i duh će nastaviti izlaziti.


 DRAMATIČNA SITUACIJA S PROSTOROM




Moram priznati – situacija s prostorom sve više postaje dramatična jer nemamo kamo s knjižničnom građom uopće, a posebno s knjigama. Naše police i spremište su dosegli krajnje kapacitete iskorištenosti i, ukoliko uskoro ne dobijemo neki dodatni prostor, doista ne znam što ćemo napraviti s postojećim knjigama. Npr. morali smo maknuti izložbene police na Odjelu za odrasle i umjesto novih naslova staviti građu iz sociologije i filma. Takvih smo ad hoc adaptacija imali cijeli niz proteklih godina i sve je teže smisliti neki novi način za bolje iskorištenje postojećeg prostora. Također, u uglovima spremišta već imamo knjiga na podu, jer nema prostora za nove police čiji je raspored već zgusnut. Sav postojeći prostor spremišta je popunjen i djelatnici se jedva provlače između polica.


 USPOREDBA S FESTIVALOM KLAPA U OMIŠU


Festival već pomalo nadrasta dvorište knjižnice u kojem je nastao. U suradnji sa stručnim voditeljem Festivala, kumom Knjižnice maestrom Ljubom Stipišićem Delmatom, pratimo taj rast i razvoj i sljedeće godine ponovno ćemo morati uvoditi novine u preliminarnoj selekciji dječjih klapa i načinu samog održavanja Festivala. Nije preuranjena niti pretenciozna usporedba s Festivalom klapa u Omišu. Isti je utemeljitelj, a i Omiš je u početku bio mali, a danas je to središnji ljetni događaj u Omišu i jedan od najvažnijih događaja u ukupnoj kulturnoj ponudi sličnih događanja koja vrednuju taj oblik nematerijalne kulturne baštine.