Vodič naših koraka

Poznata od pamtivijeka,raširena posvuda, raste uz putove, ali i po  njima. Pa ni uz najbolju volju ne možemo a da ne gazimo po njoj. Ova  biljčica nam je poznata kao Trputac, no na latinskom njezino ime je  Plantago. Što dolazi od riječi planta-stopalo i tango-dodir. Upravo zato  što je ni kriva ni dužna podložna gaženju. A ni mi je naprosto ne  možemo izbjeći ugaziti jer je zaista izdašna i vrlo raširena. Upravo zato  je u Renesansi dobila simbolično značenje skromnosti. U davnini je bila poznata pod imenom Arnoglossa, grčkog porijekla, a značenja: ovnov jezik, jer je bila posvećena upravo zodijačkom znaku ovna.
Kako je ima zaista po cijelom svijetu, naravno da je i među američkim domorodcima imala svoju simboliku. I tu je nekako povezana sa  putovima kojima čovjek kreće ili ide naprijed ili se vraća. Pa su je nazivali „korakom mudraca“ i smatrali da je ovo biljka koja je vodič naših  koraka, kada se odlučimo suočiti sa novim smjerovima u životu.
Ova biljka liječi puno toga, no smatra se da je odlična prvenstveno za  pluća i kožu. Zanimljivo je da se pluća povezuju sa tugom, smatra se da  se ona nakuplja baš u tom organu. Nije teško se odmah sjetiti da kada  smo tužni, prvenstveno svi duboko udahnemo, a ako taj osjećaj se potraje, kaže se isto tako da dišemo sa pola pluća. A ujedno i koža, kažu  najbolje odražava naša unutrašnja stanja. Posivi i izgleda umorno kada  smo tužni.
I eto onda našeg skromnog trputca gdje uskače. I baš kako dobar prijatelj treba napraviti kada nam je teško, on je prisutan, na nježan i  skroman način.
No ustvari je izuzetno moćna biljčica. Trputac sadrži sluz, gorke tvari,  silicijsku kiselinu, glikozid aukubin i antibiotske spojeve. A ti antibiotski  spojevi su toliko efikasni da se sok od biljke, koji je kao pripravak izuzetno preporučljiv, kada ga pripremimo, uopće ne kvari! Sam je sebi  konzervans, sadrži antimikrobne spojeve koji su učinkoviti protiv stafilokoka, streptokoka i klostridije – bakterije odgovorne za kožne infekcije, gnojne angine i tetanus. Izrazito je efikasan iridoidni glikozid aukubin koji je pokazao značajnu aktivnost protiv gram–pozitivnih bakterija, posebice stafilokoka aureusa, točnije one bakterije koja izaziva jezu,  otpornu na antibiotike i zaista jako opasna.
Kako aukubin potiče izlučivanje mokraćne kiseline iz tijela putem  bubrega,  koristan je kod  gihta, upale mišića prilikom bavljenja sportom, i općenito nakupljanja tekućine u tijelu. Svježe iscijeđeni sok preporučuje se za čišćenje krvi, kod svih vrsta čireva, za liječenje otečenih  žlijezda i hemeroida.
U nekim zemljama je priznat kao lijek, i to kao sirup za iskašljavanje,  prvenstveno iako se smatra da pomaže svim dišnim organima, izbacivanje sekreta, hripavc, astma, upale pluća, pa čak i kod tuberkuloze  pluća.
Cijela je biljka ljekovita, listovi i korijen za čaj, ali i sjemenke koje  osim što pomažu uspostavljanju regularne stolice, bori se protiv parazita, dovode u red bakterijsku floru i smanjuju šećer zahvaljujući inulinu, i prevencija su za nastanak žučnog kamenja.
Puno puta kada bi me ubola osa sam brzinski čupala ovog biljnog  prijatelja, malo žuljkanja kroz prste i pritisnula brzo na mjesto uboda.  Bol zaista vrlo brzo prođe. 
Osim kod uboda, ova biljka je zaista pravi anđeo čuvar kože, pogotovo kada je oštečena i čak i inficirana. I to cijele kože. Ne zaboravimo da  se koža nalazi i u ustima! Tako da kod ranica koje ne zarastaju, zdravlja  zubnog mesa, čak i paradentoze, ispiranje usta uvarkom, ili tretiranje  svježim sokom, može dovesti do znatnih poboljšanja.
Korijen se bere u rano proljeće ili jesen nakon vegetacijskog ciklusa.  Listovi mladi su divni dodatak mišturanci poljskog zelenila i čiste organizam od toksina. Nakon prvih listova, onih najmlađih, beremo ih za  sušenje i čaj. Sjemenke se skupljaju kada su zrele.
Mogu se raditi uljni macerati, tinkture ali i sirup. I to tako da uberemo lijepo formirane listove, nasjeckamo na sitno, pa u staklenku  slažemo red lišća, red šećera (ili meda, po izboru i mogućnostima) takvu staklenku dobro zatvorimo i –zakopamo!! O da baš u zemlju. Zbog  odsustva svijetla, ali i ravnomjerne temperature, takav sirup „sazrije“  nakon otprilike tri mjeseca. I eto nama lijeka za neugodan zimski  kašalj, ukoliko nam zatreba. Ali uvijek se nekako nadam da neće trebati.
Eto, od 400 vrsta, dva najprisutnija kod nas su oba ljekovita i jestiva. I  koliko god bila simbol skromnosti u našim krajevima, meni se sviđa  ideja indijanaca. Trputac, naš vodič u mudrost, pogotovo zato što pomaže baš tamo, gdje se u našem tijelu tuga skuplja: pluća i koža.