Stan s pogledom u budućnost

Devetnaestogodišnji Luka u stanu je nešto više od godinu dana i nakon što je završio trogodišnju školu za zvanje kuhara, u fazi je traženja posla. Sedamnaestogodišnji Kristijan doselio se početkom rujna. Pohađa Pomorsku školu, trenira košarku, a odlučan je u namjeri da jednog dana upiše i završi fakultet

Dom za odgoj djece i mladeži Zadar trenutačno brine o 23 štićenika, mahom dečkima.
Riječ je o mladićima koji dolaze iz različitih, a opet sličnih priča – nesređene obiteljske prilike početak su većine njihovih nevolja.
Umjesto roditelja ove momke u najosjetljivijim godinama usmjeravaju odgojitelji. Ljudi su to od struke koji svakodnevno ulažu svoje znanje, iskustvo pa i ljubav kako bi u ovim mladim ljudima probudili prave vrijednosti i vratili ih na pravi put.
Težak je to posao, ali, ipak svijetli trenuci i priče sa sretnim završecima dokazuju da se svaki napor isplati.
Među štićenicima Doma čije su životne priče već okrenule smjer prema boljoj budućnosti su Luka i Kristijan. Oni trenutačno žive u posebnom stanu koji je Grad Zadar prije nekoliko godina dao na raspolaganje Domu za odgoj djece i mladeži, a za potrebe resocijalizacije i osamostaljivanja njegovih štićenika.
Nenajavljene “inspekcije”
– Preseljenje iz Doma u stan treba zaslužiti. Njih dvojica su svojim ponašanjem dokazali da ih možemo pustiti da žive samostalno, ne bez ponosa govori odgojiteljica Ljiljana Šarić koja je među ostalim zadužena i za stan.
– Stan je tu kako bi se našim štićenicima koji su već u Domu pokazali da imaju smisla za red i odgovornost omogućio jedan veći stupanj samostalnosti. Ovo, naime, i jest prijelaz prema samostalnom životu. Ipak oni su i tu pod nadzorom tako da im jednom tjedno dolazimo u ‘inspekciju’. Stvar je u tomu da se nikad ne najavimo pa njih dvojica ne znaju kad ćemo banuti i to ih drži u pripravnosti. Naime, da bi bili u stanu, dečki moraju ispunjavati neke uvjete kao što je održavanje prostora urednim, a također se moraju ponašati u skladu s kućnim redom zgrade u kojoj žive. To bi značilo da pritužbi susjeda na njih ne bi trebalo biti, barem ne u prevelikim količinama, priča odgojiteljica Šarić dok sa Lukom i Kristijanom sjedimo u malom, ali zaista urednom stanu.
Devetnaestogodišnji Luka u stanu je nešto više od godinu dana i nakon što je završio trogodišnju školu za zvanje kuhara u fazi je traženja posla. Sedamnaestogodišnji Kristijan doselio se početkom rujna i na život u stanu još se uvijek privikava.
Policija “u genima”
– Ma i nije mi neka promjena. Osim što tu prespavam, u stanu sam najviše tri sata dnevno. Ili sam u školi, ili na treningu koji imam dva puta na dan, govori Kristijan koji priznaje da je red u kući najvećim dijelom Lukina zasluga.
– Što se tiče kućanskih poslova, nisam osjetio neko opterećenje jer sam sve to naučio u Domu. Ovdje u stanu mi je bolje jer imam svoj mir. Nitko mi ne ‘kvoca’ po glavi, govori Luka koji osim što traži posao, razmišlja i da upiše četvrti stupanj srednje kako bi poslije mogao na fakultet.
– Kako imam rodbine u policiji, a i baka me na to nagovara, mislim da ću jednog dana upisati Policijsku akademiju. To mi je u genima, otkriva nam Luka.
Planova za budućnost ima i Kristijan koji već nekoliko godina marljivo trenira košarku u KK Voštarnica i velika mu je želja uspjeti u sportu. I ne samo u sportu.
– Čvrsto sam odlučio upisati faks. Ili ću upisati pomorski ili kineziologiju. Faks ću u svakom slučaju završiti, odlučan je Kristijan koji sebe opisuje kao društvenu i komunikativnu osobu.
– Imam puno prijatelja. Iz škole i s košarke. Volim se družiti s onima koji imaju neki cilj i koji nisu skloni krađama i glupostima, iskreno će on.
Iako s roditeljima već dugo nema baš nikakvog kontakta, što ga svakako boli, Kristijan nije ogorčen. Njemu je teško djetinjstvo samo dodatni poticaj da uspije u životu.
Povjerenje u odgojitelje
– Roditelji mi se već godinama ne javljaju. U Dom sam dospio jer sam učinio jednu glupost, ali to nije došlo samo od sebe. Imao sam razloga za svoje loše ponašanje. Odgojitelji jesu ponekad dosadni i naporni, ali ih cijenim i zahvalan sam im jer su jedini koji su mi pomogli, govori Kristijan koji priznaje da se preseljenjem u stan najviše pribojavao upravo odvajanja od odgojitelja.
Da se između odgojitelja i štićenika često razvije prisan odnos pun povjerenja potvrđuje i odgojiteljica Šarić.
– Mogu reći da svi imamo lijep odnos s djecom i da smo uvijek sretni kad vidimo da netko od naših štićenika kasnije uspije u životu. Imamo tako jedan lijep primjer mladića koji je završio fakultet i danas ima obitelj te radi na dobrom radnom mjestu. Često se pojavljuje kao organizator donacija za naš Dom i druge slične institucije, navodi odgojiteljica Šarić koja se, kao i ostali djelatnici, nada da će im Grad uslišiti želju i Domu za odgoj djece i mladeži dodijeliti još jedan stan.
– Ovo je jedan lijep način pripremanja djece za samostalan život. Mislim stoga da treba poticati davanje ovakvih stanova. Riječ je ulaganju u budućnost konkretnih osoba i ovakav vid pomoći društvu se vraća na najljepši mogući način, zaključuje Ljiljana Šarić.

 U IŠČEKIVANJU DRUGOG STANA

Dom za odgoj djece i mladeži prošle je godine od Grada Zadra zatražio još jedan dvosobni stan na korištenje. Do sada ovom zahtjevu nije udovoljeno, a ravnateljica Doma Tatjana Vukman ističe da će isti zahtjev ponoviti i ove godine.
– Nadamo se da će Grad prepoznati važnost resocijalizacije i osamostaljivanja naših štićenika te da ćemo ovaj put dobiti pozitivan odgovor, rekla je Vukman.

 OTVORENA VRATA VISOKOG OBRAZOVANJA

Kako bi se šansa da se obrazuju pružila mladićima i djevojkama koji su zbog lošeg ponašanja jedno vrijeme svoje mladosti morali provesti po odgojnim institucijama i kojima obiteljske prilike ne otvaraju vrata za to, Ministarstvo socijalne skrbi ovakvim pojedincima osigurava razne beneficije.
Tako će štićenici zadarskog Doma koji budu upisali fakultet u Zadru do kraja svojeg školovanja moći ostati u Domu ili u stanu. Oni, koji pak budu htjeli studirati izvan Zadra imat će smještaj u studentskim domovima te osigurane stipendije.