»Slika Gospe Maslinske izlagala se na oltarima u vrijeme teških boli i epidemija«

Devetstoljetno svetište Gospe Maslinske u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru od osobitog je spomena na Cvjetnicu, nedjelju maslinovih grančica. Misno slavlje bez naroda na Nedjelju Muke Gospodnje 5. travnja u staroj župnoj crkvi Gospe Maslinske predvodio je belafuški župnik don Dario Tičić.
Nakon mise tijekom koje je pjevana Muka po Mateju, don Dario je izložio Presveti oltarski sakrament za glavnim oltarom u trajanju od tri sata. Za to vrijeme vjernici su pojedinačno i u intervalima dolazili u tišini pokloniti se pred Presvetim, poštujući mjere zaštite.
Predavati se zagovoru Gospe Maslinske kroz povijest ima sličnosti s potrebom sadašnjeg trenutka.

«Uskrs daje smisao našim bolima i patnjama«
– Višestoljetno svetište optočeno je brojnim molitvama i uslišanjima, zaogrnuto je plaštem tolikih Marijinih zasluga i milosti koje Zadar prima. Zadar je 1855. g. obranjen od kolere upravo po molitvi i zagovoru Gospe koju su u tom svetištu na Belafuži Zadrani zazivali upomoć u onim teškim trenucima i bolima. Slika Gospe Maslinske često se kroz povijest izlagala na oltarima zadarskih crkava, u vrijeme teških boli, epidemija i svega što je pritiskalo Zadar i cijelu domovinu, rekao je don Dario. Slika Gospe Maslinske darovana brojnim zavjetnim darovima u zahvalni znak uslišanja za zdravlje duše i tijela odolijevala je teškoćama kroz povijest. Na Veliku Gospu 1640. g. iz zadarske crkve benediktinki sv. Marije ta je slika prenesena u njeno svetište na Belafuži na Veliku Gospu, jer je prethodno bila odnesena unutar gradskih zidina da se zaštiti od opasnosti.
U propovijedi mise don Dario je istaknuo kako »otajstvo Cvjetnice ocrtava ono što slavimo – a to je da se preko muke dolazi u slavu. Preko patnje i boli dolazi se do ostvarenja najvećega. I u trenutku kojeg proživljavamo kao narod i svijet, osnaženi Kristovom mukom i njegovim uskrsnućem, kroz ovu muku možemo ići naprijed, ohrabrio je don Dario. Liturgijska boja slavlja Cvjetnice je crvena.
– Možemo reći da se sva Crkva zarumenila, jer crvena boja označava mučeničku ljubav, ljubav iz koje je Isus dao svoj život za nas. Slaviti maslinsku nedjelju u Marijinom domu, nju koju nazivamo Gospom Maslinskom, nešto je posebno, poručio je župnik Tičić.
Nova župna crkva na Belafuži izgrađena je 1998. g. pokraj stare župne crkve Gospe Maslinske.

Presveto
– Na Cvjetnicu otvaramo vrata Velikog tjedna, da bismo ga ove godine proživljavali na poseban način. Ali vjerujemo u Uskrs. Uskrs daje smisao našim bolima i patnjama« istaknuo je don Dario.
Inače je običaj na Cvjetnicu izložiti Presveto kada bi počelo 40- satno klanjanje. Ta je korizmena pobožnost počela baš u Zadru, u bratovštini kovača pri crkvi sv. Silvestra, u spomen na 40 sati Isusove agonije. Onda se ta pobožnost proširila po cijeloj Katoličkoj crkvi. Iz Zadra je došla u Veneciju, a preko Venecije se proširila po cijelom ondašnjem Mediteranu, rekao je Tičić.
U trenucima nakon podneva Cvjetnice don Dario je počeo pjevati pokorničku molitvu pred Presvetim a onda ga je nosio do glavnih vrata župnoga dvorišta gdje je s Presvetim blagoslovio župu i grad.
– Budući da ne mogu svi ljudi doći u crkvu, želio sam, kao što čine i ostali svećenici i župnici po župama, s Presvetim blagosloviti župu, cijeli grad i naše područje, da osjećajući blizinu Isusa Krista i snagu njegove Muke, možemo lakše podnijeti ove dane«, rekao je don Dario.
Pastirsku pažnju pokazao je i na način da je ispred crkve ostavio blagoslovljene maslinove grančice koje su vjernici tijekom dana mogli doći uzeti. Istaknuo je da su blagoslov grančica mogli učiniti i roditelji.
Vjernici su u tišini, ozbiljnih lica i skrušeno dolazili pred crkvu uzeti maslinovu grančicu i pomoliti se pred Presvetim. Među njima je bila i rođakinja biskupa Franje Komarice, Mirjana Komarica.

Ganuti vjernici
– Došli smo tužni i radosni, u isti čas. Jako nam je teško, baš nas je to sve ganulo. Na Cvjetnicu mislim na Muku Isusovu i narod koji je sad isto u muci. Mislim da smo svi u velikom Križnom putu. Maslinove grane sam uzela za sebe i za druge, pa ću im ih darovati, kud će ljepše. Moramo biti velike vjere u svemu ovome, to nas može spasiti. Križ je spasenje, rekla je Komarica.
Željka Vukić željela je žarko doći pokloniti se pred Presvetim.
– Stvarno me vuklo doći. Živim pokraj crkve i puno mi znači doći. Fali nam to jako. Sad mi je puno lakše, ispunjenija sam. Imam osjećaj da sam sudjelovala, da sam bila s Kristom, srce mi je sad ispunjeno. Misu ću gledati na televiziji. Mislim na sve ljude koji pate, koji su bolesni, o onima koji se brinu. Doktori i medicinske sestre su mi stalno u molitvama i glavi. Molim Boga da budemo svi zahvalni na svemu što imamo, mi koji smo zdravi. Da nas sve ovo promijeni, da postanemo bolji, da postanemo novi ljudi, rekla je Vukić.
Ana Lisica i dvije članice iz zbora Belafuža u crkvi su spontano zapjevale pred Presvetim.
Aktivna župljanka Jasminka Bašić rekla je da na Cvjetnicu misli »kako se Isus osjećao, znajući što ga sve čeka.
Župnik Tičić zahvalio je svima koji se trude oko našeg dobra: ministrima Berošu i Božinoviću i dr. Markotić.