Sijena ove godine u Lici ne manjka, mnogi su zaboravili kako je košnja nekada bila naporan posao

Lički poljoprivrednici su uglavnom kronični pesimisti i nikada neku sezonu i njezin urod neće pretjerano hvaliti. Radije će suzdržano govoriti o darovima zemlje i rezultatima svojega rada. Ona starinska „moglo je biti i bolje“ mantra je koja se ne rijetko preskače. Unatoč tim navikama ovu godinu po pitanju sijena nitko ne kudi. Proljetne oborine i sunčano ljeto utišali su i one naglasnije oportuniste jer je po pitanju košnje, spremanja i kvalitete sijena ova godina bila više nego li izvrsna.

Zato ovih dana diljem Like krstare kamioni s mnoštvom natovarenih bala sijena različitih veličina. Budući je sve u tome procesu postalo mehanizirano nije niti čudo da je sijena sve više jer se-dobro prodaje! Uzgajivači stoke  diljem Dalmacije i otoka najradije kupuju ličko sijeno. Zbog sastava bala, njihove težine i činjenice kako za relativno male novce mogu svojoj stoci tijekom zime organizirati vrhunsku prehranu.

Sijena k’o u priči

Cijene sijena ove godine najbolje su jamstvo ovogodišnje izdašnosti  ličkih livada. Što je trave i sijena više, to mu je cijena niža. Zato trenutno male, četvrtaste bale idu po 2 eura i nikada nisu bile jeftinije. Velike rolo-bale prodaju se po cijenama od 30 do 35 eura. Ponegdje na veliko idu čak i po 25 eura po komadu. Nakon duljeg perioda s vrlo malo ili  bez oborina, obilna kiša zalila je cijelu Liku zadnje nedjelje. Krave i ovce su ionako stalno bile na ispaši, a vlasnici vole reći kako se nadaju i drugom otkosu trave, otavi. Ovo obilje potvrdit će navode s početka priče o ovogodišnjem dobrom obilju sijenu diljem Like.

Foto: Marin Smolčić

Kako se nekada kosilo…

Kosci su nekada danima uoči košnje klepali kose, odnosno stanjivali njihovo sječivo tako da se nije moglo dogoditi da ovaj važan posao dobrog kosca uhvati nespremnoga. Kosci su se okupljali na livadama nedugo nakon što se trava još zrcalila od jutarnje rose. Bio je to tada vrlo težak, ali radostan posao. Radostan jer su kosci iako već umorni, redovno započinjali pjesmu!

-Aoj Liko slatki zavičaju u tebi je živit k’o u raju. Ne bi dao svoje kršne Like za dolare cile Amerike! Lička kapo crna i crvena, oj livado travice zelena-bili su tek neki od omiljenih stihova ličkih kosaca.

Domnaćice su za košnju čuvale najbolje komade suhoga mesa iz zimnice, pripremale su se delicije od pilića, pekli kolači, priljevala rakija… Djeca su s oblišnjih izvora nosila hladnu vodu jer kosci nikada nisu smjeli biti žedni. U toj tehnološkoj zaostalosti pokošena trava se ručno prevrtala da se bolje osuši, pravili su se naviljci i onda sijeno „u rinfuzi“ slagalo na konjske ili volovske zaprege i onda prevozilo na sjenare ili sabijalo u stogove. Uslijedilo je kupanje u nekom potoku ili rijeci, a nakon toga su se djeca otimala tko će spavati u mirisnom sijenu i često dočekala svježinu jutra u „krevetima“ koji opijaju umorna dječja tijela i udove.