Danas je 50 ili čak i više neobrađenih površina, a 60-ih godina kad nije bilo nikakve mehanizacije, kad se sve radilo ručno ili s konjskom i volovskom zapregom se obrađivalo sto posto, kaže dipl. ing. Miroslav Raspović
U serijalu o novijoj povijesti razvoja poljodjelstva na zadarskome području popričali smo i s dipl. ing. Miroslavom Raspovićem koji je u svojoj karijeri dobrim dijelom spojio mnoge važne poveznice koji su nekad činile osnovu ove djelatnosti. S radom je započeo 1962. nakon što je završio Srednju poljoprivrednu školu u Poreču te se zaposlio na Baštici, Poljoprivredno dobro Smilčić, gdje je radio kao poljoprivredni tehničar.
– Godinu prije toga se bilo počelo s pripremom terena, ali nije još bilo sve gotovo, tako da sam radio i na planiranju terena, vodio kopanje otvorenih kanala, zatim se radilo na piketiranju terena za sadnju vinograda na Kašiću, a isto tako i na postavljanju prvih drenažnih cijevi koje su postavljene na baštici, na 16. tabli, zajedno s kolegom Zdravkom Bušićem. Bilo je dosta posla i bio je raznovrstan što mi je kasnije dosta pomoglo jer sam svladao dosta toga, prisjetio se Miroslav Raspović, koji je s posla u Baštici otišao na odsluženje vojnoga roka, nakon čega se zaposlio u PD Vrani, kao poslovođa u povrtlarstvu i kao “režiser” u povrtlarstvu i ratarstvu.
Šećerna repa na Vrani
– Vrana je tada također bila jedan od najvećih proizvođača sjemena šećerne repe koje se davalo ondašnjim šećeranama: u Virovitici, Osijeku, Županji te u Crvenki, kaže Miroslav Raspović, koji je iz Vrane kao njihov stipendist otišao na studij i upisao poljoprivredno ekonomski smjer na FPZ-u u Zagrebu.
– Kako sam imao njihovu stipendiju, vratio sam se na Vranu i tamo sam radio kojih pet godina, najprije u Planu i analizi, a potom, kad je Vrana preuzela svoj ‘kokingrad’, kako smo ga zvali, dakle peradarnik koji je bio izgrađen još 1966. ali je bio u najmu Agrokoke, a nije bilo tada dovoljno stručnjaka pa me dr. Danijel Lovrinov zamolio da to preuzmem, iako sam bio agroekonomist, kazao je Raspović koji se nakon toga ponovno vratio u komercijalni sektor poslova kojima je neko vrijeme i rukovodio, a zatim iz poljoprivrede otišao u turizam i zaposlio se u Hotelskom poduzeću Borik, gdje je radio različite poslove, između ostalog i kao voditelj nabave. Nakon 12 godina provedenih na Boriku, dipl. ing. Raspović otišao je za direktora zadarskog predstavništva zagrebačke Agroopreme.
U Agroopremi
– Početkom rata kad je zagrebačka Agrooprema otišla u stečaj, mi smo formirali Agroopremu d.o.o. Zadar koja i dan danas vrlo uspješno posluje, završio je priču o svojim profesionalnim aktivnostima u poljoprivredi, ali i turizmu zadarskoga područja dipl. ing. Miroslav Raspović, a o današnjem stanju nam je kazao:
– Vrana i dalje dosta uspješno posluje, nju je preuzeo gospodin Bubalo koji je bio nekad i vlasnik Dalmatinske banke i kamo sreće da je netko kupio i Nadin i Bašticu i da se nije raskomadala ili da barem ljudi imaju 10-15 ha, nego imaju po 2-3, podijeljena na stotinjak obiteljskih gospodarstava. Nažalost, naši ljudi teško prihvaćaju udruživanje i svatko hoće svoju vinariju, svoj plasman, a to je nemoguće, kazao je Raspović i dodao:
– Danas je 50 ili čak i više neobrađenih površina, a 60-ih godina kad nije bilo nikakve mehanizacije, kad se sve radilo ručno ili s konjskom i volovskom zapregom se obrađivalo sto posto. Jedini izvor prihoda je bila poljoprivreda i moglo se živjeti od toga, pogotovo kad je došlo do buma društvenog sektora, 60-ih i 70-ih, živnuo je i privatni sektor i sve se moglo plasirati, bilo kooperacijom preko ondašnjih društvenih tvrtki ili plasmanom na turističko tržište Dalmacije, naglasio je Miroslav Raspović koji nadalje ističe:
Problem mladih agronoma
– Moglo bi se i danas dosta toga napraviti. Mi i danas imamo velikih proizvođača. Oni bi se trebali udružiti da imaju zajednički plasman, zajedničku nabavu. Tako bi postizali veće ulazne cijene nego što postižu sada pojedinačno. Jedno obiteljsko gospodarstvo s par vagona povrća na tržištu ne predstavlja ništa, a kad bi se udružili i proizvodili 50 ili 100 vagona povrća, tad bi nešto predstavljali i današnji veliki tržišni lanci bi se drugačije postavljali prema njima i sigurno bi postizali veće cijene nego što sada plasiraju. Postoji danas, primjerice ZKM koji se razvio na marginama bivših Plodina, to uspješno vodi čovjek koji je radio u tom sektoru, Zoran Klarić. Međutim, to je nekih 10 posto onoga što su nekad predstavljale zadarske Plodine. Prije rata je samo PK Zadar proizvodio preko 3 tisuće vagona različitog voća i povrća, ustvrdio je Miroslav Raspović, koji je upozorio na još jedan problem s kojim se danas susreće agronomska struka:
– Mladi agronomi su se nekad mogli zaposliti. Radne jedinice PK Zadra su vodile svoju neovisnu politiku zapošljavanja. Danas kad agronomi završe fakultet oni nemaju kamo. Dio radi u poljoprivrednoj školi, neto po poljoprivrednim apotekama. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom ne zapošljavaju agronome. I kamo će svi ti ljudi kad završe, upitao se dipl. ing. Miroslav Raspović.
I u poljoprivredi postoji režiser
– Režiseri su ljudi koji su obračunavali količinu rada. Onda je bilo puno radne snage, moralo se evidentirati, voditi izvješće za svaki dan i na kraju mjeseca je netko morao to sve zbrojiti, tko je radio što i koliko i po kojoj tarifi i odrediti koliko će dobiti. U sezoni bi tada znalo biti i do dvije stotine radnika. Sve se obavljalo ručno, jedino se krumpir sadio sadilicama, otkriva dipl. ing. Raspović.
Borik je uzimao sve domaće
Budući da je Miroslav Raspović bio i voditelj nabave hotela Borik, zanimalo nas je koliko se tada nabavljalo poljoprivrednih proizvoda iz domaće proizvodnje.
– Mi smo tada uzimali sve, isključivo sve domaće proizvode. Sve iz naše regije. Nekoliko godina se uzimalo i svježe juneće i teleće meso iz Vrane. Zelena salata se uzimala iz Arbanasa, također su proizvođači mogli doći i izravno nam prodati svoje poljoprivredne proizvode.
Slovenci su štitili svoju proizvodnju
– Dok sam bio komercijalist u Vrani, izgrađeno je 6 ha staklenika i imali smo zimsku proizvodnju, osobito rajčice, krastavaca i paprike. Opskrbljivali smo kompletno hrvatsko i slovensko tržište, dio BiH, a nešto je išlo i na područje Beograda. Slovenci su bili naši vrlo dobri kupci, opskrbljivali smo nekoliko poduzeća u Ljubljani, Mariboru, Kranju, Celju i Kopru. Ali, kad bi došao 6. mjesec, oni bi odmah rekli da imaju proizvodnju svježeg povrća u svome Primorju i nisu nikako htjeli kupovati. Oni su i tada štitili svoju proizvodnju, istaknuo je Raspović.
Po potrošnji gnojiva smo iza Albanije
– Kad je početkom 80-ih otvoreno predstavništvo Agroopreme, to je, uz zadarsku Mehanizaciju, bila glavna tvrtka koja je plasirala poljoprivrednu mehanizaciju, osobito male traktore “Tomo Vinković” i Agria. Jako puno ih se prodalo i većina su i dan danas na našim poljima. Također smo plasirali između 5 i 7 tisuća tona umjetnih gnojiva. Danas se plasira manje, jer i Hrvatska prema podacima troši 70-ak kg umjetnih gnojiva po hektaru, dok je europski prosjek preko 200 kg, u Nizozemskoj i preko 600. Čak je i u Albaniji prosjek oko 130 kg po hektaru, kazao nam je Raspović.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
Josip Stanišić asistirao u pobjedi Bayera u Rimu, sve miriše na hrvatsko finale EL
Rukomet
Rukometna Liga prvaka
Veron Načinović ostao bez završnice Lige prvaka, Kiel nadoknadio devet golova minusa
Nogomet
Englesko prvenstvo
Chelsea u zaostaloj utakmici na Stamford Bridgeu svladao Tottenham
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
OBAVIJEST
VAŽNA OBAVIJEST Zbog utrke Wings for Life zatvaraju se ova parkirališna mjesta
Županija
SVEČANA SJEDNICA