Prižmić: Radimo već tri godine u Zatonu Obrovačkom i nikad nije bilo problema

Internetska platforma CitizenGO odaslala je premijeru  Andreju Plenkoviću i ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu  Ćoriću peticiju protiv izgradnje pogona za recikliranje otpada iz brodogradilišta u Zatonu Obrovačkom.
U peticiji stoji kako je "Studijom je obuhvaćena samo oporaba grita –  bakreni grit „Gritankos", odnosno oporaba bakrenog otpadnog grita  nastalog u procesima antikorozivne zaštite, izričito u brodogradnji. Opisanom postrojenju za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje mora  se zabraniti reciklirati bilo kakav ostali otpadni grit (kvarcni pijesak, željezni grit…)…" U većini članaka piše da ne bi trebala biti opasna za okoliš  i zdravlje, ali nigdje nije sto posto sigurno da ta ista tvornica neće imati  utjecaj na okoliš i čovjeka. Kolika god dobit bila od tog pogona, gubitci  mogu biti puno veći. Nekad je na istom prostoru bila tvornica za preradu  aluminijske rude koja je ostavila veliki utjecaj na okoliš i na zdravlje ljudi  ne samo u Obrovcu (koji je prvi na udaru), već i šire. Izrada te tvornice  nije mogla biti zaustavljena, ali danas možemo zajedno zaustaviti izgradnju ovog pogona!
Problem s jakom burom
U peticiji se naglašava se kako je bura je veliki problem kad je u pitanju ovaj pogon i otpad koji bi se trebao reciklirati. Bura na ovom području puše 260 km na sat. Često čujemo da je cesta zatvorena, isto tako  često dođe do prevrtanja kamiona zbog udara bure. Ne bi bilo prvi put  da se sadržaj kamiona istrese tijekom prevrtanja, treba to uzeti u obzir.  Još od stare tvornice glinice nalazi se opasan otpad koji bi grit u doticaju  s njim učinio opasnim.
S druge strane prvi čovjek investitora u ovaj pogon, tvrtke Grit Inter,  Ivan Prižmić, opovrgava sve navode iz peticije naglašavajući kako  već tri  godine djeluju u prostoru bivše tvornice hidrauličnih cilindara u Zatonu  Obrovačkom i da nikad nije bilo problema. Štoviše, povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša dalo je još u rujnu zeleno svjetlo ovom projektu, ali  je lokalna samouprava inzistirala na izradi Studije utjecaja na okoliš koja, po Prižmiću, isprva uopće nije bila potrebna.
Proces je Prižmićev patent
– Ljudi kažu da je problem bura. Već tri godine izvan postrojenja stoji  više od stotinu vreća s tim prahom pa nikog ne zaprašuju. Kad tehnološki proces počne, te vreće uopće neće biti vani. Transportirat će se   zaštićene ceradama. Inače, cijeli proces je moj patent i odvija se u autoklavama. Tzv. opasni ostatak, tj. obični koper koji zaostaje u procesu odvozit će se na spaljivanje u cementaru Našice. O kakvoj se to veličini  “opasnog” otpada radi, koji vam često ostane na ruci kad “piturivate”  vlastiti brod, govori podatak da je za dobiti 100 kg kopera potrebno preraditi 50.000 tona otpada od pjeskarenja, rekao je  Prižmić.
Naglašava kako su mu čak ukrali ogradu od postrojenja i upotrebili je  za ograđivanje lokalnog nogometnog igrališta, ali što je još važnije, da je  cijelu zavrzlamu proizvela samo jedna osoba (ime i prezime poznato redakciji, prim. auto.) To su nam potvrdili i u Zadarskoj županiji govoreći  da je ta osoba i odaslala 26 pitanja povjerenstvu Ministarstva zaštite okoliša i inicirala cijeli slučaj. Razlog je navodno njegova kuća za odmor s  bazenom koja se nalazi oko 700 metara od tog postrojenja.
– Do mog postrojenja izgradit ću 15 apartmana i zasaditi 1.500 stabala  bajama. To ne bilo moguće da se radi o opasnom otpadu. Ovako ne  znam kome je u interesu da propadne investicija vrijedna 10 milijuna  kuna i da se zaposli 30 radnika. Tri godine nitko riječ nije prozborio protiv mene, a sad odjednom ovakva haranga. Meni nije problem investiciju  prebaciti u Bugarsku te otvoriti postrojenja u Firenci ili Norveškoj, rekao  je Prižmić dodajući da ga u cijeloj situaciji nitko nije reketario niti mu  tražio novac.
Nitko me nije reketario
Iz Studije zaštite okoliša iščitava se kako je Prižmićevo postrojenje izgrađeno s namjerom za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje kako  bi se on mogao ponovno koristiti kao abrazivno sredstvo za čišćenje brodova u brodogradilištima. Riječ je navodno o inovativnoj tehnologiji recikliranja otpadnog grita gdje se odvajaju čestica boje i hrđe i ostalih  nečistoća, čiji rezultat predstavlja reciklirani grit koji je pogodan za ponovnu uporabu. Postupkom recikliranja od ukupne ulazne količine otpadnog grita dobije se oko 75 posto recikliranog grita koji se može koristiti ponovno za pjeskarenje, ali se također može koristiti i u proizvodnji  željeznih legura, betona, asfalta visoke čvrstoće i sl. Oko 25 posto iz postupka recikliranja otpada na tzv. sitnu frakciju. Provedenim analizama,  kaže se u Studiji, utvrđeno je da je sitna frakcija pogodna za namješavanje sa sirovinom u proizvodnji cementa. Ostaci boje i metala će se odvojeno prikupljati, privremeno skladištiti u zatvorenim bačvama i predavati ovlaštenom sakupljaču na daljnju oporabu i/ili zbrinjavanje. Sukladno  provedenim ispitivanjima uzoraka ostataka boje i metala te sitne frakcije, utvrđeno je da se radi o neopasnom otpadu koji zadovoljava uvjete za  odlaganje na odlagalište neopasnog otpada. Tehnološka otpadna voda  koja nastaje prilikom postupka recikliranja će se pročišćavati u postupku  obrade mulja i recirkulirati natrag u proces. Za razliku od njegovog patenta, Prižmić je naglasio da se tzv. pjeskarenje još uvijek obavlja kvarcnim pijeskom koji je, kao kancerogeno sredstvo, već 10 godina zabranjeno. No to, za razliku od njegovog postrojenja, nikog ne brine. Kapacitet postrojenja u Zatonu Obrovačkom iznosio bi godišnje oko 57.600 t  otpadnog grita koji će se reciklirati. Kako će se priča završiti vidjet ćemo  već u petak, kad će biti poznato hoće li povjerenstvo prihvatiti Studiju  utjecaja na okoliš ili neće.