– Posao je dobro urađen, kaže naručitelj. Smiješak zaigra na licu brodograditelja Crnca i vlasnika novog plovila. Vidim da se naš Crnac teško rastaje od svoga rada. U svaku plazulju ugradio je dio sebe i svoje familije koja mu je pomagala
U jednu plazulju treba ugraditi 24 brijestova rebra. Zimi i jeseni pripremamo građu. Od sredine travnja i sve dok se cvrčci ne oglase sastavljamo brodice
Sredinom kolovoza 1957. godine, reći će stric Luka: „Sutra idem u Nin, voziti u mlin mljeti pšenicu. Ako si raspoložen možeš ići sa mnom”. „Nema problema”, kažem stricu. Iako sam u Ninu bio već dvaput za Gospu od Zečeva, Nin je meni uvijek interesantan. Ovo je naša prva meljava u nekad Lovrićevim mlinovima. Nacionalizirani Duševića mlin zbog kvara na radilici i zamašnjaku prestao je raditi 25. travnja 1957. godine. Svi vapaji ratara koji su godinama dovozili žitarice u ovaj mlin nisu urodili plodom. Zahvaljujući legendarnom Kažimiru Zankiju- Kaži, Lovrićevi mlinovi nisu doživjeli sudbinu Duševića mlina.
Mlili su, dok je imalo što mliti
Sutradan, tek što smo dovezli pun kar pšenice u mlin, reći će meni stric: „Prije nego rastakamo konje od kara, otiđi sam karom kod Crnca. Kod njega smo naručili koš za mašćenje grožđa i dižvu. Reci čiji si, i on će ti utovariti u kar. Ja moram ostati pri meljavi brašna. Okreni kar i pođi tim putem.” Odmah sam okrenuo kar i pošao prema Crnčevoj kući. Ne znam tko je Crnac i gdje mu je kuća. Je li mu pravo ime Crnac ili nadimak. Ako ga oslovim sa Crnac, hoće li mi zamjeriti i poslati me u materinu. Tek mi je osam godina. U vrtu ugledam starijeg čovjeka. Bere pomidore. Pitam ga: „Striče, recite mi gdje je kuća od Crnca”. Dao mi je tako lijepe upute da ne možeš promašiti. Nego, striče, ja ne znam je li mu to pravo ime i hoće li se on naljutiti ako ga oslovljavam sa Crnac. Ma kakvi naljutiti, tako ga zove cijeli Nin i okolica. Dobar je on čovjek. „Čuješ sinovac, ako kući nemate pomidora ponesi”. Hvala striče, imamo pomidora”.
Baraći – najbolji kovači ostiju
Zaustavio sam kar nekoliko metara podalje od kaića. U dvorištu ispred kuće vidim čovjeka kako prebire građu. Jelove daske i bukove punte. Građa oblanjana i sva miriše svježinom. Na zidu dvorišta vidim dvoje osti. Iste su kao naše. Ugledavši mene, čovjek crne puti, reče: „Rode kojim dobrom ti do mene?” „Ja sam od Ivočevih iz Krneze.” „Da, znam. Došao si po koš za grožđe i dižvu. Sada ću odmah ja tebi ubaciti u kar. Jesi li što za pojesti?” „Ne hvala”. „Jesu li ove osti od naših Baraća? Ovo su najbolje osti. Poznao bi ih i na kraju svijeta. Tako kvalitetne osti može skovati i okaliti samo naš Tome i sin mu Dujetomislav Barać. Znate, meljemo brašno u Lovrićevim mlinovima i ponijeli smo za jesti.” „Pozdravi ćaću i stričeve. Čujem da su bili za Gospu od Zečeva. Nisu svratili do Crnca. Reci im da se ljutim na njih”. „Duže su se zadržali u Burelinoj gostioni i zato nisu stigli do Vas. Rekli su da svakako dođete na Gospu od Luzarija.”
Građa za ninske plazulje
U veljači, krajem šezdestih godina vraćali smo se iz polja mater i ja. Na magarcu smo gonili zelje. Pored mosta u Krnezi ugledamo momčića, desetak mu je godina. Na nosač od bicikla složio je kolce. Kolci su savinuti u luk kao bumerang. Ali, trostruko duži. Kažem materi:” Ovo je mali od Crnca iz Nina”. „Dite moje, kuda ti na ovu studen,” kaže mater.” Na ovoliku buru. Pa, i obuća ti je sva mokra. Razboliti ćeš se. Zašto ti služe ovi savinuti kolci?” „Strina ovo je za rebra za našu ninsku plazulju. U jednu plazulju treba ugraditi 24 brijestova rebra. Zimi i jeseni pripremamo građu za plazulje. Od sredine travnja i sve dok se cvrčci ne oglase sastavljamo brodice. To je najbolje vrijeme za rad.” „Mi ćemo ti pomoći da dobro, dobro, učvrstiš teret. Dovoljno je da ti u vožnji jedna grana zapne u rađe kola i možeš se razbiti. Put je dalek, sedamnaest kilometara”. „Na nekim brijestima sam vidio lijepih grana. Nisam se usudio sjeći. Nisam bio siguran jesu li vaši.” „Čuješ! Tvoj ćaća je puno pomogao našim ljudima. On ti u poslu svaku ne mjeri ljudima. Koja god ti grana odgovara ti je odsjeci. Te grane nama služe za naložiti. Na jednoj takvoj grani ne možeš ispeći niti donzinu puža. Ona kod vas ima puno, puno veću vrijednost. Vi ćete je ugraditi u brodicu i ona će nekom služiti i stotinu godina.
Crnčev nauk o brodicama
Godine 1968. i 1969., otkupljivao sam grožđe u Privlaci kod Sv. Vida, za „Zadarsku vinariju”. Dnevno i po petnaest tisuća kilograma. Berba bi trajala desetak dana. Kamionom bi oko sedam sati izjutra dovezli kašete da ljudi mogu brati grožđe. Prvi berači bi počeli dolaziti oko jedanaest sati. Ja bih biciklom na nekoliko sati skočio do Crnca. Nastojao sam mu pomoći u poslu. Nas su još od malih nogu učili. Ako vidiš da netko nešto radi – ili mu pomozi ili se odmakni da ne smetaš. Ispred dvorišta je bila lijepo paklinom uređena plazulja. Spremna za porinuće. Za napraviti novu plazulju kada je pripremljena sva građa, treba do dvanaest dana. Sutra ujutro će doći kupac i porinut ćemo je u more. Dobro. Ujutro stižem da vidim porinuće. Sutradan je prvi došao kupac. Plazulja je položena na četiri kotača i spremna za vožnju do mora. U njoj su tri vesla. Najprije da ti pojasnim kaže Crnac: „Vidiš ove oznake unutra. To ti je znak koliko možeš utovariti pijeska. Ovo ti je baždareno za jedan kubik pijeska. Kada je opteretiš s kubikom pijeska ona ti je uronjena u more do pasca. Samo desetak centimetara je plazulja iznad mora. Više je ne smiješ opteretiti jer će potonuti. Kada se umoriš na dva vesla, služit ćeš se veslom na krmi. Ono je nešto kraće, a služi ti kao neka vrsta rasterećenja. Kada voziš pijesak preporučam ti da da voziš samo krmenim veslom „Nasić”. Ovo veslanje zove se „Šijavogo”. Tek što je plazulju uvezao u more, Crnac će kupcu pokazati sve osobine plazulje. Pramčani dio je desetak centimetara iznad mora. Krmeni dio je u ravnini mora. Kao da je u nekom cirkusu. Crnac okreće plazulju na mjestu, jednim pa drugim veslom. Odjednom ugledaš samo krug. Pravi virtuoz. Zatim pokaza šijavogo. Podsjeti me na velikog dabra. Kada mu pokretačku snagu daje samo rep. Poziva kupca i mene da se ukrcamo. Kako bi plazulja bila što više uronjena u more. Kaže kupcu: „Sada dobro gledaj. Vidiš li igdje kap mora da ulazi unutra?” „Ne! Ne vidim ni kapi.” „Sada je vozi na svoj vez.” Posao je dobro urađen” kaže vlasnik. Smiješak na licu i Crncu i vlasniku. Vidim da se naš Crnac teško rastaje od svog rada. U svaku plazulju ugradio je dio sebe i svoje familije koja mu je pomagala. Sva je sreća što će one biti u ninskoj laguni. Ako je kojim slučajem netko ne održava kako treba, ukorit će ga. Crnac je takav. Hoće da svaka plazulja nadživi njega, njegovu djecu i unuke. Sine Ivane, Crnac ti je umro 1983. godine. Prije koji dan obišao sam ninsku lagunu i bacio pogled na sve plazulje koje je on radio. Prve je počeo raditi prije Drugog svjetskog rata. Izgledaju kao da su tek porinute u more. Ninjani su vrijedni i puno drže do svoje plazulje i svojih brodograditelja.
Ribarenje i vađenje pijeska
Poslije pitam Crnca: „Koliko novca dobijete za jednu plazulju? Zašto ih ne radite za druga mjesta osim Nina?” „Ova plazulja je namijenjena samo za Ninsku lagunu i za pjeskare Ninjane.” Pokaza mi i lopatu koju on izrađuje od dna željezne bačve od stolitra. „Ninjani s ovom lopatom iz mora vade pijesak i dižu ga u plazulju. Nakon toga voze na pemicu gdje se vrši otkup. Vidiš pijesak treba najprije grabiti s dna mora i vući u plazulju. Poslije toga istovarati lopatom na pemicu. Zarada je oskudna. Što se tiče plaćanja meni, s čovjekom se dogovorim koliko će on meni komada zemlje izorati. Koliko mi pšenice i kukuruza treba dati. U pitanju je pravična razmjena. Nikada se nitko nije tužio za razmjenu dobara. Novcem se malo plaćalo. Ako netko slučajno dođe u situaciju da ne podmiri dogovoreno, to se oprosti. Sudbine su slučajne i različite. Jesi li nekom ostao dužan ili ne, dok su ljudi živi to ne možeš jednadžbom mjeriti. Tek kada je jedan od sudionika otišao na drugi svijet, tek tada možeš vidjeti je li jednadžba štima ili ne. Ako je meni ostao netko dužan, a otišao je na drugi svijet, pravilo je biblijsko. „Otpuštam mu dugove moje”. Ako sam ja ostao dužan, dug ću riješiti s njegovom djecom. Često puta su nasljednici dolazili da podmire očev dug. Ja bih njih počastio i dao nešto novca da plate misu za pokojnika. Dug bi uvijek oprostio.”
Zapamti sine Ivane, u Ninu su u isto vrijeme radili plazulje, Šime Štulić (Crnac), Ćurko Ive (Picina), Štulić Ive (Jelenić), Ljubičić Ive (Kapo). Crnac bi izrađivao pet do sedam plazulja. Ostali bi izrađivali puno manje godišnje. Sve su bile jednakih plovnih osobina i namijenjene za Ninsku lagunu. Za radnika i težaka Nina. Treba se sjetiti brojnih Ninjana koji su koristili svaki minut i vadili pijesak. Težak je to bio posao sine Ivane. Mokri od glave do pete. Ako ih još uhvati ružno more, smrznu se do kostiju. Za male novce, prodavali su pijesak. Mnogi su pjeskaranjem dobili reumu, upalu pluća, sinuse i uništili zdravlje. Drugog izbora nisu imali. Trebalo je preživjeti.
Najskuplji brod na vezu
Za nekoliko prijepodneva što sam proboravio s Crncem, puno, puno toga je on ispričao meni. Spomenut ću samo neke njegove priče. Pita on mene? „Rode! Reci ti meni kada je hrvatsko trgovačko brodovlje doživjelo krizu?” Kažem: „Ne znam.” „Kada je prokopan Sueski kanal” – reče Crnac. „I Englezi i Francuzi i Amerikanci… pripremili su svoje brodove. Ugradili su parni pogon. Naši se nisu pripremili. Umjesto kraćim putem, Suezom, naši jedrenjaci su i dalje plovili oko Rta Dobre nade. Nisu se mogli takmičiti s bržim brodovima na motorni pogon. Ostajali su vezani u tuđim lukama bez tereta. Zapamti! Kada brod laje na vezu tada je najskuplji. Mi smo ti uvijek u nekakvom okašnjenju. Ispada! Kada drugi odbace tehnologiju mi je tek tada koristimo. I, zato u utakmici s drugima plaćamo skupu tržišnu cijenu. Dokle tako??? Naša plazulja je dužine šest metara. Ja sam za pogon ugradio tri vesla. U svakom slučaju, bolje je i lakše koristiti pentu od četiri konja.”
Ljutio se na zabranu upotrebe popona. „Ne znam zašto ta zabrana”, govorio je. Poponom se ulovi svega par kila ribe. Kako to da je ona toliko štetna. Ludar, pobuk, potegače koje grabljaju dno, njih nitko i ne spominje. Ovo malo naše lagune služi nam baš kao njiva. Da se zna da smo i na moru. Rode! Znaš u čemu je razlog? Mali ribari su neorganizirani. Veliki su udruženi u kojekakva udruženja. Oni imaju utjecaja na vlast. I vlast štiti njih. Poponica smeta velikom ribaru. On ne može organizirati slobodan ulov. U takvom slučaju mali stradavaju. Eto to ti je pravo i pravda. “Znaš li ti definiciju prava?, pita mene Crnac.” Znam!” Govorim mu: „Pravo je skup svih općih pravnih normi…” Ne, to ti nije definicija prava, reći će Crnac: „Pravo je paučina kroz koju prolijeću golubovi, a hvataju se muhe. U borbi s velikim uvijek stradavaju mali.”
Sine Ivane, prvom prigodom kada svratiš u Krnezu otiđi u našu konobu. Tamo ćeš naći drveni kabao. Rasušen je. Preko četrdeset godina nije u upotrebi. Još izgleda kao novi. I to ti je rad našega Crnca. Odvoji dno i stavi u prtljažnik od auta. Zatim otiđi u Nin. Ispleti lijep lovorov vijenac i učvrsti ga na dno od kabla. U sredinu stavi svjetlo koje će vječito svijetliti. Onako, kao nekada na grčkom Olimpu. Pomoli se za pokoj duše svih ninskih brodograditelja: … Crnca, Picine, Jelenića, Kapa… Vijenac položi u more. Neka, stotinama godinama pluta Ninskom lagunom i nosi priču o ninskim brodograditeljima koji su ugradili sebe u brodice plazulje, Ninske lagune. Namijenjene težacima i radnicima Nina. Ninska laguna ti je pitoma, posebna, prekrasna i jedinstvena u svijetu.
Na kraju Sine Ivane, pričom Sueskog kanala i brojnim drugim pričama Crnac traži da budemo brži, bolji i suvremeniji od svih drugih u svijetu. U radu je on koristio najjednostavniji alat. Ručni alat. Blanje, bradvu, teslu, pilu, šegac, vijolu… Alat na struju nije koristio. Nije ga bilo. Takva su bila vremena. Iako je Ninska laguna jedinstvena, znao je reći: „U svijetu ima puno sličnih laguna”. Očekuje da će na ninskim temeljima i temeljima drugih brodograditelja, biti ugrađena naša moderna ekološka znanja uz primjenu informatičke tehnologije i robotizacije, i da će Ninska plazulja biti tražena za sve svjetske lagune slične Ninskoj laguni. Na krmi će pisati Ninska ljepotica – Navicula formosa Aenonae.
najnovije
najčitanije
Zadar & Županija
OBAVIJEST HEP-A
Neke ulice u Zadru i županiji dio ponedjeljka bez struje, evo popisa
Hrvatska
MLADI KRUMPIR
Trgovine pune krumpira, no na lički krumpir valja još malo pričekati
Nogomet
Sramotno skandiranje
Burnley osudio dio svojih navijača koji su pogrdno skandirali o tragediji momčadi Manchester Uniteda
Svijet
JOHN JACOB ASTOR
Za rekordan iznos prodan zlatni sat najbogatijeg putnika s Titanica. Spasio je suprugu, pa kraj dočekao uz cigaretu
Nogomet
Predsjednički izbori
Bivši trofejni trener Porta izabran za predsjednika kluba, pao čovjek koji je bio na toj funkciji 42 godine
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Brojni građani i turisti na subotnjoj špici, evo koga smo sreli
Nogomet
Treća NL Jug, 26. kolo
Zadar preokretom slavio u derbiju i vratio se na prvo mjesto
Zadar
MUKE S MAJSTORIMA
MUKE PRI ADAPTACIJI STANA: ‘Majstori su nam uništili stan u srcu Zadra, šteta je…”
Crna Kronika
UHIĆEN JE
Ubojstvo u pokušaju na području Biograda: Željeznim predmetom pretukao muškarca, teško ga ozlijedio
Zadar
OB ZADAR