Perić i Lerga presudu će čuti u petak

– Stanovi na elitnoj lokaciji u centru Poreča, koji realno vrijede oko dvije tisuće eura po metru četvornom, prodavani su na dražbi za 500-tinjak eura što je četvrtina vrijednosti. Osim toga, banka je kupila jedan poslovni prostor po istoj toj cijeni pa bi se nameće pitanje tko se ovdje okoristio. Josip Lerga zasigurno ne – zaključila je Gordana Zorić, Lergina odvjetnica
Sudski postupak koji se protiv Ivana Perića, bivšeg direktora poslovnice Croatia banke u Zadru, i Josipa Lerge, vlasnika poduzeća “Mauricijus” d.o.o., vodio na zadarskom Županijskom sudu pred Sudskim vijećem kojim je predsjedao Marijan Bitanga, jučer je okončan. Optužba i obrana iznijeli su završne riječi u kojima su ostali pri svojim početnim tvrdnjama.
– Nedvojbeno je dokazano da su optuženi počinili kaznena djela na način kako se to u činjeničnom opisu navodi. Perić je zloporabio položaj i ovlasti kada je svjesan obveza glede generalne punomoći izdao tri brisovnice Lerginu poduzeću unatoč tome što on nije podmirio dospjele rate kredita – rekao je zastupnik optužbe Denis Sokol ističući kako je već iz iskaza obojice optuženika koje su dali još u istrazi jasno da je cilj njihovih postupaka bio pribavljanje nepripadajuće materijalne koristi. Stoga je predložio oglasiti ih krivima, a osim toga Lergi oduzeti novčani iznos koji je takvim postupkom stekao. Suprotno optužbi, branitelji optuženih ustvrdili su kako ničim tijekom dokaznog postupka nije dokazano počinjenje kaznenih djela za koje se njihove klijente tereti te da optužba nije dokazala namjeru što je osnova na kojoj egzistira kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti.
– Kada je Perić izdao brisovnice i odobrio drugi kredit Lergi, poduzeće “Mauricijus” bilo je likvidno i uredno podmirivalo svoje obveze prema banci. Problemi s plaćanjem nastali su kada se dovela u pitanje legalizacija objekta, a to se dogodilo nakon što je moj branjenik otišao iz banke – rekao je Smiljan Bakočević, branitelj prvooptuženog Ivana Perića. Dodao je kako iz postupaka banke u ovom slučaju zapravo proizlazi da je smisao njihova poslovanja ubiranje kamata. Da je to tako prema njegovu mišljenju proizlazi iz cijelog niza postupaka počevši od prvotne procjene objekta i to od strane banke na iznos od šest milijuna kuna da bi isti kasnije na dražbi bio prodan za 1,5 milijuna kuna. Nadalje, Bakočević je napomenuo da je ovršni postupak kojim su blokirani svi računi drugooptuženog Lerge pokrenut tek dvije godine nakon što su započeli problemi s naplatom njegovih dugovanja banci umjesto da je banka nakon tri mjeseca proglasila stečaj. Cilj je, istaknuo je, očito bio u kamatama koje su u te dvije godine uredno tekle te Lergu stavile u položaj iz kojega je odmah bilo jasno da se neće moći izvući. S njim se složila Lergina braniteljica napomenuvši kako njezin klijent, ne samo da nije stekao nikakvu korist, već da je on zapravo oštećena strana u cijeloj priči.
– Stanovi na elitnoj lokaciji u centru Poreča koji realno vrijede oko dvije tisuće eura po metru četvornom prodavani su na dražbi za 500-tinjak eura što je četvrtina vrijednosti. Osim toga, banka je kupila jedan poslovni prostor po istoj toj cijeni pa se nameće pitanje tko se ovdje okoristio. Josip Lerga zasigurno ne – zaključila je Gordana Zorić, Lergina odvjetnica.
Predsjednik Sudskog vijeća Marijan Bitanga objavu presude optuženicima najavio je za petak ujutro.

Optuženi zbog zloporabe položaja i vlasti

Prema optužnici Josip Lerga je tijekom 2006. godine od Croatia banke zatražio dva kredita u iznosu od milijun kuna i 350 tisuća eura kako bi kupio i preuredio jednu stariju vilu u Poreču na osam etaža, što mu je Ivan Perić, direktor te banke i, odobrio, nakon čega je banka na nekretninu upisala svoje založno pravo. Iako znajući da se s nekretnine ne može skinuti založno pravo sve dok se kredit u cijelosti ne vrati, Perića tužiteljstvo sumnjiči da je upravo to učinio, odnosno da je za dva stana i jedan poslovni prostor u vili izdao brisovnice i tako Lergi omogućio da ih proda. Nakon prodaje Lerga novac nije uplatio na račun TD “Mauricijus” d.o.o već je, navodi se u optužnici, tvrtku oštetio za taj iznos, a sebi stekao nepripadajuću imovinsku korist.