»Ovisnike treba prestati degradirati, osuđivati i mrziti ih jer su oni bolesni«

Udruga Nada daje nadu roditeljima ovisnika, njihovim obiteljima te samim ovisnicima, a cilj djelovanja je međusobna komunikacija roditelja, razmjena iskustava, kao i pomoć i suradnja u rješavanju problema.
Razgovarali smo s Ivankom Matulić, predsjednicom Udruge i majkom ovisnika, koja već dugo pomaže drugim roditeljima pokušavajući pomoći svojim osobnim, obiteljskim iskustvom.

Terapijske zajednice
– U Udrugu dolaze ili zovu roditelji i ovisnici koji svrate na kavu, razgovor i s nama dijele svoje strahove i probleme. Pokušavamo ih usmjeriti na terapijske zajednice jer je jedini put ka izlječenju upravo to. Suosjećam s njima kad ih vidim kako se bore s demonima koji upravljaju njihovim mozgom, započinje Matulić i napominje kako smatra da su jedino rješenje za liječenje ovisnika terapijske zajednice i komune.
Tužna priča obično započne čudnim ponašanjem, prečestim izlascima, staklenim očima, a nastavlja se šokom roditelja, nevjericom, tugom i mnoštvom pitanja među kojima se ističe »gdje sam ja pogriješila«.
Kako priča Matulić, ovisnici su najčešće nesigurne osobe ili one koje nemaju podršku jednoga od roditelja pa čeznu za prihvaćanjem. Mnogi kažu i da su se jednostavno našli u krivo vrijeme na krivome mjestu, ali dosta je današnjih ovisnika svoj dugogodišnji staž započelo u Domovinskom ratu.
Tijekom pandemije uzrokovane koronavirusom, broj ovisnika je u porastu, kako saznaju iz razgovora s ovisnicima, jer je droga jeftina i lako dostupna.
Matulić roditeljima poručuje da su razgovor i zdrava komunikacija temelj svega, pa tako i zdrave, složne obitelji.
– Sjednite s sa svojim djetetom i popričajte s njim. Otvoren razgovor dosta toga rješava. Oni upadnu u to i onda se boje reakcije roditelja i to se odvuče u nedogled. Sami ne mogu ništa, a i najbitnije je od svega da su roditelji složni, ispričala je Matulić koja i sama brine o sinu ovisniku.

Društveno korisni
Kada je riječ o najzastupljenijim vrstama droga, Matulić kaže da je na prvom mjestu kokain koji je, kako ona kaže, lako dostupan i jeftin.
– Zatim miksanje lijekova koje najčešće dovodi do predoziranja i smrti, nastavlja Matulić.
Svi koji su u komuni, prepričava nam ona, kažu kako je jedini način da si pomognu odlazak na liječenje u terapijske zajednice.
– Terapija heptanonom je produžavanje agonije kako ovisniku, tako i njegovoj obitelji, napominje Matulić.
Važan su faktor u potpunom izliječenju ovisnika i mogućnosti njihove resocijalizacije, budući da trebaju posao kako bi se osjećali vrijednima i ravnopravnim članovima društva i kako bi imali osnovne uvjete za život.
– Mislim da ovisnike treba prestati degradirati, osuđivati i mrziti ih jer su oni bolesni. Ovisnost je bolest, kao i svaka druga, vjerujem da je većina njih požalila što su ikad probali drogu. Nakon uspješnog liječenja treba ih prihvatiti u zajednicu, dati im moralnu podršku i priliku za zapošljavanje jer im time dajemo vjetar u leđa i snagu za novi život, novi početak, naglašava Matulić.
U skladu s tim, posebno zahvaljuje Zavodu za zapošljavanje koji putem projekta »Javni radovi« zapošljava liječene ovisnike i tako im daje priliku da budu društveno korisni, a sebi osiguraju egzistenciju.
– U našoj udruzi rade dva liječena ovisnika na vrijeme od šest mjeseci. Osim toga, zahvalila bih Gradu i Županiji, bezuvjetno nas podržavaju. Uvijek su tu za svaku vrstu podrške, kazuje Matulić.
I najvažnije, Udruga Nada, obitelj koja se skupa i raduje i plače, poziva sve roditelje koji su se prepoznali u dijelovima priče da ne negiraju problem i da ne brinu o tome »što će selo reći«, već da se što prije jave i pokušaju spasiti svoju djecu iz pakla ovisnosti.