O policiji, prometu i nogometnim utakmicama

POMOĆ POŠTENOG GRAĐANA PROMETNOJ POLICIJI
Kada poželim vidjeti što se novo događa u našem gradu, onda ili  pogledam odličnu Županijsku panoramu iz zadarskog studija Hrvatske  televizije ili okrenem na TV Diadoru koja ima i svoje vijesti. A kad tamo…  U vijestima TV Diadore rečeno nam je kako prometna policija u Zadru  gradu poziva građane da im dadnu svoje prijedloge gdje treba kontrolirati  promet i shodno tome nabijati kazne nesavjesnim vozačima i na taj način  puniti državni proračun, što je i u redu.
Neobično sam se veselio tome pozivu, a onda se i malo zabrinuo.  Naime, oni pozivaju „građane“, a pošto je poznato da u Zadru ima jako  malo autohtonih građana, nešto malo više normalnih ljudi seoskog  porijekla, a koji su se asimilirali i postali vrijedan dio ovoga grada, ali  jako puno tzv. „seljačina“, onda je i pitanje koliko će im ljudi uopće i  poslati svoje prijedloge pa im ja evo, šaljem ovim putem ideje kako srediti  situaciju u prometu.
Kao prvo, pokažnjavati sve one koji se parkiraju ispred pošte na Relji,  upale četiri žmigavca i otiđu na piće, a one koji auto ostave tik ispred  pješačkog pa onda nedužni pješak krene jer misli da ga ovaj propušta pa  skoro završi pod kotačima drugih auta, njih treba na licu mjesta… Dobro,  da sada ne pretjerujem.
Kao drugo, svake subote pojačati ophodnje po gradu i svatovske kolone  koje prave nered, trube i divljaju, a osobita im je poslastica namjerno  blokirati promet, direktno usmjeravati u pravcu policijske stanice i tamo  im oduzimati automobile, a njih na licu mjesta… Dobro, da sada ne  pretjerujem.
Kao treće, onoga motoristu koji po cijele dane nabija i turira svoj  motor ispred „Ljepotice“ i tako nekažnjeno uznemirava građanstvo  konačno uloviti, proslijediti u stanicu i tamo s njime porazgovarati, a  osobito onda kada stvara buku divljajući oko bolnice.
I kao četvrto, sve one koji drže mobitel na svojim ušesima strogo  kažnjavati. Dovoljno je stati na bilo koji semafor i slikavati grješnike, a  pogotovo one koji, dok pričaju, imaju onaj blesavi osmjeh na licu kao da  im je upravo pajdo s druge strane žice javio da su janjet'nu upravo  skinuli s ražnja i da ga čeka na stolu papršnjak, plećka i ostali dijelovi  nesretne životinje.
Ima tu još dosta prijedloga, ali nećemo sada o tome jer ovo je ipak tv- kolumna, ali pošto su me lijepo pozvali s malog ekrana da dam svoj  prijedlog, ja sam to i učinio pa bilo nekome pravo ili ne. Sve je ovo istina.
NIJE KRAJ SVIJETA AKO SMO IZGUBILI
Kao što moji vjerni čitatelji znaju nikada ne gledam utakmice naše  reprezentacije, jerbo sam pegula i ne nosim im sreću, pa onda se grizem  pred ugašenim ekranom i kada čujem susjede da slave upalim televizor  da proslavim gol pa opet ugasim i tako sve dok konačno ne pobijedimo i  ne budemo sretni što je prošlog ljeta bio čest slučaj. Ipak, mogli smo ovih  dana gledati obje kvalifikacijske utakmice u kojima se nismo baš  proslavili i sada opet moramo gledati i slušati kritike kao da su nam sve  lađe potonule. A nisu nam potonule i imamo još prilike iskupiti se i otići  na europsko prvenstvo na kojem ćemo opet sve redom pobjeđivati, ali uz  dva uvjeta. Prvi je da igramo u onim crno-modrim kockastim dresovima  u kojima rijetko gubimo, a drugi je da nekako izbjegnemo Francuze jer  nam, kao i u rukometu stalno nesreću neku donose.
Do tada možemo uživati u prijenosima koji više nisu na Hrvatskoj  televiziji nego na Novi tv, a ta ista Nova tv nije stavila utakmicu na glavni  kanal, nego na onaj sporedni gdje idu serije o smrti, nasilju i ubijanjima  tako da se u početku nisam ni snašao. Ali nema veze. Bit će bolje. Daj  Bože zdravlja!