E, sad, je li Umjetnost s velikim U (a koja, srećom, nema ništa s ustašijom, štoviše! – sic!!!) mrtva ili nije, to je opet pitanje o kojemu je tijekom proteklih stotinjak godina napisano, i objavljeno, na milijune novinskih i knjižnih stranica, naslova, magisterija i doktorata, pa nekako i ne vjerujem da se tu više dade izreći nešto bog zna što novog, originalnog, riječju – drugačijeg. Ali je svakako važno da Umjetnost još uopće postoji na kugli zemaljskoj, odnosno, da postoje Umjetnici, kreativna sorta homo sapiensa, kojoj novac ipak nije najvažnija, a nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu
Napustili su nas Bednjanec, Mikuljan, pa nažalost i Pređo Vušović. No, ljudi umiru svakodnevno, i ne samo tzv. kulturnjaci, a što je činjenica na koju se mi, ljudi, nikad nećemo posve naviknuti, prestrašeni vlastitom smrtnošću. Mislio sam nešto napisati o tome, ali sam odustao, i to iz dva razloga; prvi, in memoriam-e bi trebali pisati njihovi bližnji, prijatelji, suradnici, kolege koji su ih svakako bolje poznavali od mene, i drugi, ionako se previše dotičem te tematike u ovim mojim kolumnicama, a što ne treba čuditi s obzirom na cjelokupnu situaciju u kojoj se i sam nalazim i pritom jedva snalazim. Pa sam, odustavši od oplakivanja mrtvih, kanio pisati o novoj predstavi zadarske kazališne kuće, sada HNK, pogotovo jer mi se predstava koju je napisao sam Edward Albbe a priori čini intrigantnom, ali i stoga što mi se ova sezona nije baš činila nešto posebnom, pa me do sada ništa naročito nije vuklo u njezinu veliku, ili malu, dvoranu. No, kako je premijera vrlo skoro, ako se ne varam već prekosutra, onda je logično da sačekam samu premijeru i sročim kakav – takav osvrt na izvedbu.
Pa sam htio više pisati o zd kult sceni općenito, ali općenite stavove ionako nitko ne shvaća ozbiljno, niti su uopće komu potrebni, jer po prirodi stvari, oliti ga de rerum natura, ne donose ništa značajno nova. A onda sam još jednom pregledao sve u zadnjih mjesec dana objavljeno na culturnet-u i došao do zaključka kako me najviše zainteresirao članak o izvedbi Krležinih dramskih tekstova u Ljubljani, uz glazbenu pozadinu grupe Laibach. I nije poanta u samoj toj vijesti, u činjenici da je tekst intoniran izrazito negativno, jer da je izvedba Slovenaca, točnije glavnog aktera Mikija Manojlovića, dakle angažiranje srpsko-francuske i kazališno-filmske zvijezde s područja bivše YU bio čisto marketinški potez, već se sve to nekako uklopilo u priču oko Krleže a vezano uz izvedbu njegovih “Glembaja” na beogradskim ‘pozorišnim daskama’, a što je pak također bio veliki hit u srpskoj metropoli i na njihovoj kulturnoj sceni općenito. Poanta je, za mene osobno, bila u činjenici da se još jednom pokazuje kako sve može biti umjetnost, a rijetko što Umjetnost, odnosno kako je to nagovijestio još Hegel, a poslije i Nietzsche, novo doba, konkretnije kraj XIX. i samo XX. stoljeće donijeli su nam ono što se danas nerijetko naziva ‘smrt umjetnosti’.
E, sad, je li Umjetnost s velikim U (a koja, srećom, nema ništa s ustašijom, štoviše! – sic!!!) mrtva ili nije, to je opet pitanje o kojemu je tijekom proteklih stotinjak godina napisano, i objavljeno, na milijune novinskih i knjižnih stranica, naslova, magisterija i doktorata, pa nekako i ne vjerujem da se tu više dade izreći nešto bog zna što novog, originalnog, riječju – drugačijeg. Ali je svakako važno da Umjetnost još uopće postoji na kugli zemaljskoj, odnosno, da postoje Umjetnici, kreativna sorta homo sapiensa, kojoj novac ipak nije najvažnija, a nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Da postoji Ljepota kao takva, kao fakt, ali i filozofijska kategorija, kao Kantov ding an sich, nešto što je razumljivo samo po sebi i po toj istoj logici i prebiva, bivstvuje, egzistira, postoji. I, što je još važnije, opstaje. Glede i unatoč, i uprkos svemu i svaćemu. I svakome.
I dok s cd-playera za promjenu, umjesto White Stripes i/ili King of Leon svira “Carmina Burana” Carla Orffa u izvedbi Salzburg Mozarteum Choir and Orchestra, kontam kako je naslov kolumne vezan uz Krležu. Drugim riječima, što je ono pisac htio reći?! Pa, dakle, to da je Krleža o svemu ovome, o smrti Umjetnosti i životu novog, o Drami i Književnosti, o komercijalizaciji vlastitog opusa sve već irekao, ili sve nagovijestio između redaka. Ako je odavno došlo dotle da Umjetnik gol šeće Zagrebom, drugi se reže žiletom i liže vlastitu krv, s treća naga jaše konjem kroz velegrad kano kakva moderna Lady Godiva, onda je i sam Godot dobrano već klasika. ‘Minuta tišine’ Johna Cagea na koncertu tzv. ozbiljne glazbe, ‘bijeli kvadrat na bijeloj pozadini’ Maljevića i drugih slikara odavno su prošlost, pa stoga, ako smo i već doživjeli tzv. smrt umjetnosti, iznova je oživjela i vratila se na kult scenu u nekom novom obličju, u drugačijem civilizacijskom kodu, u modernijem ozračju, s potpuno drugačijim čitanjem njezina temeljnog koda. A to opet znači kako nam je Krleža i dan-danas nužno potreban ne bismo li se pogledali u zrcalo i vidjeli sve naše (malograđanske) mane i promašaje. Njemu stoga ne treba glazba Laibacha da bi ga se postavilo na pozornicu. Dok je god Umjetnost živa, dotad je živ i Krleža. I vice versa. Sve drugo samo je loše ispričan vic!
najnovije
najčitanije
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
OBAVIJEST
VAŽNA OBAVIJEST Zbog utrke Wings for Life zatvaraju se ova parkirališna mjesta
KK Zadar
Premijer liga, doigravanje
ZADAR VEČERAS OTVARA DOIGRAVANJE: Od prve minute ozbiljno prema obrani titule
Style
ČUVARI ŽIVOTA
Biljno bogatstvo Lijepe Naše: ovo su zakonom zaštićene i endemske vrste biljaka u Hrvatskoj
Style
Pomladite se
Predlažemo nekoliko prirodnih maski za lice koje će vašoj koži vratiti sjaj
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST
HEP JAVLJA Ove ulice u županiji u četvrtak ostaju bez struje
Hrvatska
NOVO PODRHTAVANJE TLA