A što me opet podsjetilo na priču našeg akademika Stipčevića, koji je pisao o čitavoj hrpi neprodanih knjiga hrvatskih autora koje su pronađene kod jednog izdavača u Veneciji, a potječu iz doba Marina Držića. Pa onda Slobodan Prosperov Novak zaključuje kako taj Venecijanac nije baš puno znao o izdavaštvu i prodaji, a niti o hrvatskim piscima. Iz čega Boris Dežulović u jednoj svojoj kolumni na ovu temu zaključuje kako Hrvati ni onda nisu baš imali navadu kupovanja, a bit če ni čitanja knjiga, poglavito domaćih pisaca. E da bi u tekstu na temu koliko Hrvati stvarno čitaju u jednoj našoj dnevnoj novini, a potom i nacionalnom tjedniku, pisali o tome iz drugačijeg kuta. Jer da činjenica da se knjige ne kupuju više govori o lošem standardu naših sugrađana, nego o tome koliko mi uistinu čitamo
Mogao bih i ja pisati o sranjima koja se svakoga dana događaju u našoj zemlji. O demonstracijama, ‘Smranaderu’ i tajnim sefovima, ukradenim slikama Buhovca Vlahe ili o onom drotu što je iz čista mira napucao momka od devetnaest godina, i to, kažu, ni manje ni više nego sa devet metaka u tijelo! Mogao bih o usranim tv-reklamama (ali neću i zato jer ih sasvim dobro ‘pere’ naš tv-kritičar Mario Padelin), o frci u arapskim zemljama i inim stravama i užasima koji se svakodnevno događaju diljem planeta. Baš kao da je Nostradamus fakat bio u pravu i 2012. nam se bliži kao godina nulta, u kojoj će na obzoru zasjati čak dva sunca, a svijet će otići u cijelosti preko Drine, dakle u do trideset i tri masonska stupnja p… materine. Ali neću.
Jer ja sam Rango, zvijezda animiranog westerna. Rango, šatro Goran, koji vole knjige i književnost, pa ću se držati toga, kao Don Quijote svojih vjetrenjača. I pritom vas čak pokušati nasmijati s par balina vezanih za svijet knjige. Kao što već možda znate, u Velikoj Britaniji (nisam napisao kraticu GB, Great Britain, da netko zlonamjeran i tu ne pronađe Ranga, tj. mene osobno, kao Gorana Bujića – sic!) daruju u akciji čak milijun knjiga besplatno! E da bi se ljudi ponovo vratili knjizi i navici čitanja. Kakav marketinški potez! Podsjetio me na “Groblje zaboravljenih knjiga” otvoreno u Varšavi, gdje za simboličnu cijenu, od recimo par kuna, možete doma odnijeti onoliko knjiga koliko ih uzmognete sa sobom ponijeti doma. Umjesto da završe u smeću ili, u najboljem slučaju, reciklaži.
A što me opet podsjetilo na priču našeg akademika Stipčevića, koji je pisao o čitavoj hrpi neprodanih knjiga hrvatskih autora koje su pronađene kod jednog izdavača u Veneciji, a potječu iz doba Marina Držića. Pa onda Slobodan Prosperov Novak zaključuje kako taj Venecijanac nije baš puno znao o izdavaštvu i prodaji, a niti o hrvatskim piscima. Iz čega Boris Dežulović u jednoj svojoj kolumni na ovu temu zaključuje kako Hrvati ni onda nisu baš imali navadu kupovanja, a bit če ni čitanja knjiga, poglavito domaćih pisaca. E da bi u tekstu na temu koliko Hrvati stvarno čitaju u jednoj našoj dnevnoj novini, a potom i nacionalnom tjedniku, pisali o tome iz drugačijeg kuta. Jer da činjenica da se knjige ne kupuju više govori o lošem standardu naših sugrađana, nego o tome koliko mi uistinu čitamo. A koliko stvarno čitamo najbolje se može vidjeti iz podataka o posudbi knjiga u nacionalnoj i gradskim knjižnicama. Podaci i nisu obeshrabrujući, naprotiv.
A da smo oduvijek znali što je dobra knjiga može potvrditi podatak kako su Engleska i SAD tek ovih dana dobili prijevod s njemačkog na engleski knjige Hansa Fallade “Svatko umire sam”, koja je postala internacionalni, dakle globalni hit, bestseller pod stare dane, a kod nas je prevedena još pedesetih godina XX. stoljeća! Nek se zna da i mi knjige za trku imamo!!
Knjiga, riječju, nije još u pravoj opasnosti, štoviše. Tako portali prenose vijest da je Todorićev ‘Agrokor’ preko jedne od firmi u svojem vlasništvu, ‘Znanju’ iz Zagreba, krenuo u projekt “Knjiga dostupna svima”, a kako ju prodaju u trgovačkim lancima Konzuma, u drogerijama Kozmo i na kioscima Tiska, svaki naslov ide u desetak tisuća komada, i više! Naravno, ostali izdavači u RH su s pravom u panici, pogotovo jer je prosječna cijena tih džepnih knjiga svega 19,90 kuna.
A predstavljena je i prva knjiga u cijelosti nastala na Facebooku! Autor je Ivo Ščepanović, a zove se “Facebook kao oružje” i prva je te vrste u svijetu. Dakle, knjiga nema granica!!
A kako će o knjizi brinuti Hrvatsko društvo pisaca kada dobije novog predsjednika, vidjet ćemo. Glavni kandidati su pjesnici i kritičari Branko Maleš i Nikica Petković. Branko se osamdesetih motao oko moje, danas bivše, supruge, iako je godinama hodao s novinarkom i kolumnisticom Večernjeg lista Anom Lendvaj. Ali je imao muda branit me, i moj roman-prvijenac, u tekstu objavljenom u ‘Oku’, kada je isti u ‘Poletu’ napao po partijskoj direktivi Nikica, pritom zamijenivši Gulu Šatovića na mjestu urednika kulturne rubrike u Poletu, jer je taj pak pisao pozitivno o “Zlatnom šutu”. I sad, kada sve zbrojim, svoj glas neformalne podrške javno dajem Branku Malešu; on je naprosto dobar čovjek, a Nikica Petković to nije, k tomu je nepopravljiv karijerist. Toliko o tome.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
NAJAVLJENO
U Gospiću je sve spremno za 12. Susret hrvatske katoličke mladeži
Hrvatska
SVETI OTAC
Papa Franjo nostalgičan za putovanjima vlakom
Hrvatska
USTAVNI STRUČNJACI
Milanović bi morao prirediti bar jedan krug konzultacija. Plenkovića, Grbina i ostale bi mogao zvati i telefonom
Zadar
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA
“GODIŠNJI ODMOR”: Otvorena izložba fotografija Mare Milin povodom 30 godina djelovanja
Zadar
dani povijesti
Na Sveučilištu u Zadru održani XVII. Dani povijesti
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
WINGS FOR LIFE