Šest je ujutro i tržnica se puni, mnogo štandova nije postavljeno, vage i utezi još čekaju u skladištima, a od mušterija tu je samo nekoliko umirovljenika koji ne mogu spavati. Žene u debelim džemperima, ruku crvenih od studeni, namještaju banke s mladim kravljim sirom, pancetom i pečenicama, mrkvom, paprikom i blitvom, medom, rakijom, orasima i bajamima. Prije dvadeset i pet godina u ovaj sat tržnica je bila kao košnica, kućanice s boršama po mraku su se probijale kroz gužvu, otimajući se zavodljivom zovu ravnokotarskih žena što su nudile kiseli kupus iz plastičnih bačava. Još dobro ne bi ni svanulo, a tržnica bi vrvjela od života, sa svih strana čuli su se naglasci našeg kraja. Čitav je život bio pomaknut dva sata ranije, jer se onda nije radilo od devet do pet, kao danas, nego od sedam do tri i spiza se morala zorom obaviti.
Tražite li pravu intimnost kupovine, morate doći na mjesto poput gradske tržnice. Roba ovdje nije nužno domaća, premda se takvom predstavlja. Za trešnje će bez iznimke reći da su iz Zemunika, lubenice iz Suhovara, a jagode iz Briševa, makar i na jednima, i na drugima, i na trećima stoji etiketa talijanskih staklenika. No, to se u ovom slučaju da oprostiti jer ono što je nesumnjivo domaće je – atmosfera. U trgovačkim centrima nemalo bi se iznenadili da vas prodavačica iza pulta slatkim glasom nazove dušom ili srcem ili jabukom rumenom, nudeći da od nje kupile parizer i pola kile bijelog kruha. A u središtu grada, ovdje na tržnici, ta je prisnost obična i svakodnevna i nitko joj ne može odoljeti. Neki bi se stranac začudio tome običaju, ali kod nas u Zadru, na tržnici, prodavači ne govore «vi»,«vas» ili «vama». Nema ovdje zamjenica u drugom licu množine, ovdje smo svi naši i domaći, na «ti». Već desetak metara dalje je uljudan, distanciran i oprezan svijet gdje su svi jedni s drugima na «vi», a ovdje, kao pod nekom nevidljivom kupolom, stoji šarena mediteranska pozornica koja te bez okolišanja, u sekundi prihvati i uzme za svoga.
Dođeš li malo češće i dopustiš li tržnici da te do kraja udomaći, već imaš i svoje ljude, stalne prodavače, koji ti kriomice, iz borše ispod banka, izvade komad pancete ili kutiju duhana koji su za tebe čuvali. Ili ti šapnu da će sutra imati sir iz mišine, ili žutenicu, ili šparoge. Bojim se da za takvo povjerenje uskoro više nećemo znati. Strahujem da će buku, opuštenost i kaotičnost tržnice u budućnosti u cijelosti zamijeniti plastična civilizacija shopping mallova sa savršeno okruglim i ulaštenim povrćem koje je raslo iz stiropora. Danas svi pomalo postajemo bakteriofobi i draže nam je uzimati hranu iz osvijetljenih vitrina u klimatiziranim dućanima nego s drvenih banaka na otvorenom, pretvarajući se polako i sigurno u ljude koji svima govore «vi».
(ostale kolumne ovog autora čitajte svakodnevno u tiskanom izdanju Zadarskog lista)
najnovije
najčitanije
Hrvatska
FENOMEN
TikTok generacije. Zašto je tako teško odoljeti zovu društvenih mreža?
Zadar & Županija
Velika utrka
Sve je spremno za Wings for Life, atmosfera pred utrku jako pozitivna
Svijet
USVOJENA REZOLUCIJA
Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava pozivalo na embargo oružja Izraelu
Ostali sportovi
OI U PARIZU
Olimpijska baklja u srijedu stiže u Marseille
Crna Kronika
INCIDENT U KATUNIMA
Od pet privedenih kod Omiša policija zadržala jednog: Pucao i oštetio svoj automobil
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Subotnja špica bila je krcata Zadranima i turistima, pogledajte koga smo sreli
Zadar
BOKANJAC
ĐIR PO KVARTU (10) Bokanjac, selo na kraju grada: ‘Nitko ne vodi o nama računa, zatrpat će nas smećem…’
Županija
ŠTRAJK
VRTIĆ (NE)ĆE RADITI Štrajk najavljen 13. svibnja, Knez poručuje: ‘Ako im triba donit koji kolač, nek jave’
Zadar
Okupljanje
Bivši učenici Pomorske škole veselo proslavili 45. godišnjicu mature: Ovo je rasadnik profesionalnog kadra
Crna Kronika
PU ZADARSKA