Nedjelja, 21. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

28 C°

Druga mladost u Domu za stare

13.02.2011. 23:00
Druga mladost u Domu za stare


Ovo su gospodin Franjo Rui i gospođa Ljubica Perović, zaljubljeni par koji se upoznao upravo u Domu. Izrazili su želju da za maškare oni budu mladenci, a svi mi ostali bit ćemo svatovi, otkrila nam je socijalna radnica Jelena. Golupčiće pitamo hoće li se vjenčati i u stvarnom životu. – Ma ne. I ovako nam je lijepo. Ljubav traje već dvije godine. Provodimo vrijeme u razgovorima i zajedničkom gledanju televizije. U dvoje je sve ljepše, govori Franjo grleći svoju Ljubicu
Dom za stare i nemoćne na Trpimirovoj obali u Zadru, u susjedstvu prekrasnih starih vila i zadarske sfinge, okružen borovima i mirisom mora na prvu može izgledati prije kao hotel nego ustanova koja skrbi o onima čiji je vrhunac života već prošao.
Naime, ustanove koje u svakodnevnom govoru volimo nazivati staračkim domovima, priznajmo, bude ne baš vesele asocijacije.
Ipak, ulazeći u Dom, gdje nas je odmah u predvorju, tzv. dnevnom boravku dočekalo tridesetak pari živahnih i radoznalih očiju nevesele asocijacije u hipu ostavljamo za sobom.
Atmosfera u Domu daleko je od teške i turobne.
Mjesto bezbrižne starosti
– Ovdi nam je odlično, dobro i lipo. Pijemo kavu, sidimo, razgovaramo. Svi su dobri, pogotovo Jelena i Sonja, cure koje s nama rade, ukratko je svoj život u Domu za stare i nemoćne opisala Veronika Topić Predovan iz Vrsi.
S njom se slaže i cimerica Neda Maštruko iz Ugljana.
– Ovde činimo bezbrižnu starost, reći će Neda.
S njima u društvu je Kata Kevrić koja je svojim boravkom u Domu i njegovim djelatnicima upravo oduševljena.
– Iman dicu, ali svi oni imaju svoje živote. Meni je draže ovdi biti sa svojon vrston nego da san kod ćere pa joj po cile dane ajmečen. Volin ljude, vesele ljude i oni volu mene. Svi su ovdi ljubezni. Nema se što za prigovoriti, kazala je Kata zamolivši nas da je slikamo s cimericom i imenjakinjom Katom Marinović.
– Ona baš i ne voli u novine, ali sada joj je isto, odlučno će Kate Kevrić zagrlivši cimericu i izmamivši joj tom gestom osmijeh na lice.
Dvije Kate, Veronika i Neda samo su neke od zanimljivih osoba koje smo susreli prilikom posjeta Domu za stare i nemoćne.
Sa štićenicima Doma upoznaje nas susretljiva mlada socijalna radnica Jelena Milin čija pojava izmamljuje osmijeh na gotovo svako lice.
– Evo oni se druže tu u dnevnom boravku. Jedni igraju karte ili šah, drugi piju kavu, treći razgovaraju ili pak samo gledaju televiziju. Mnogi od njih aktivno sudjeluju u svakodnevnoj tjelovježbi koja traje od 9 do 9.30 sati. Bila je i kreativna radionica koja je zbog odlaska na porodiljni dopust voditeljice sada privremeno ugašena. No, naše štićenike nastojimo animirati raznim događanjima. Tako ćemo svečano obilježiti Valentinovo, a već se pripremamo i za maškare, priča nam Jelena Milin dok prilazimo nasmiješenom gospodinu u kolicima u društvu jednako tako dobro raspoložene gospođe.
“Gusle moje od suva javora”
– Ovo su gospodin Franjo Rui i gospođa Ljubica Perović, zaljubljeni par koji se upoznao upravo u Domu. Izrazili su želju da za maškare oni budu mladenci, a svi mi ostali bit ćemo svatovi, otkrila nam je Jelena.
Golupčiće pitamo hoće li se vjenčati i u stvarnom životu.
– Ma ne. I ovako nam je lijepo. Ljubav traje već dvije godine. Provodimo vrijeme u razgovorima i zajedničkom gledanju televizije. U dvoje je sve ljepše, govori Franjo grleći svoju Ljubicu kojoj ga je, kaže, privukla njena bespomoćnost.
– Bila je bolesna pa mi je bilo žao. Pomagao sam joj i tako smo se zbližili, otkrio je Franjo koji je svoj odabranici za prošlo Valentinovo izradio keramičko srce. Čime će je ove godine razveseliti, nije nam htio otkriti.
Tu je i baka Antica Kolanović iz Malog Pašmana koja nas je zainteresirala svojim šarenim končanim košaricama, pijetlićima i pokrivačima za sjedalice.
– Imam 92 godine, a još uvik dobro vidin i pamtin. Kada ne pletem puno čitan. Čitan sve Božje knjige, o Gospi, o svecima… To mi je razonoda i utjeha. Lipo mi je u Domu, tu san s narodon, a doma san bila puno sama, rekla nam je Antica.
Za dolazak novinara u Dom dobro se pripremio 90-godišnji Kruševljanin Mile Brkić koji je u dnevni boravak stigao s ličkom kapom na glavi i svojim omiljenim diplama.
– Sviran ih već 70 godina, to mi je razonoda. Ali ovdi ima malo muzičara pa ne volu kad sviran, požalio se Mile i potom s guštom zasvirao svoje diple.
– Iman ja u Kruševu i gusle pa san in ispiva pismu – Gusle moje od suva javora, ja san željan s vama razgovora, čeznutljivo će Brkić.
Razgovori o knjigama
Da se u trećoj životnoj dobi može i intelektualno uzdizati dokazao je i zadarskoj javnosti dobro poznati štićenik Doma 98-godišnji Dinko Tudor koji neumorno piše knjige. No, ovog puta malo medijskog prostora prepustili smo trima strastvenim čitateljicama – Anki Jurov, Franki Filipi i Štefaniji Becić.
– Njih tri pročitaju gotovo sve knjige koje posudimo iz Gradske knjižnice, smije se socijalna radnica Jelena.
– Zanimaju nas putopisi, beletristika, biografije. Volimo ovamo sjesti i uz kavu razmjenjivati mišljenja o onomu što smo pročitale, otkrile su Anka, Franka i Štefanija način na koji one daju “začina” umirovljeničkim danima.
Među onima čije dane u Domu obogaćuje neki posebni hobi je i strastveni sportski ribolovac 86-godišnji Tihomir Šprljan. U ribolov, kaže, ide kada su toplija vremena, u razdoblju od 1. travnja do 1. studenog.
– Zimi sam najviše u sobi uz televiziju. Dok mi nije oslabio vid puno sam čitao, a onda sam se morao odreći te razonode. Ipak, ribolova se nisam odrekao. Ribolov mi je sve. Važniji čak nego smještaj u Domu. Često odem sa sinom u Diklo i tamo lovimo ciple. Sve što ulovim podijelim. Probao sam dati dolje u kuhinju, ali oni su mi rekli da se time ne bave. Tako da vrlo rijetko pojedem svoj ulov, ispričao nam je Šprljan.
On je bio zadnja osoba s kojom smo razgovarali prilikom posjeta Domu za stare i nemoćne. Sigurno bi se u ovoj ustanovi koja brine za 331 stariju i nemoćnu osobu moglo naći jednako toliko zanimljivih priča, ali one, nažalost, ne mogu sve stati u ove stupce.
Ipak, dovoljno je bilo i naših desetak sugovornika od kojih svatko sa svojom specifičnom životnom energijom dokazuje da je ljudski duh nepobjediv te da unatoč ograničenjima tijela starost može biti lijepa i bogata.