ANTON RAŠIĆ Benkovački golgeter hit je sezone:' Žali me smjer u kojem ide nogomet...'

Na spomen Antona Rašića, »tresu se gaće« svim županijskim prvoligašima od Privlake do Pakoštana. Kapetan benkovačkog Velebita sa samo 33 »na leđima« legenda je kako svojeg kluba i mjesta, tako i ovdašnjeg nogometa, a svoj status samo je dodatno zapečatio ove sezone, u kojoj je trenutačno najbolji strijelac lige. No, velika većina tih pogodaka stigla je na, blago rečeno, lude načine – osam puta u jednoj je utakmici pronalazio mrežu Galovca, Pakoštanima je pogodio s centra terena, dok je Škabrnju ‘91 prvo počastio nevjerojatnim volejem u punom trku, a potom i brisanjem paučine s 20-ak metara. Upravo su mu posljednja dva pogotka donijela titulu »Gajbe mjeseca«, koju su ustanovili kolege novinari koji rade emisiju Totalni nogomet. S time u vezi, Velebit će dobiti nagradu za klub.

– Nismo se još dogovorili, odnosno još nas sponzor emisije nije kontaktirao. Znam da možemo birati između lopti, dresova… Ako se nas pita, sve bi nam dobro došlo. Svaka čast dečkima koji rade emisiju, drago mi je da sam u konačnici ja izabran i drago mi je da sam na taj način mogao pomoći klubu. Gledajte, mi smo klub u 1. ŽNL, nemamo mi financije da možemo svako malo kupovati nove dresove ili lopte. Nažalost, to je tako – započinje kapetan Velebita.

Jamie Vardy

Ipak, kada se zagrebe ispod površine, emocije u kontekstu pogodaka su pomiješane.

– Ako ja u svojim godinama radim ovo, to nije dobro jer znači da nema mladih koji bi bili kvalitetniji od mene i »maknuli me«. Igram na ovoj razini praktički cijeli svoj život i posljednjih deset-petnaest godina ovdje se vrte isti igrači. Svi mi smo već sada bliže veteranima nego najboljim seniorskim godinama, a mladih nema. Činjenica je da vjerojatno 80 posto klubova nema juniorski pogon posljednjih nešto manje od deset godina. Pod normalno je postalo da kadeti postaju seniori, a i njih je sve manje i manje. Da nema pionira, ne bi ni mogli igrati utakmice jer ne bi imali dovoljno igrača da se pokriju sve kategorije. Na kraju vam ispada da uđete u nogomet iz čiste ljubavi, a on vam vraća stresom – priča Rašić, koji je jedan od onih istinskih fanatika najvažnije sporedne stvari na svijetu.

– Nakon što sam Škabrnji zabio prvi gol, meni je odmah kroz glavu prošao Jamie Vardy jer sam zabio jako slično kako je on pogodio. Najgore mi je kad mi dođu ljudi i kažu da sam ja to slučajno. Taj udarac bio je jedino logično rješenje, vidio sam gdje je vratar, vidio sam da me protivnik sustiže i brži je od mene. Mogao sam ili pucati tako ili komplicirati si život nekim driblingom.

Ali, ljubav prema nogometu ne staje samo na tome…

– Još uvijek skupljam sličice za Svjetsko prvenstvo. Za svako veliko natjecanje, otkad znam za sebe, skupljam te albume i još uvijek to radim s 33 godine. To dovoljno govori koliko volim ovaj sport. Samo, moramo biti realni i reći da ja igram u ŽNL-u, u jednoj od najslabijih liga u državi. Moj gol jest lijep, ali ima puno boljih i važnijih stvari od toga. Po meni, treba potencirati mlade koji odu na međunarodno natjecanje iz matematike ili bilo čega drugoga i ostvare neki uspjeh. Njih treba hvaliti, ja sam samo čovjek koji gušta u sportu.

Iskorak

Početkom sezone Velebit je proslavio 100 godina svojeg postojanja, a u sezoni koja je uslijedila Benkovčani su na razini prijašnjih rezultata – sredina poretka uz poneki uspjeh i poneko razočaranje.

– Ma da, sve je jasno ove sezone što se nas tiče. Iduće bismo htjeli napraviti jedan iskorak po pitanju borbe za prvaka. Stigao nam je novi predsjednik, uprava nam je ostala manje-više ista, ali gledamo kako bismo se pomaknuli s mjesta. Postoje problemi oko toga, a glavni je onaj vezan za treninge. Moramo se postaviti tako da je trening obveza, barem donekle. Jest da na ovoj razini ljudi rade pa ne mogu na treninge itd., ali moramo pristupiti s pričom da, kad god se može, budemo na treningu, da više igramo svi zajedno i napredujemo. Imamo u Županiji dobar primjer za to, Abecedu. Pokazali su nam da se može, dobra su grupa, imaju svoje juniore, ne brinu o brojčanom stanju glede utakmica, imaju mlade igrače koje će ugraditi u seniorski pogon, treniraju stalno i to ih sada nagrađuje. Vjerojatno će i biti prvaci, imaju sve u svojim rukama. E sad, mi se želimo voditi tim primjerom, hoćemo li uspjeti, to stvarno ne mogu reći – objašnjava Rašić pa dodaje i prijedlog u kojem smjeru bi se trebalo gledati u budućnosti.

– Zbog svih ranije navedenih problema nama kvaliteta nogometa pada. To vam može potvrditi svatko tko igra u ŽNL-u. Ja sam zato mišljenja, a i znam nekoliko ljudi koji isto misle, da možda treba pokušati s nekom međužupanijskom ligom, da se nekoliko klubova iz Zadarske i Šibensko-kninske županije spoji pa da se malo podigne kvaliteta. Ima tamo nekoliko klubova koji rade dobar posao, DOŠK Drniš, Dinara Knin… Zašto ne bismo probali nešto potaknuti? Ovako si, kako se kaže, pucamo sami sebi u koljeno.

– Ozbiljan je nogometni bazen taj Benkovac, vidi se to kroz mlade nogometaše koji se polako probijaju u surovom svijetu, ali i kroz prizmu dvojice prvoligaških sudaca, Ivana Vukančića i Matea Ercega, koji po mnogima kotira kao najbolji arbitar u hrvatskom nogometu. Obojica su stvarno vrhunski momci koji redovno treniraju u Benkovcu, posebice tijekom ljeta kad su pripreme. Nevjerojatni profesionalci kojima se svi ovi uspjesi događaju s razlogom i potpuno zasluženo. A što se talenata tiče, da, ovo je baš velik i dubok bazen. Ne samo Benkovac, nego cijela Županija. Nije slučajno da se mlade snage probijaju u reprezentacijama praktički svakog sporta, ali to često i ne znamo jer nam je ono dobro zanemareno sve više i više, i to u svim sferama života. Istovremeno, nama ovdje sport je u padu. Nadam se, iskreno, da će to na vrijeme shvatiti oni koji trebaju i da će se sport u Županiji pokrenuti nabolje – zaključuje Rašić.