Došlo je vrijeme da se ostvari san o samostalnosti Katolinije

Ovaj tjedan u Zadru bio je u znaku Katalonije. Na gostovanju u Zadru, jedan od najpoznatijih katalonskih pisaca, Jaumea Cabrea na Morskim je orguljama je pročitao Manifesta za neovisnost Katalonije i to na katalonskom i hrvatskom jeziku. Tijekom dva dana u Studentskom klubu prikazivana je projekcija miniserije koja se temelji na romanu Jaumea Cabrea, a sve je završilo razgovorom s piscem koji u Hrvatskoj predstavlja svoj roman Glasovi Pamana objavljen u izdanju Frakture.
U organizaciji Sveučilišta u Zadru, Instituta Ramon Llull, izdavačke kuće Fraktura i udruge ZaPis Cabre je u Zadru gostovao prije Festivala svjetske književnosti koji se održava ovih dana u Zagrebu, a radi se o zaista osebujnoj i svestranoj ličnosti u što su se mogli uvjeriti i posjetitelji književne večeri na katalonskom koju je vodio Nikola Vuletić, a prevodio Ivan Boško Habuš.
Došli ste u Zadar s Manifestom o neovisnosti Katalonije koji ste čitali na Morskim orguljama. Jeste li znali prije dolaska da se na Sveučilištu u Zadru katalonski jezik uči kao poseban kolegij?
– Poznat mi je taj podatak i to je odlična stvar za promociju katalonskog jezika. Iako se izvana tako ne čini, katalonski jezik ima velikih problema jer nema državu koja stoji iza njega i koja ga pomaže, već se ta država maćehinski odnosi prema katalonskom jeziku, odnosno vrlo je suzdržana u njegovu pomaganju. Upravo zbog tog jezičnog pitanja mnogi smatraju da je došlo vrijeme da se ostvari san o vlastitoj državi. Dosta sam putovao po Europi i posjetio sam mnoga mjesta na kojima katalonski živi kroz institucije i studije, ali moram pohvaliti hrvatske studente koji odlično barataju katalonskim jezikom, očito imaju dobar sluh, ali su i njihovi profesori napravili dobar posao. Primjerice moj prevoditelj je pravi primjer toga, njegova razina govorenja katalonskog je naprosto izuzetna.
Spomenuli ste jezik koji nema državu. Mislite li da je Hrvatska unutar Jugoslavije bila u sličnoj poziciji kao Katalonija danas unutar Španjolske? Smatrate li da bi se Hrvati mogli poistovjetiti s katalonskim pitanjem?
– Ova situacija s Katalonijom može na neki način podsjetiti na hrvatsku situaciju, ali ne bih rekao da se radi o istim problemima. Budući da imate svoju državu te hrvatski postoji kao jezik i u nekim drugim državama imate sve preduvjete da biste ga sačuvali. Ne poznajem baš toliko dobro situaciju i baš zato ne bih ulazio u problematiku jezika, razlika hrvatskog i srpskog i slično.
Jeste li kao pisac zaokupljeni povijesnim bremenom svoga kraja?
– Možda sam zarobljen u tome, no ne više od ostatka Katalonaca, međutim, pišući ovaj roman upravo su sjećanja na povijesna zbivanja, taj nazovite ga bremen povijesti, dobila jaču dimenziju iako to nije bila moja prvotna namjera. U ovom sam romanu želio pisati o učiteljima, no kontekst je nadišao likove. Više sam se fokusirao na karakterizaciju pojedinih likova tijekom romana, ali ova druga strana priče me jednostavno vukla. Budući da sam i sam dijete tog vremena, iako ne direktno građanskog rata, kada se dogodi takva velika i okrutna kolektivna patnja tada se otvaraju određeni problemi vezani uz kolektivnu prošlost i ja sam shvaćao da ću o tome jednostavno morati nešto reći. U to vrijeme kada sam pisao roman, krajem devedesetih u Španjolskoj je na vlasti bila španjolska narodna stranka koja je i danas na vlasti, a među njima i mnogi nasljednici frankističkih ideja. Govorilo se o okretanju nove stranice i novom mileniju samo kako bi se zaboravila povijest. Ovaj roman bilo je glasno ne zaboravu. Kasnije sam shvatio da sve ono što sam napravio u Glasovima Pamana za prostor Katalonije i Španjolske, sam s posljednjim romanom Jo, confeso napravio za prostor cijele Europe.
U Glasovima Pamana pisali ste o učiteljima, a i sam ste profesor po zanimanju. Što vi kao profesor pokušavate ostaviti u naslijeđe mladim generacijama.
– Ono što svaki učitelj po svom zvanju prenosi drugima su njegove strasti. Učitelj ne uči samo suhoparno znanje i činjenice nego učenike uči da sve kritički promišljaju, budu otvoreni novim idejama i da šire svoje interese na sve životne sfere.