Branio je Zadar moćnim oružjem – kamerom!

On je prvi student zadarskog Filozofskog fakulteta koji je bio izbačen zbog umjetnosti, prvi profesionalni kamerman i snimatelj u povijesti grada na kojeg je u Domovinskom ratu ispaljen prvi metak, strastveni lovac i međunarodni kinološki sudac, slikar, fotograf…

O svom bi životu mogao napisati memoare jer on je čovjek koji se ni pod koju cijenu ne bi mogao svrstati u kategoriju onih dosadnih, prosječnih, “svakodnevnih”…
Stariji ga Zadrani dobro znaju, a oni mlađi koji su za njega čuli, zasigurno ne znaju da je bio prvi student bivšeg zadarskog Filozofskog fakulteta koji je bio izbačen zbog umjetnosti, da je prvi profesionalni kamerman i snimatelj u povijesti grada na kojeg je u Domovinskom ratu ispaljen prvi metak, da je strastveni lovac i tri puta prvak bivše države u lovu, međunarodni kinološki sudac, slikar, fotograf…
Sve to i još puno više je danas, 78-godišnji Ivo Govorčin Picasso. Rođen u Malom Ižu s deset godina došao je u Zadar kojeg, nakon Drugoga svjetskog rata – nije bilo. Bio je izgubljen, gladan, ali je i tada kao dijete sa svojim vršnjacima čistio ruševine.
O Zadru nekad i danas kaže kako mu je iako srušen, Zadar i onda djelovao impresivno, a kako se oporavljao od ratnih rana i razvijao, grad je sve više poprimao građanski štih.
– Zadar je imao kazalište, lijepu veliku gradsku kavanu. Osjećala se perspektiva, neka bolja budućnost. Već tada pomalo i nakon rata, grad je živio jednim građanskim životom. Tako je bilo sve do Domovinskog rata, a svaki rat uvijek nosi nevolje, nered i zlo. Kada je i to zlo prošlo očekivali smo neku bolju, sretniju budućnost. Sada kad imamo svoju domovinu čini mi se kao da je još nismo svjesni – smatra Ivo Govorčin Picasso. A on se za Hrvatsku borio na svoj način.
 Sve je počelo kada se početkom 70-ih godina prošlog stoljeća ukazala potreba osnivanja televizijskog centra u Zadru. Nakon 13 godina predavanja likovnog odgoja u osnovnoj školi u Arbanasima i s obzirom na to da se bavio i fotografijom, 1974. godine Ivo Govorčin je postao prvi profesionalni snimatelj zadarskog, televizijskog studija.
– Taj je posao zahtijevao potpunog čovjeka 24 sata dnevno, ali je bio zanimljiv, dinamičan, kreativan. Bilo je jako teško jer su tehničke mogućnosti bile oskudne. Rat sam osjetio najneposrednije jer sam se u vrijeme proglašenja ratnog stanja, zatekao na terenu u Kninu gdje sam zajedno s kolegom Bracom Vukovićem iz Sinja ostao puna četiri dana snimajući nemile događaje. Materijali koje sam tada snimio u Kninu još se i danas vrte na HRT-u. Na mene kao snimatelja i uopće čovjeka iz medijske branše je ispaljen prvi hitac, a to je bilo 17. kolovoza 1990. godine. Sve novine su o tome izvijestile. Htio sam probiti, zapravo doslovce pomaknuti barikadu s jednoga izlaznog puta iz Knina i na lokaciji kod kninske Polače, na mene su zapucale četiri spodobe koje su vrebale na čuki iznad ceste – sjeća se Picasso.
Snimateljski ratni dani, odavno su iza njega, a danas umirovljeničke mirne dane upotpunjava svojom najvećom životnom ljubavi – slikarstvom. I tako mu se životni poziv pretvorio u hobi i zbog toga mu je žao jer kaže, u umjetnosti nema kompromisa. Kaže kako je u životu unatoč svemu, trebao biti možda siromašniji, ali hrabriji, ostvariti svoj san i postati slikar. Predsjednik je zadarskog ogranka Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Ispunjava dušu u miru svog ateljea. Ponekad napravi đir po gradu kojem je poklonio svoju mladost, ostavio trajni pečat svojim slikarskim i fotogarskim djelima – gradu kojeg je obranio oružjem moćnijim od puške – kamerom…

Zbog plakata izbačen s fakulteta

Ivo Govorčin je prvi i jedini student koji je 1958. godine bio izbačen s bivšeg zadarskog Filozofskog fakulteta zbog plakata koji je osmislio i izradio za studentsku brucošijadu. Kako je objasnio Picasso, plakat je svojom apstraktnošću predstavljao jednu razigranost simbolizirajući zabavu s elementima mjesečine i mora, međutim, u tim “olovnim” vremenima kada su moderne, pomalo zapadnjačke ideje bile tabu, plakat su proglasili iritantnim i neprimjerenim, opscenog sadržaja sa seksualnim aluzijama. Plakat je još proglašen i “čistim banditizmom” te je uklonjen na izričit zahtjev tadašnjeg zapovjednika Grada, a prodekan Fakulteta je Govorčina kurzivom “prozvao” u Narodnom listu i izbacio ga.