Bilobriška kraljica

Taman kad sam “preboljela” glupa pitanja oko toga gdje sam bila za Novu, krenuli su me bombardirati s time gdje ću na skijanje.
Alo, pa Dalmatinka sam, jesam povodljiva, ali toliko da se idem smrzavati na neki glečer – nou vej. Brate, pa mi bi po nekakvom stereotipu trebali biti po difoltu: izi vej iz de best vej. U se, na se i po da se đir, a ne tamo sa štapima trkat se ko blesav i gledati oćeš li opizdit glavom ili nožnom letvom u nekakvu jelku. To je samo za egzibicioniste. I Kosteliće, ofkors.
Ali ne, isti se ne mora, a skijati se mora. Barem je među mojom ekipom taj trend. Pa su se na veliko kupovale skije, pancerice, roza odijelca po posljednjoj modi. Sve na kredu, naravno. I skijanje na kredu isto, ali ko je vidio ostati doma. Jer taman su i Anči i Kate, Anita i Ira prošle godine tak dobro svladale tehniku da su uhvatile bar po jedan dobar lauf dnevno.
Ajme, jesu mi frendice, ali ne mogu ja to. Em se smrznem ko ona stvar, nos mi bude crven kao da sam notorna alkosica, a tek me zeru zagrije ono njihovo kuhano vino ili nekakva šema s jegerom i čajem. Zato na takve izlete idem samo sa Martom i Silvom. Jer smo na istoj valnoj duljini i bitnije od toga da smo se ufurale u Kostelić đir i bitnije od samog laufa s padine nam je kako se odmah poslije doručka umjesto na snijeg zalaufati u toplo, osvježiti grlo nečim mokro-alkoholnim i čilati do besvijesti dok se zgodni i oni malo manje zgodni učitelji skijanja i njihovi učenici prošetavaju po padini.
Sve one koje idu na skijanje ne bi li se možda bogato udale, odmah u startu trebaju razbiti tu predrasudu da će se na skijanju bogato udati. To su stereotipi uz američkih filmova i za to stvarno nema smisla ulaziti u kredit jer je pušiona u startu. Na takvim mjestima uvijek ima ljepših, plavijih, zgodnijih i za takve stvari talentiranijih od tebe. A i velika je vjerojatnost da će ti se umjesto atraktivnih skijaša prije pokušati uvaliti neki razvedeni, ne baš toliko bogat i lijep koji je isto digao kredit ne bi li našao lovinu svog života.
Pa je onda bolje umjesto rizika da se uza sve to možda i polomiš ako ćeš pokušavati vratolomije bi biti nova Janica, planiranu lovu za skijanje bolje uložiti u neku manje ledenu destinaciju. I ići negdje gdje je klima toplija i šetati u kratkim rukavima. Recimo, nekakve trope bi bile sasvim okej. A spust, slalom i veleslalom ostaviti eventualno ako kod nas napada snijega. Što je, uz ove poremećene klimatske uvjete ravno tome da se na Bilom Brigu ili Plovaniji u tom slučaju organizira spust. Jer postalo je aktualno da svaka selendra ima svoj spust. Pa makar i na umjestnom snijegu. Pa ću ja eto, svečano obećajem, u tom slučaju postati Bilobriška kraljica. Strmopizdit ću se niz padinu pa kud puklo. Samo ne s Kostelićem pod ruku, jer uz dužno poštovanje ludosti, volji, radu i talentu ne volim takve napuhance.
Mare ([email protected])