Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

6 C°

Ako svatko gleda svoj pijat, kuća ostaje gladna

16.03.2012. 23:00
Ako svatko gleda svoj pijat, kuća ostaje gladna


Ovo što se govori da će EU davati pola novca, dvadeset i pet posto država i dvadeset posto udruženi poljoprivrednici je poljski model. To je dobra ideja i ovo nam je zadnja prilika d povučemo ta sredstva. Ako se sada ne organiziramo, ostat ćemo na improvizaciji i snalaženju. Nećemo imati ni prinos ni prepoznatu kvalitetu na tržištu ni organiziranost, kaže Darijo Buljat iz Suhovara


Pola novca dat će Europska Unija, jednu četvrtinu hrvatska država, a jednu četvrtinu trebaju naći sami poljoprivrednici za vlastite projekte kojima bi unaprijedili svoju proizvodnju. Glavni uvjet za iskorištavanje primamljivih poticaja koji se stavlja pred poljoprivrednike jest je da su udruženi u jedinicu proizvođača. Je li sedamdeset i pet posto bespovratnih sredstava dovoljno primamljiv mamac za poljoprivrednike Zadarske županije da konačno krenu u udruživanje i podignu svoju proizvodnju, najaktualnije je pitanje koje se sada postavlja i koje traži svoj odgovor.
Svatko na svom tržištu
Ovdje je konkretno riječ o Baštici i tamošnjim OPG-ovcima. Bez imalo pretjerivanja može se reći da je Baštica hrvatska poljoprivredu u malom. Golemi potencijal koji je iskorišten samo jednim dijelom. Procjene variraju od toga da je neobrađeno trideset posto do čak dvije trećine Baštice. Nerijetko se koristi u dnevno političke svrhe lokalnih političara. Tu su i nesređena pitanja oko poticaja, problemi oko praktično tek izgrađenog sustava navodnjavanja i brojni drugi. Vrijedne obitelji su kultivirala svoja zemljišta koja imaju u svom vlasništvu ili su ih dobili u zakup. Zadnjih deset godina svi rade po cijeli dan na obiteljskom imanju kako bi dobili kvalitetne plodove. Međutim, neudruženi su i vrhnje njihove muke i znoja uvijek pokupe veliki otkupljivači i trgovci.
Ima li nade da se konačno udruže po uzoru na ribare Zadarske županije koji su davno shvatili da kao pojedinci ne mogu dalje. Kaljani će novcem iz IPARD-a sagraditi objekt za prebiranje, sortiranje, obradu, smrzavanje i skladištenje sitne plave ribe u poslovnoj zoni Šopot, a sve kako bi izbili otkupljivačima pregovaračku moć iz ruku i sami odlučivali kada će i po kojim uvjetima prodavati svoje proizvode.
Hoće li na Baštici krenuti njihovim putem i uzeti besplatan novac koji im se nudi? Tamo su, međutim, skeptični.
– Nema šanse da se mi udružimo. Nepovjerenje je veliko. Dok god svatko od nas ima svoje tržište na crno ili bijelo i neku svoju računicu mi ćemo ostati razjedinjeni, kako kaže jedan poljoprivrednik s Baštice.
 Dotle pojedina gospodarstva već polako načimaju dugovi koji su se nagomilali tijekom vremena, a dolaze na naplatu u vrijeme velike krize koja trese cijelo hrvatsko gospodarstvo.
Da tako razmišlja većina to je gruba realnost. Isto tako sada ih više brine aktualna suša. Dok traktori oru zemlju za njima se diže velika prašina. Kanali su prazni. Sve je to znak da će uskoro trebati početi s navodnjavanjem, a ono nije besplatno. To je još jedan trošak na ionako opterećenu proizvodnju. Ipak oni racionalni svjesni su koja se jedinstvena prilika da uklone svoje slabosti nalazi ispred njih.
 Razmišljanja Buljata i Sikirića
– Nama fale hladnjače, sortirnice, trebamo modernizirati proizvodnju. Kad bi imali hladnjače ne bi više jabuku davali po 2,5 kune nego po pet šest kuna. Istina imali bi troškove skladištenja, ali njih bi pokrili veći prihodi. Sada je dajemo u bescijenje, prodajemo je u isto vrijeme kad svi u Hrvatskoj beru i tada otkupljivači najviše zarade, kaže Danijel Buljat iz Suhovara čija obitelj ima nasada na petnaest hektara u Baštici te dodaje:
– Ovo što se govori da će EU davati pola novca, dvadeset i pet posto država i dvadeset posto udruženi poljoprivrednici je poljski model. To je dobra ideja i ovo nam je zadnja prilika da povučemo ta sredstva. Ako se sada ne organiziramo, ostat ćemo na improvizaciji i snalaženju. Nećemo imati ni prinos ni prepoznatu kvalitetu na tržištu ni organiziranost.
 Od Baštice živi i Marijo Sikirić i on ima svoje viđenje cijele situacije. On se već udružio sa susjedom Denisom Kevrićem tako da ima manje troškove. Uz to ima i riješen problem prodaje jer je potpisao dugogodišnji ugovor s jednom kućom. Iako je smanjio svoje troškove i ne treba se mučiti po tržnici da proda proizvode, smatra kako je udruživanje nešto što je davno trebalo napraviti.
– Mi nismo zreli za udruživanje, mi smo odavno prezreli za to. Nismo se udružili jer smo lude glave. Dokle nas ne lupi dobro po glavi, mi nećemo ništa napraviti. Kad počnemo propadati, onda ćemo se sjetiti jedni drugih, govori Sikirić.
Zajedno u nevolji
Ipak nije sve tako crno. Ljudi su počeli razmišljati o zajedničkom nastupu. Za sada prema Zadarskoj županiji i to što se tiče problema navodnjavanja na što ih je natjerala nužda. Bez vode nema proizvodnje, a računi za vodu su veliki. Fiksne troškove održavanja sustava trebali bi plaćati svi koji imaju zemljište na Baštici u svom vlasništvu ili u zakupu. Međutim oni koji ne obrađuju zemlju nemaju interesa za takvo što. Do sada je sve to išlo, ali sada je pitanje dokle će istinski proizvođači trpjeti da plaćaju ceh zbog onih koji su u zemljište ušli iz tko zna kakvih razloga i drže ga neobrađenim. Na Baštici kao i u cijeloj Hrvatskoj izgleda da prvo treba ukloniti bolesno tkivo, dati zemlju onima koji će je raditi. Onda će zdravo tkivo pomalo stvoriti hrvatsku konkurentnu poljoprivredu.


Poticaji za nerad!?




Novi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina na početku svog mandata najavio je kako će uvesti reda u sustav poticanja. Mnogi su rekli da ako samo to učini, da će biti dovoljno.
 Prema nekim komentarima posla bi trebao imati i na Baštici. Naime, država daje poticaje po hektaru zemlje. Mnogi se pitaju jesu li poticaje dobivali i dobivaju li ih još zakupoprimci s Baštice koji nisu obradili svoje zemljište. Nije riječ o beznačajnim sredstvima te se po hektaru zemljiša može dobiti do 3.000 kuna. Ispada da netko možda dobiva novac za svoj nerad.