Ivo Kozarčanin predstavlja novi portal o vinu koji ga vraća u središte priče: 'Uživanje u vinu je erotika'

Na hrvatskoj vinskoj sceni posljednjih se godina mnogo govori o medaljama, ocjenama, novim etiketama, dizajnu boca, influencerima, tržištu i prodaji. Ponekad se čini da se o svemu govori više nego o samom vinu. Upravo zato pokretanje novog specijaliziranog vinskog portala Pro Wine dolazi u zanimljivom trenutku – ne kao još jedan portal među mnogima, već kao pokušaj vraćanja vina u središte priče.

Portal su pokrenuli dugogodišnji vinski novinar Ivo Kozarčanin i njegov partner Marko Malović, s idejom da vino ponovno postane glavni protagonist, a ne tek kulisa marketinga. Simbolično, prvi korak nije bio konferencijska dvorana niti hotelski salon, već druženje u vinariji Petrač na zagorskim bregima, gdje su terroir, lokalne namirnice i vina istoimene vinarije pokazali kako gastronomija i vino imaju smisla samo kada zajedno pričaju istu priču.

Čovjek koji živi vino

No iza svakog projekta stoje ljudi. A iza Pro Wine-a stoji čovjek koji o vinu piše više od tri desetljeća i kojem je svaka čaša tek početak nove lekcije.

Intervju s Ivom Kozarčaninom bio je zapravo razgovor s nekim tko je odavno prerastao puko opisivanje vina. Dok mnogi u svijetu vina danas broje pratitelje na društvenim mrežama, Kozarčanin priznaje da je prestao brojati tekstove nakon prve tisuće.

A tih je tekstova bilo dovoljno da upozna svaku hrvatsku vinsku regiju, na desetke svjetskih vinskih regija te bezbroj vinara. Od Concours Mondiala de Bruxelles i Mundus Vinija do niza najuglednijih europskih međunarodnih ocjenjivanja vina – riječ je o iskustvu koje se gradi desetljećima.

Ipak, njegova najzanimljivija rečenica nije vezana uz medalje ni ocjenjivanja: »Čini mi se da što više učim o vinu, to manje o njemu znam.« U toj jednoj rečenici sažeta je kompletna Ivina filozofija. Vino naime nije nikada završena priča, svaka berba piše novo poglavlje.

Ljubav od malih nogu

Većina vinskih priča počinje u vinogradu pa tako i njegova, ali uz uspomenu na oca. Još kao dječak pomagao je ocu Ivi, vinaru hobistu, radeći vino za obiteljske potrebe. Nije tada mogao znati da će upravo ta dječačka znatiželja prerasti u profesionalni život posvećen vinu.

Početkom devedesetih počinje pisati za Večernji list, zatim slijede Jutarnji list, Poslovni dnevnik, 24sata, Lider, Vinum, Story i brojni specijalizirani portali. Kasnije nastaje blog vino.hr, pa Vinski klub, a danas Pro Wine.

Kontinuitet je impresivan, ali ono što ostavlja snažniji dojam jest činjenica da ni nakon više od trideset godina nije izgubio znatiželju, a upravo je to najveća odlika dobrog vinskog autora.

Na pitanje po čemu se Pro Wine razlikuje od ostalih portala, Kozarčanin ne govori o tehnologiji ni algoritmima. U svijetu u kojem su etikete često važnije od sadržaja boce, on želi vratiti fokus na terroir – na klimu, tlo, sortu i čovjeka koji vino stvara. To zvuči gotovo romantično, u ovim senzacionalistički polarizirajućim vremenima, ali i upravo zato djeluje osvježavajuće.

Ne vjeruje Ivo u jedno vino za sve prilike. Dapače, smatra da je upravo u tome ljepota vinskog svijeta.

– Jutru pristaje jedno vino, podnevu drugo, a večeri treće. Koje će to vino biti, ne određuje nikakav priručnik ni vinska karta. Određuju ga godišnje doba, vrijeme, društvo, hrana, raspoloženje – pa i životni trenutak, zaključuje sa smiješkom.

Erotika vina

Takvo razmišljanje plod je filozofije koju je gradio desetljećima, a najbolje ju sažima jedna njegova rečenica: »Bez hrane se može četiri tjedna, bez vode četiri dana, a bez vina eventualno do četiri popodne.« U toj jednoj šali prisutna je cijela Ivina vinska filozofija. Znanje bez dociranja. Strast bez patetike. Ali i humor koji razbija ozbiljnost svijeta koji se ponekad previše trudi objasniti vino.

Jer Ivo o vinu nikada ne govori kao o statusnom simbolu ili luksuzu. Za njega je vino suputnik i povod za druženje koji život čini malo ljepšim.

Kad govori o budućnosti hrvatskog vinarstva, upozorava kako slijepo praćenje trendova podsjeća na vozača koji vidi automobil ispred sebe kako slijeće s mosta – pa nastavlja voziti za njim. Poruka je jasna. Hrvatska nikada neće pobijediti svijet količinom i kopiranjem. Može pobijediti samo karakterom.

Možda najzanimljiviji dio razgovora odnosi se na njegov pogled na vino. Za njega je zdravstvena ispravnost vina tek početni uvjet. Pravo vino mora imati osobnost i mogućnost izazivanja emocije. Njegova definicija vinskog hedonizma je poetska: »Uživanje u vinu je erotika.« Koliko god ova rečenica zvučala provokativno, zapravo savršeno opisuje odnos između čovjeka i vina. Nitko se ne zaljubljuje u kemijsku analizu. Ljudi se zaljubljuju u osjećaj i strast.

Sophia Loren i vino

Na pitanje o omiljenim sortama, Ivo odgovara citatom pokojnog kolege Vite Andrića: »Sophia Loren ima prevelika usta, previše razmaknute oči i krive noge, a najljepša je žena na svijetu. Tako je i s vinom.« Fenomenalna komparacija koja objašnjava zašto se velika vina ne može svesti na formule.

Kad krene nabrajati vinske ljubavi, Ivo ne glumi objektivnost. Rajnski rizling mu je »rajski«, moslavac mu je za petama, graševine i žilavke rado bira, a među crvenima posebno ga osvajaju crni pinot, trnjak, nebbiolo i tempranillo.

Plešivicu izdvaja kao hrvatsku regiju posebnog potencijala, dok među svjetskim vinskim područjima posebno mjesto u njegovom srcu zauzimaju Pfalz, Mosel, Burgundija, Alsace, Wachau i Pijemont.

Na kraju razgovora odmaknuli smo se od vina i došli do riječi. Priznajem, upravo me to pitanje osobno najviše zanimalo. Kao spisateljica, poželjela sam zaviriti u radionicu čovjeka koji je tijekom više od tri desetljeća napisao tisuće tekstova o vinu. Pitala sam ga kao autorica autora – kako kušanje pretvoriti u dobar tekst?

– Cilj mi je leptire koji lete želucem nakon gutljaja dobrog vina pretvoriti u svima razumljive riječi, odgovorio je. To nije definicija novinarstva. To je definicija književnosti. Naime, opisati vino nije isto što i prenijeti njegov doživljaj, a upravo tome Kozarčanin teži u svojim tekstovima.

U čarobnom ambijentu vinarije Petrač

Nije slučajno da je prvo druženje Pro Winea održano upravo u vinariji Petrač. Nije to bilo tek predstavljanje novog portala, već svojevrsna demonstracija filozofije pristupa o kojoj je Ivo pričao.

Zato su na stolu uz vina vinarije Petrač, završili i dimljena pastrva, tek ubrani vrganji i lisičarke, domaći sirevi, zagorska šunka, odležani steakovi i foie gras, no sve redom lokalnih proizvođača. Svako je jelo pratilo vino istoga podneblja, potvrđujući kako se dobra sljubljivanja često događaju upravo ondje gdje je sve nastalo, iz istog terroira. I upravo će takve priče, čini se, biti zaštitni znak Pro Winea.

Na kraju razgovora Kozarčanin je, u svom prepoznatljivom stilu, opisao i ambiciju novog portala.

– Postavili smo si visoke ciljeve. Za stotinjak godina ćemo ih možda dostići, a tad ćemo sjesti pa vidjeti kako dalje, govori. U toj jednoj rečenici ima i humora i ozbiljnosti, ali poruka je vrlo jasna – ozbiljni projekti ne grade se preko noći. Baš kao što veliko vino ne nastaje na brzinu, tako ni ozbiljan vinski medij ne može živjeti od trenutnih trendova. Potrebni su vrijeme, dosljednost i vjerodostojnost.

Ako Pro Wine ostane dosljedan filozofiji kojom je započeo – da je vino važnije od marketinga, čovjek važniji od etikete, a emocija važnija od klišeja – hrvatska vinska scena mogla bi dobiti upravo ono što joj danas najviše treba: vjerodostojan glas vina.

Petrač, Enigma, 2019

Od svih vina koja sam kušala tijekom predstavljanja portala u vinariji Petrač, jedno je vino ostalo najduže u mislima: Enigma 2019. Ne zato što je najglasnije vino portfolia Petrač, već zbog svoje profinjenosti. Pomalo me i iznenadilo. Godinama smo s određenom dozom skepse promatrali sadnju cabernet sauvignona na zagorskim brežuljcima. Pitanje koje smo si postavljali osim onoga tipičnoga može li ovdje kvalitetno sazrijeti, bilo je i može li dati vino koje će govoriti jezikom terroira. Enigma nam je ponudila vrlo uvjerljiv odgovor.

Riječ je o skladnoj bordoškoj kupaži merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca koja pokazuje kako velike sorte ne moraju biti robusne. Takva je situacija i ovdje, te je naglasak vina na finoći. Crveno voće, diskretne note začina, svježina i lijepo uklopljeni tanini stvaraju vino koje djeluje smireno, zaokruženo i elegantno. Hrast je prisutan, ali nenametljiv, ostavljajući prostora voćnosti i mineralnosti.

U vremenu kad većina crvenih vina žele osvojiti koncentracijom i snagom, Enigma pokazuje da se najveći dojam ostavlja upravo elegancijom. Zato ne iznenađuje što je ovo vino uz odležani sirloin steak na kremi od cvjetače i aromatičnom chimichurriju ostvarilo odličan dojam. Vino i slijed stvorili su ono čemu svaki pairing zapravo teži: novu, treću dimenziju okusa.

Enigma iz berbe 2019.-te definitivno predstavlja jedan od najuvjerljivijih dokaza na vinskom tržištu koliko su hrvatski vinari ovladali internacionalnim sortama, pritom ne gubeći osjećaj za vlastiti terroir.