S Ličkog polja u Crnu Goru planira se izvoz 300 tona sijena: 'Tako nešto nismo mogli ni zamisliti'

Početak je ljeta, a to za goranske poljoprivrednike znači samo jedno – nema spavanja, počela je košnja. Odnosi se to i na košnju u Ličkom polju gdje te poslove obavlja poduzeće Vitek čiji nam je čelni čovjek Željko Mihelić javio jednu zaista nesvakidašnju vijest. Naime, dio sijena s Ličkog polja završit će u – Crnoj Gori! No, kaže Mihelić, nije to prvi put!

– Kad radite pošteno i nudite vrhunski proizvod, tržište to prepozna. Baš danas je na našem gospodarstvu kupac iz Crne Gore koji već tradicionalno kupuje naše sijeno. Došao je provjeriti kvalitetu i od sljedećeg tjedna kreće izvoz. Ove godine planiramo u Crnu Goru izvesti oko 300 tona sijena. Tako nešto prije nekoliko godina nismo mogli ni zamisliti. Ono na što sam posebno ponosan jest činjenica da svu tu količinu ne kupuje samo jedan čovjek. Imamo najmanje tri različita kupca iz raznih dijelova Crne Gore. To dokazuje da smo pogodili savršen omjer cijene i kvalitete. Dolazak tog kupca nam je time draži što ove godine košnja kasni jer su sredinom lipnja stalno padale jake kiše, a hladan travanj i svibanj usporili su vegetaciju. Prinosi će biti nešto ispod prosjeka. Naš je cilj svake godine imati oko 1.500 tona sijena, a ove godine bit ćemo zadovoljni s 1.000 tona, uz planiranih 500 tona sjenaže. No, ono što nam nedostaje u količini, nadoknađujemo vrhunskom kvalitetom! Srećom, zaobišao nas je kasni mraz i trava je izvrsna.

Veliki potencijal

Kakva je ovo godina za poljoprivrednike u Gorskom kotaru?

– Poljoprivreda je tvornica pod otvorenim nebom i dugoročno planiranje postalo je nemoguća misija. Klimatske promjene i ekonomski šokovi donose nam izazove praktički svaki dan. Primjerice, sredinom travnja trebali smo prodati našu junad kupcu u Libanon, ali je zbog rata na Bliskom istoku sva trgovina stala. Sada je već srpanj, bikovi su još u štali, troškovi hrane rastu, a cijena pada. No, mi poljoprivrednici smo žilavi ljudi. Navikli smo na šokove, stisnemo zube, prilagodimo se i idemo dalje. Iz svakog problema naučimo nešto novo i to nas čini jačima.

Teško je, ali odustajanja nema. Goranska zemlja ima ogroman potencijal, ali ključ opstanka leži u čvrstoj ruci podrške države i lokalne samouprave. Istina je da zaostajemo za europskim prosjekom učinkovitosti jer su zapadne države desetljećima planski ulagale u svoje farmere. Ali to ne znači da trebamo dići ruke i predati se. Naprotiv, to nam treba biti motiv da grizemo jače. Međutim, moramo otvoreno i glasno reći jednu ključnu stvar: bez konkretne i snažne pomoći države, Ministarstva poljoprivrede i Primorsko-goranske županije, poljoprivreda u Gorskom kotaru naprosto ne može opstati. Ministarstvo je napravilo veliku pogrešku kada je smanjilo potpore za područja s prirodnim ograničenjima. Nije isto posaditi hektar krumpira u Liču ili u ravnom Međimurju. Troškovi sadnje su nam potpuno isti, ali je naš prinos zbog klime i kamenite zemlje tri puta manji. Tu nepravdu moramo ispraviti uz pomoć države i županije, jer mi sami taj teret ne možemo nositi. Poljoprivreda je čuvar goranskog identiteta i prirode.

Ekološko pitanje

Govorite ne samo o pukoj ekonomiji i zaradi, već o nečemu puno većem?

– Upravo tako! Poljoprivreda u Gorskom kotaru nije samo ekonomsko, nego prije svega ekološko pitanje i pitanje opstanka ovog kraja. Ako država i županija ne pomognu poljoprivrednicima, polja će se napustiti. Livade i pašnjaci postat će šikara, a ubrzo i šuma. Izgubit ćemo bioraznolikost, a divljač će nam doći do kuća i ugroziti ljude. Ako prepustimo sve stihiji, gradovi i općine će za koju godinu plaćati ogromne iznose za čišćenje i kršenje zaraslih površina, baš kao što danas plaćaju košnju parkova. Poljoprivrednici su jedini čuvari ovog prostora. Država mora prepoznati da ulaganjem u nas ulaže u obranu od požara, u turizam, u ekologiju i u ostanak ljudi na djedovini. Vratit ćemo interes mladima jer zemlja nudi pošten kruh.

Da, ali svjedoci smo da je poljoprivrednika sve manje, a mladi radije biraju lakše poslove. Kako ih motivirati da se uključe?

– Istina je da se oko stoke mora raditi 365 dana u godini, bez slobodnog vikenda i praznika, a standard u zemlji je porastao pa ljudi traže lakši kruh. Mladi danas često misle da mlijeko dolazi iz tetrapaka, a ne od krave. No, ja vjerujem u naše mlade ljude. Kada im kroz prave poticaje države i županije omogućimo da moderniziraju proizvodnju, nabave vrhunske strojeve i osiguraju stabilan dohodak, interes će se vratiti. Poljoprivreda nudi slobodu, rad na svježem zraku i ponos što proizvodiš hranu za svoju naciju. Teško je, borba je svakodnevna, ali optimizma nam ne nedostaje. Imamo vrhunski proizvod, imamo volju, a uz pametnu politiku države i ministarstva, goransko selo će ponovno procvjetati, smatra Željko Mihelić koji vodi jedno od najvećih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Primorsko-goranskoj županiji.

Suša je Crnogorce dovela u Lič

Kupac koji je iz Crne Gore potegnuo do Liča je Budimir Mugoša, dipl. ing. stočarstva iz Podgorice. Vlasnik je OPG-a koji se bavi mliječnim govedarstvom, a u kupovinu sijena iz Hrvatske ušao je, kaže, jer je ovogodišnji ekstremni deficit padalina u Crnoj Gori imao za posljedicu loš urod sijena.

– U posljednjih 30 godina nismo imali takvu sušu pa su stočari prinuđeni nabavljati sijeno iz susjednih država. Srećom su kod naših prijatelja u Gorskom kotaru kvaliteta i prinos sijena ove godine dobri pa smo se odlučili za potrebe nekoliko farmi u Podgorici kupiti oko 300 tona sijena. Vjerujem da će ovakva suradnja i trgovina biti puno lakša od iduće godine, kada Crna Gora postane članica EU-a. Hvala gospodinu Miheliću kao čovjeku i kao predsjedniku Poljoprivredne komore Hrvatske što nam je omogućio nabavku sijena i nadam se uspješnoj suradnji na raznim poljima, na dobro poljoprivrednika Hrvatske i Crne Gore, rekao je Mugoša.