IVANA ANASTASIA BARJAŠIĆ Mlada zadarska violinistica: 'Mi ne znamo kako gubiti vrijeme, kasniti ili biti neorganizirani'

Iza violinistice hrvatsko-ruskih korijena Ivane Anastasije Barjašić dva su koncerta kojima je načela svoju posljednju dionicu studentskog puta ususret izlasku na profesionalno glazbeno tržište, a u tom je prijelaznom razdoblju nedavno svirala i pred bivšim profesorima i mladim glazbenicima u Glazbenoj školi Blagoje Bersa. Ova mlada zadarska violinistica, s kojom smo razgovarali prije nastupa u Splitu u sklopu Ciklusa mladih glazbenika Jakov Gotovac, kaže kako polako sprema diplomski recital na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te se nada usavršavanje nastaviti na privatnom konzervatoriju Schola Cantorum u Francuskoj.

– Izvela sam dio skladbi koje uvježbavam za diplomski recital, koji predstavlja vrhunac mog trenutnog glazbenog puta. Oduvijek mi je bila želja baviti se glazbom, te svirati upravo violinu, a imam sreće da sam odrasla u okruženju u kojem se klasična glazba njegovala i poticala. Svoj sam glazbeni put počela s harmonikom, no nije bila za mene, započela je Barjašić, dodavši kako joj je na početku puta kontinuitet rada u Glazbenoj školi Blagoje Bersa s istom profesoricom – Ivom Grudić, bio od neprocjenjive vrijednosti.

Rad bez kompromisa

Prijelaz na Akademiju, kaže, nije bio šokantan, jer odmalena se glazbenike uči javnom nastupu, izvedbama pred stručnim komisijama, te disciplini i napornom radu. Upis na Akademiju zato je mnogima prirodan, pa i lakši, jer nestaju obveze redovitog srednjoškolskog obrazovanja. Da nije upisala Akademiju, kaže kako bi upisala rusistiku i povijest umjetnosti. Zato je sada pred njom velika odluka kuda ići nakon Akademije.

– Želja mi je nastupati. No, još dvije godine želim ići na umjetničko usavršavanje u Francusku, gdje se nadam steći dodatna iskustva koja bi me pripremila za budući rad u orkestru. Jer, uza sve kvalitete Akademije, miješanje žanrova i velike koncerte, još ima puno mjesta za napredak. Profesionalni život glazbenika iznimno je težak, a ja jednako volim solističke i orkestralne nastupe. Jer, samo najbolji solisti u orkestru mogu dati sve od sebe. Zanimljiv mi je i pedagoški rad s djecom, no dok sam još puna ambicija, želim nastupati i skupljati iskustva, kazala je Barjašić.

Ne skriva niti želju da se za koje desetljeće skrasi u Glazbenoj školi Blagoje Bersa, odakle i dalje nosi ozbiljnost i mudrost koju profesionalno glazbeno usavršavanje nose sa sobom. Glazba je sredstvo odgoja mnogoj djeci, koja, učeći se glazbenoj umjetnosti, stječu bolji uvid u životne obveze. Zna to i Barjašić, istaknuvši kako se to najviše vidi u discipliniranom pristupu kojim djeca koračaju kroz svoju svakodnevicu.

– Mi ne znamo kako gubiti vrijeme, kasniti ili biti neorganizirani. Isto se tako ta naša disciplina vidi i u želji za kontinuiranim usavršavanjem svake izvedbe. Ozbiljnost kojom pristupamo glazbi vidi se u repertoarima koje pripremamo za nastupe. Nije svaka kompozicija jednako tehnički zahtjevna niti kompozicijski komplicirana. Upornim i kontinuiranim vježbanjem ne gradi se tako samo tehnika, već i kondicija i muzikalnost, rezimirala je Barjašić, koja kaže kako joj uza svo vježbanje ovih godina još uvijek treba usavršavanja, posebno za orkestralne audicije.

– Volim klasičnu glazbu. Tako je bogata i neiscrpna, a za violinu je napisano puno literature, te skladano mnogo djela, dodala je.

Disciplina kao temelj

Violina je iznimno popularan i zahvalan instrument, za koji uvijek vlada veliki interes, a s tim kasnije i velika konkurencija među glazbenicima. No, ističe kako je zajedništvo uvijek važno, posebice u orkestralnim izvedbama.

– Najdraži skladatelj mi je Claude Debussy i smjer francuskog impresionizma. Kad slušam skladbe za violinu, uvijek razmišljam kako bih ja to odsvirala. No, kada slušam skladbu na klaviru, potpuno se opustim i zaboravim na sve brige. Nositi se sa stresom, zasićenjem i gubitkom kreativnosti zato je zapravo povezano i s unutarnjim svojstvima i tehničkim osobitostima samog komada, kojeg, da bi ga se uvježbalo, treba rastaviti na manje cjeline, te svaku zasebno proučiti, rekla je Barjašić, dodavši kako glazbenicima iznimno pomaže slušati tuđe koncertne izvedbe.

– Koliko god nam je profesija kreativna, toliko i ovisi o disciplini. No, ona nije ubojica kreativnosti. Iz discipline se rađa kreativnost, te osobni pečat koji glazbenik daje svakoj izvedbi. Profesori zato uvijek ponavljaju da se izvedbama treba pristupiti hladno i matematički, dodala je Barjašić, koja volinu u rukama ima od sedme godine života.

Svirati za svoj gušt, Anastasiji je zato i priprema za diplomski recital i uvježbavanje i proučavanje skladbi. No, jednako je važan i odmor, koji mora biti dijelom svakodnevice svakog profesionalnog glazbenika. Jer, Barjašić dnevno uz violinu provede i do šest sati.

Priprema za budućnost

Zadar kroz tradiciju obitelji Dešpalj, rad Zadarskog komornog orkestra te dugu povijest Glazbenih večeri u sv. Donatu baštini ljubav prema klasičnoj glazbi. Dio te povijesti i sama je Anastasija, koja sudjeluje u sezoni Zadarskog komornog orkestra, gdje studenti stječu praksu sviranja u profesionalnim orkestrima.

– Jedna je to od rijetkih prilika za nas da se u studentskim danima okušamo u profesionalnom orkestru. Tu su naravno i nezaboravna iskustva na Večerima, prisjetila se Barjašić, priznavši da se profesionalnim glazbenicima prilike za orkestralne audicije rijetko pružaju.

– Svaka audicija velika je stvar, pogotovo kada za vrijeme studija imamo prilike sudjelovati u različitim projektima i seminarima. Sve nas to priprema za buduće profesionalne izazove. Većina glazbenika zato počinje raditi još za vrijeme fakulteta, najčešće honorarno ili u privatnim glazbenim školama, dajući poduke djeci. No, oni kojima je u interesu daljnje usavršavanje i koncertna karijera, moraju znati odabrati između iskustava na tržištu rada te daljnjeg učenja, zaključila je Barjašić.

Glazbeni životopis

U svom podužem glazbenom životopisu već ima drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju “Igor Stravinski” u Sankt Petersburgu te drugu nagradu sa 62. Međužupanijskog natjecanja Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.

Za sudjelovanje u Simfonijskom orkestru Muzičke akademije u Zagrebu u hrvatskoj praizvedbi barokne opere Hipolit i Aricija nagrađena je Rektorovom nagradom.

Članica je Orkestra mladih glazbenika te gudačkog kvarteta Chordis, a u kolovozu 2025. sudjelovala je na Međunarodnoj ljetnoj školi Moskovskog državnog konzervatorija Petra Iljiča Čajkovskog.

Kao članica Zadarskog komornog orkestra nastupala je pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, a redovito sudjeluje i u Ciklusu Bersa Zadarskog koncertnog ureda.