LOVRO THE SUPERNAUT Najpoznatiji hrvatski cosplayer o nastanku kostima, greškama u radu i zašto je proces najvažniji

Jednom je bio Jedi vitez. Drugi put Rebel Pilot iz Star Warsa. Zatim Gambit iz X-Men-a, pa mračni plague doctor, pa – potpuno neočekivano – goblin za potrebe jednog benda. Izgleda kao da skače iz svijeta u svijet bez puno razmišljanja. U stvarnosti, iza svakog od tih likova stoje tjedni rada, krivi rezovi, ponovno lijepljenje i ono najvažnije – odluka da se uopće krene.

Taj niz transformacija potpisuje Lovro Belošević, na domaćoj sceni poznatiji kao Lovro the Supernaut – cosplayer koji većinu svojih kostima i rekvizita izrađuje sam, od prve skice do zadnjeg sloja boje. Iza tih “skokova” iz lika u lik ne stoji improvizacija, nego vrlo konkretan proces koji se godinama gradio kroz pokušaje i pogreške.

Upravo o tom dijelu, onom koji publika inače ne vidi, govorio je i na ZaConu, gdje je održao predavanje i radionicu o tome kako se kostim uopće počinje raditi, a za naš je list ispričao kako izgleda taj put – od prve ideje do trenutka kad kostim napokon “proradi”, ali i sve ono između, gdje se planovi raspadaju, greške postaju lekcije, a svaki novi lik počinje ispočetka.

Slučajni početak

Na vašem Instagram profilu vide se finalni rezultati – kostimi, fotografije, gotovi likovi. Ono što se ne vidi su sati rada, pogreške i odluke iza toga. Kad krenete raditi novi cosplay, što je prva konkretna stvar koju napravite – istraživanje, skice, materijali – i koliko se taj početni plan na kraju raspadne?

– Prvo istražim koliko vještina koje su potrebne za izradu tog predmeta ili cijelog kostima ja u tom trenutku posjedujem, mogu li uopće to izvesti na način koji želim, da uistinu izgleda kako treba i shvatim otkud trebam početi, najčešće s najvećim komadima, bazama kostima i propova. Skice pretežito izrađujem sam, ali internet je tu najbolji prijatelj – na društvenim mrežama ima na tisuće cosplayera s raznim tutorialima i vodičima od kojih sam puno naučio, a takav sadržaj je i razlog zašto snimam svoje videe – da isto pomognem nekom i motiviram.

Što se tiče materijala, većinom se tu radi o EVA spužvi koju naručujem izvana jer ga u Hrvatskoj, baš tog specifičnog za kostimografiju, nema. No, hobby shopovi diljem Hrvatske raspolažu tanjim varijantama tog materijala koji je jako dobar za manje i tanje predmete te detalje.

Rad koji publika ne vidi

Početni plan mi se znao dosta često raspasti u početku, ali s vremenom naučiš iz tih grešaka i bolje planiraš.

Ulazak u cosplay rijetko se dogodi preko noći – obično postoji neki okidač, bilo lik, konvencija ili trenutak kad shvatiš da to želiš pokušati i sam. Kako je kod vas izgledao taj ulazak u cosplay svijet – što vas je konkretno povuklo unutra i u kojem ste trenutku shvatili da to više nije samo usputni interes nego nešto čime se želite ozbiljno baviti?

– Išao sam na zagrebački SFeraKon prije desetak godina primarno kupiti neki strip jer su još tada bili manje zastupljeni po knjižarama, no kako sam primijetio da tamo ima posjetitelja koji su odlučili doći kostimirani, i to dobro, nalik na neke kostime s američkih Comic-Conova, odlučio sam se i ja okušati u tome, iako nisam imao nikakvog prethodnog iskustva, niti sam išta posebno bio umjetnički ili likovno nadaren. Dapače, takvo nešto mi uopće nije ni išlo kao djetetu.

S vremenom sam primijetio da je zanimljivo ljudima oko mene, ali prvenstveno meni i kako sam većinu dana provodio gledajući tutoriale i druge cosplayere online, odlučio sam i ja dijeliti photoshooteve i tutoriale i doprinijeti zajednici na taj način te vidjeti do kud to može ići. Sad, skoro deset godina kasnije, mogu reći da me mimo tih stvari nužno vezanih uz kostime, cosplay naučio i mnoge ostale vještine poput fotografije, videografije, uređivanja snimki, audio zapisa, grafički dizajn i još puno sitnica koje nisam ni probao prije kontakta s tim hobijem.

A što se tiče ovog dijela “što me povuklo unutra”, mislim da su glavni krivci Star Trek i Star Wars koje sam prigrlio kroz djetinjstvo i često gledao making-of dokumentarce filmova. Na kraju je cosplay doslovno rekreiranje tog što si gledao u filmu ili igrao kroz igru, na svom balkonu i u svojoj garaži, uvijek kažem to i mislim da približi ljudima viziju.

Od glave do pete

Kako je nastao naziv “Lovro the Supernaut”?

– Trebao mi je username za Instagram (smijeh). Svaki projekt, bend, blog, umjetnik, cosplayer treba neku vrstu imena za javnost i scenu, pa sam ja odlučio svom vlastitom imenu samo dodati Supernaut. Riječ sam pokupio iz pjesme Black Sabbatha, odnosno, obrade Ministryja, čisto zato jer fonetski zvuči dobro i paše kontekstu sci-fija, superjunaka, stripova i ostalih medija na kojima cosplay počiva.

Poznati ste po tome da sami izrađujete kostime i propove. Koliko vam je važno da nešto bude ručno rađeno, a koliko ste spremni napraviti kompromis ako znate da bi neki dio mogao izgledati bolje ili brže da ga jednostavno kupite?

– Apsolutno nema ništa krivo u kupovini kostima i propova, no za neka snimanja, maškare i što god. Na cosplay natjecanjima se isključivo prihvaćaju kostimi koji su većinski ručno izrađeni, od strane natjecatelja.

Nastojim što veći dio kostima izraditi sam, no ukoliko lik kojeg cosplayjam ima smeđi remen kojeg imam u ormaru ili mogu nabaviti u second hand trgovini za 2 eura, onda ga neću izrađivati. To je moj pristup, ali moram naglasiti da ima i cosplayera koji sami izrađuju i takve dijelove kostima, i skidam im kapu.

Iza vas je već ozbiljan broj cosplayeva, ali publika najčešće pamti samo nekoliko najeksponiranijih. Koliko ih je ukupno bilo i koje biste izdvojili kao ključne – one kroz koje se najbolje vidi vaš razvoj i smjer u kojem idete?

– Ukupno ih je bilo desetak, sa sigurno pedesetak pojedinačnih propova ili dijelova kostima koje sam izradio kroz godine. Kao ključne bih izdvojio Rebel pilota iz Star Warsa pošto mi je prvi složeniji kostim i korištene su tehnike i materijali koje su koristili sedamdesetih pri snimanju originalne trilogije. Drag mi je i Gambit iz X-Mena jer sam tu prvi puta naučio raditi s EVA spužvom koja je postala nezaobilazni dio svakog cosplayja i pružio je super prilike za photoshoot zbog dobrog seta boja. Plague doctor mi kombinira razne elemente cosplayja koji su mi zanimljivi i spaja horor i steampunk estetike, za što mi je drago da je uspjelo.

Plague doctor kombinira razne elemente cosplayja

Generalno sam najponosniji na svoj kostim Jedi viteza, jer je najkompleksniji do sada, od šivanja do propova i detalja koje fanovi Star Warsa itekako cijene. Težim tome da je svaki novi kompleksniji od onog prošlog i da se što bolje može prikazati kroz fotke i video. Do kraja godine ide još desetak fora projekata/konova/aktivnosti i vjerojatno jedan cijeli novi kostim, od glave do pete.

Na greškama se uči

Koliko ulazite u psihologiju lika kojeg utjelovljujete? Razmišljate li pritom i o glumačkom aspektu – kako se taj lik kreće, reagira i ponaša, ili vam je fokus ipak više na vizualu?

– Taj “play” je važan dio cosplayja, ali većinski, i zapravo slučajno, biram likove kojima takav aspekt nije baš naglašen i nisam tu najiskusniji. Ima cosplayera koji taj dio odrađuju odlično, koji su preslika neke filmske scene ili crteža, ima tu i podosta situacija preglumljivanja gdje stvari brzo postaju blesave… Ipak sam se više profilirao u ovom praktičnom radu jer mi je draži, no trudim se barem onda te likove kroz fotografije prikazati tako da izgledaju vjerno originalu, “source materialu”.

Možete li izdvojiti konkretan primjer cosplaya koji vas je “slomio” u procesu – gdje ste možda podcijenili težinu ili se stvari jednostavno nisu slagale? Što ste iz toga naučili i biste li ga danas radili drugačije?

– Taj moment kad ti određeni kostim ili prop počnu biti previše, onda je najbolje odmoriti. Dogodilo mi se nekoliko takvih situacija gdje se stvari nisu slagale, ali ako je pri ruci bilo još materijala, popravio sam stvari i kroz to naučio nešto novo za idući put. Početkom godine sam imao priliku napraviti goblinsku masku za zagrebački metal bend “Horda Goblina”. Isprva me malo zbunilo, no kroz proces se opustiš i igraš. Na kraju je to valjda jedan od radova s kojima sam najviše zadovoljan.

Dosta svog rada u prvih par godina cosplayja bih danas pristupio na drugačiji način, koristio neke druge materijale, izvore, bolje skice napravio, dao si više vremena, i tako dalje. No, uvijek ima vremena unaprijediti sve!

S druge strane, postoji li kostim koji je išao glatko, gotovo bez problema – i je li to zapravo dobar znak ili sumnjiv? Drugim riječima, znači li lak proces da ste već iskusni ili da ste možda igrali na sigurno?

– Pa ni jedan kostim ni prop nije išao baš 100 posto glatko, jer uvijek se pojavi neki novi oblik, detalj, materijal, a i to i čini cijeli proces zanimljivijim. Doduše, to što “nije glatko”, ne znači nužno da je bilo teško. Sve je to igra, na kraju krajeva.

Iskustvom primijetiš da su neke nove stvari slične starima, pa koristiš šablone i skice od prije, radio si proces kreiranja detalja štete (weathering) na prošlom kostimu pa znaš gdje ga i kako iskoristiti, kako pripremiti za bojanje i na kraju obojati i slično, znaš koliko ti je metara nekog materijala potrebno da drži taj oklop gdje treba ili koliko široke oči moraš napraviti na maski da vidiš hodati.

I ako već igram na sigurno, trudim se dodati tome neki novi element. Primjerice, na prošlom sam projektu možda drugi puta ikada spajao LED lampice da malo uljepša stvari.

Lik iz snova

Postoji li trenutak kad završite kostim i shvatite da ste tehnički napravili sve dobro – ali da “nije živ”? Kako prepoznate tu razliku između dobro napravljenog i stvarno uvjerljivog cosplaya?

– Ne bih dao narudžbu/traženi prop u tuđe ruke ili nosio kostim da nisam zadovoljan. Jednostavno se ne isplati brzati. Nakon prvog nošenja kostima primijetim što sam napravio dobro, a što lošije pa se potrudim ispeglati te greške za idući put.

Uvjerljivost u puno slučajeva znači i izabrati dobar kostim koji pristaje osobi, ali i pravi izbor materijala koji će poslužiti tome da rekreiraju ono što lik koji cosplayjaju zapravo nosi.

Svaki cosplayer obično ima jedan lik koji nije samo ideja za projekt, nego konkretna velika želja – nešto što bi volio napraviti baš kako treba, bez kompromisa. Imate li vi takav “dream cosplay”, lik kojeg još niste utjelovili, ali znate da će vam biti jedan od najvažnijih kad dođe na red?

Imam dva – Vault Dweller iz Fallouta i definitivno Boba Fett.

Nedavno ste bili dio ZaCona u Zadru gdje ste držali predavanje i radonicu Uvod u cosplay. Što ste pokušali prenijeti publici na svom predavanju? Koja je najveća zabluda koju početnici imaju? Također, kakvi su dojmovi sa ZaCona?

– Da, održao sam predavanje u subotu i radionicu u nedjelju – predavanje daje odgovore kako započeti s cosplayjem i fokusira se na recikliranje odjeće iz ormara/second handova, alatima za početnike, osnovne materijale i kako koristiti već postojeće predmete i napraviti neki dio kostima, npr. Vikinški štit od drvenih paleta.

Radionica se bazirala na izradu maski od spomenute spužve, gdje polaznici imaju na bazi par šablona potpunu slobodu izraditi vlastitu masku, u kojem god stilu, bojama…

ZaCon je divno objedinio pop kulturu Zadra, od umjetnika, Retro Garaže, plesnog hip hop natjecanja i mislim da će to samo rasti, da će se krug širiti i privlačiti druge slične ljude iz tog područja.

Scena u razvoju

Koliko vam je važna reakcija publike? Ako napravite nešto što je vama vrhunski, ali prođe relativno nezapaženo – mijenja li to išta u vašem pristupu sljedećem cosplayu?

– Ne, nije mi to toliko važno i mislim da sve što napravim ima neki razlog. Ne vrijedi se utrkivati s algoritmima, treba uživati u kreativi.

Hrvatska cosplay scena je relativno mala, ali dosta aktivna. Iz vaše perspektive – što joj trenutno najviše nedostaje da napravi iskorak: više ljudi, više događanja, više kvalitete ili nešto četvrto? Koliko su konvencije poput ZaCona važne za razvoj scene?

– Mislim da ne ne nedostaje ljudi, niti događaja, već nekog zajedništva i aktivnosti. Rado bih da cosplay kod nas izađe iz okvira konova i malo se proširi, no malo po malo. Generalno treba samo razvijati priču jer ima hrpa talentiranih cosplayera, kako mladih, tako starijih, organizatora događaja kojima je stalo da eventi budu dobri i puno odličnih kreativaca kojima spomenuti konovi isto mogu biti odlično mjesto za izraziti se i pokazati što znaju i mogu.