Dobru umjetnost ne treba požurivati, ali ni odgađati: Häxänking na Vlajternativu donosi srednjovjekovnu tamu i black metal

Dok većina bendova inspiraciju traži u filmovima, književnosti ili osobnim pričama, varaždinski Häxänking je pronalazi u srednjovjekovnim kronikama, mitovima i umjetnosti koja nije poznavala uljepšavanje stvarnosti. Upravo iz te fascinacije surovim licem povijesti nastao je bend koji je u samo nekoliko godina izrastao u jedno od najzanimljivijih novih imena domaće metal scene. Nakon hvaljenog prvijenca Pogani Spjevi, ove su godine objavili znatno ambiciozniji album Troubadoom, a uoči prvog nastupa na Vlajternativi s gitaristom i autorom Lovrom Kruljcem razgovarali smo o sazrijevanju benda, potrazi za vlastitim zvukom, varaždinskom undergroundu i rock’n’roll kaosu koji očekuju u Benkovcu.

Häxänking postoji tek nekoliko godina, ali ste u vrlo kratkom roku postali jedno od najzanimljivijih novih imena hrvatske metal scene. Jeste li očekivali da će se stvari razvijati ovako brzo?

– Lagali bi kad bismo rekli da se nismo nadali malo bržem razvoju. (smijeh) Sviramo brzu glazbu te su neki od nas veoma nestrpljive persone, stoga smo od početka snimanja drugog albuma u siječnju ove godine i imali malo oštriji i brži, ali i profesionalniji pristup. Na kraju krajeva, umjetnost nikada nije pametno previše požurivati, ali niti ostavljati za sutra ono što se može napraviti danas.

Daleko od Hollywooda

Vaš zvuk spaja thrash, black i death metal, a mnogi u njemu prepoznaju i snažan utjecaj stare škole. Koliko vam je važno ostati vjerni tim korijenima, a koliko želite graditi vlastiti identitet?

– Naša glazba će se uvijek temeljiti na glazbi velikanima prije nas. Ali opet, držati se slijepo tuđih okvira je dosta štetno za samu kreativnost. Stvarati nešto novo po pitanju originalnosti je dosta zahtjevno. Naročito u žanru koji smo odabrali, ali uvijek se nađe nešto prostora za dodati nešto novo, nešto drugačije i nešto što bi, nadamo se, slušatelja podsjetilo na Häxänking, a ne primjerice na Dissection, Bathory, i tako dalje.

Nakon prvijenca Pogani Spjevi stigao je novi album Troubadoom. Po čemu se ta dva izdanja najviše razlikuju i što ste željeli napraviti drukčije?

– Pogani Spjevi je skup agresivnih pjesama ekstremnog metala koje su dosta jednostavnije te se manje udaljavaju od okvira bendova stare škole tog žanra koji sam ranije spomenuo. K tome, veliki dio njih je napisan još u srednjoškolskim i studentskim danima kada još nije u potpunosti bilo razvijeno neko »ja« po pitanju stvaranja glazbe. Koliko god da su mi pjesme tog albuma drage, Troubadoom je glazbeno, sastavno i tematski, ali i vizualno mnogo bogatiji. Od tekstova do riffova, album covera, studijskog aranžmana, i samog pristupa na kraju krajeva. Svi s vremenom sazrijevamo, pa tako i naši načini stvaranja nečega. To se svakako osjeti na drugome albumu.

U vašoj glazbi i vizualnom identitetu često se pojavljuju motivi mitologije, poganstva, rata i mračnih priča. Što vas privlači tim temama?

– Središte nadahnuća za tekstove i glazbu je uvijek za mene bio srednji vijek. Osim glazbe, u slobodno vrijeme se bavim oživljavanjem srednjovjekovne i kasnoantičke povijesti tako da su mi te teme uvijek nekako bilo drage i bliske. Srednji vijek kao skup više povijesnih perioda je prepun raznih epičnih priča, mitologija, zapleta i raspleta i sličnog što je meni osobno uvijek bilo zanimljivije od bilo kakve holivudske teme ili radnje. Naravno, to je jedan ogroman izvor materijala za bend poput našeg, ali zbog samog žanra u kojem sviramo, ograničeni smo onime što se vizualno i tematski uklapa, a to je taj mračniji dio povijesti i folklora na koji pokušavam gledati očima čovjeka tog vremena. Zato i vizualni efekti i vrsta vizualne umjetnosti koju koristimo je također inspirirana onom iz tih vremena. Ono što me najviše potaknulo da za našu glazbu koristim taj vremenski period jest njegova surovost. Danas ljudi malo previše romantiziraju taj dio povijesti te ga koriste za svakakve političke, kulturne i popularne agende. Ali dok vi pogledate na koji način je jedan srednjovjekovni umjetnik htio približiti svoje djelo i njegovu temu promatraču, to nije na neki uljepšani način već na veoma jednostavan i surov način bez ikakvih uljepšavanja. Gotovo svakom modernom čovjeku bi se danas sledila krv u žilama od takvog pristupa umjetnosti. Takav pristup mi je uvijek bio zanimljiv te ga zato koristim i u svojoj »umjetnosti«.

Kotačići su posloženi

U jednom ste intervjuu rekli da svaki metalac treba podržavati lokalne bendove. Koliko je upravo varaždinska underground scena pomogla Häxänkingu da se razvije?

– Ono što je zanimljivo jest da Varaždin nije niti u prvih pet gradova u kojima je Häxänking svirao. Kada smo konačno zasvirali, ljudi su nas došli podržati. Mali je to grad pa vijesti brzo putuju, ali doći do svirke u tom gradu zna biti dosta zahtjevno. Scena tamo je veoma bogata te doslovne horde kvalitetnih bendova svih žanrova su izronile na hrvatsku scenu iz Varaždina. Ali zadnje godine su, moram priznati, dosta teške za varaždinsku scenu po pitanju prostora za koncerte, podržavanja scene od Grada, organizacije i slično, naročito za žanr u kojem mi sviramo.

Varaždin nije prvi grad koji većini ljudi padne na pamet kada se govori o ekstremnom metalu, ali scena je vrlo aktivna. Što taj grad ima što možda drugi nemaju?

– Ne bi rekao da ima nešto što drugi nemaju. Ima dovoljno – metalce koji žele dati svoj doprinos na underground sceni i rade to svaki na svoj kreativan i jedinstven način.

Ove godine prvi put nastupate na Vlajternativi. Što ste čuli o festivalu i što očekujete od publike u Benkovcu?

– Koliko smo čuli, to je jedan od festivala u Hrvatskoj koji se stvarno brzo proslavio, što mora da je s razlogom. Kroz ovih par godina svirki upoznali smo dosta bendova i ekipe s tih prostora i nakon što se kotačići poslože, može se bez previše mozganja zaključiti da nas čega rokenrol kaos u kojem ćemo i više nego uživati.

Masno, glasno i kaotično!

Dijelite pozornicu s bendovima vrlo različitih stilova – od punka do hardcorea. Volite li takve žanrovski šarolike festivale ili vam više odgovaraju isključivo metal događaji?

– Dobar bend je dobar bend, bez obzira na žanr u kojem svira, a to se najviše vidi i spozna po reakciji publike koje i mi volimo biti dio dok nismo na pozornici. Nije nam strano biti dio »šarenije« postave, ali nekada to može čak i biti poželjnije po pitanju razbijanja monotonije. Osobno, vjerujem da je publika ta koja određuje je li takav tip postave prihvatljiv ili ne. Mi smo samo jedan od zabavljača na takvih festivalima, i ako smo uspjeli zabaviti publiku koja je došla slušati metal, punk i rock, onda smo i mi zadovoljni.

Što publika može očekivati od vašeg nastupa na Vlajternativi? Hoće li naglasak biti na novom albumu ili pripremate presjek svega što ste dosad objavili?

– Biti će spjeva starih i novih. U svakom slučaju, biti će masno, glasno i kaotično!

Što je iduće za bend? Koncerti, priprema novih materijala…?

– Koncerti, dok novi materijali ne postanu stari pa dođe vrijeme za nove nove materijale. Moglo bi se reći da je to krug života jednog benda.