ZORAN MAJSTOROVIĆ Za mene je koncert dvosmjerna razmjena energije s publikom

U Providurovoj palači, povijesnom biseru grada, održana je posebna večer jazza – koncert na kojem je Zoran Majstorović predstavio svoj najnoviji autorski album “Oramai” u formaciji međunarodnog seksteta. Pred mnogobrojnom publikom, Majstorović je oduševio snažnim autorskim potpisom, virtuoznim improvizacijama i jedinstvenim spojem američkog jazza sa zvukovima istarske i kvarnerske tradicije, odajući ujedno počast svojim glazbenim korijenima i suvremenoj jazz sceni.

Ova ekskluzivna glazbena premijera označila je njegov prvi veliki autorski koncert u Zadru i okupila glazbenike iz Hrvatske, Italije i Australije u sastavu koji publika u ovom gradu dosad nije imala prilike čuti. Interpretacija novih skladbi, premijerno izvedenih upravo za zadarski auditorij, pretvorila je večer u glazbeno putovanje kroz vrijeme, emociju i razmake između kultura.

Glazbeni vokabular

Zoran Majstorović je za naš list progovorio o inspiraciji za stvaranje albuma “Oramai”, simbolici koja stoji iza svakog tona, važnosti tradicije u suvremenoj glazbi te o ulozi improvizacije, međunarodnim suradnjama i izazovima hrvatske jazz scene danas.

– Prostor u kojem smo svirali, Polivalentna dvorana Providurove palače, je iznimno zahvalan za jazz koncerte i zaista smo uživali u zvuku i u cijeloj estetici prostora. Ovo je prvi koncert u Zadru koji sam održao u formaciji seksteta i predstavili smo sve skladbe s albuma “Oramai” i neke moje kompozicije s ranijih albuma. Po reakcijama publike i pozivima na bis rekao bih da je i njima bilo zanimljivo i da su uživali u mojoj glazbi i našoj izvedbi. Bili smo dva dana u Zadru i zaista je sve bilo na najvišem nivou pa bih se ovim putem zahvalio Koncertnom uredu Zadar i Hrvatskoj udruzi glazbenih organizatora na izvrsnoj suradnji, započeo je Majstorović.

Ovaj ugledni jazz i world music umjetnik svoj je najnoviji album izgradio na dubokoj povezanosti s osobnim i kulturnim nasljeđem, ali i na važnom jubileju, 15. godišnjici uvrštavanja istarske ljestvice na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine. Taj spoj tradicije i suvremenog jazza čini okosnicu njegovog autorskog izraza.

– Koncept albuma je višeslojan. Prva ideja mi je bila spojiti tradicijsku glazbu Istre i Kvarnera s američkim swingom i jazzom i napraviti neki novi glazbeni vokabular koji spaja te stilove. Druga ideja je bila kroz tu glazbu slaviti živote mojeg nonota Albina i none Ivanke koji su pjevali i svirali tu tradicijsku glazbu. Treća ideja mi je bila obilježiti 15 godina od uvrštavanja istarske ljestvice na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine čovječanstva. Četvrta ideja je bila simbolizirati krug života, zato naslovi svih pjesama počinju slovom O i zato smo stajali u krugu kad smo snimali album. Ima tu još dosta simbolike ali ovdje ću se zaustaviti. Spoj tradicije i jazza mi predstavlja jedno veliko igralište na kojem se odlično osjećam, imaginarno mjesto na kojem mogu eksperimentirati i stvarati neke svoje vizije nove glazbe, pojasnio je glazbenik.

Sloboda izražavanja

Za Majstorovića, okupljanje glazbenika različitih kulturnih pozadina nije samo stvar formalnosti, već suštinski dio njegove glazbene filozofije i stvaralačkog procesa. Na koncertu s međunarodnim sekstetom u Zadru, otkrio je koliko mu je ta raznolikost važna i što donosi njegovoj glazbi.

– To mi je jako važno jer svoju glazbu koncipiram tako da svatko od glazbenika koji je svira može dati svoj pečat i to nekako podrazumijeva i elemente kulturne pozadine svakog glazbenika ponaosob. Oduvijek sam volio svirati s glazbenicima iz raznih dijelova svijeta i zaista sam sretan što sam tako imao priliku upoznati mnoge kulture kroz glazbu. Svirao sam s glazbenicima sa svih kontinenata osim Antarktike i uživam u tim, prividno nespojivim, glazbenim i kulturnim eksperimentima, dodao je Majstorović.

U “Oramai” sekstetu prisutna je izrazita kulturološka različitost, glazbenici dolaze iz Hrvatske, Italije i Australije, što dodatno obogaćuje zajednički vokabular kojim upravlja jazz u svojim različitim podžanrovima i interpretacijama. Ta globalna koncertna ekipa omogućuje mu slobodu izražavanja i otvaranje prostora za kreativna eksperimentiranja koja glasno odjekuju u njegovim skladbama i izvedbama.

Spontanost i improvizacija su ključni elementi Majstorovićevog glazbenog stvaralačkog procesa, režirani uvijek u neposrednoj interakciji s publikom, što njegovim izvedbama daje poseban život i svježinu. U Zadru je posebno naglasio koliko mu je publika duhovni izvor inspiracije te kako njihov odgovor utječe na njegov nastup.

– Publika mi je uvijek inspiracija jer koncert smatram ne samo jednosmjernoom ulicom u kojoj publika sudjeluje kao manje ili više pasivan promatrač, nego dvosmjernom razmjenom energije, nešto kao AC vs DC. Reakcije publike, facijalne ekspresije i intenzitet aplauza su nešto što apsorbiram tijekom koncerta i onda tu istu energiju koju sam primio vraćam natrag u drugom obliku, objasnio je umjetnik.

Doza spontanosti

Dodao je kako improvizacija zauzima središnje mjesto u njegovim skladbama te omogućuje da svaki nastup bude jedinstven.

– Tu moram imati dozu spontanosti i prostor za improvizaciju, a i inače tako koncipiram svoje skladbe, da na svakom koncertu mogu zazvučati drugačije ako se pojavi inspiracija za to.

Takav pristup, koji postiže stalnu izmjenu energije između izvođača i slušatelja, za Majstorovića je esencija jazz glazbe i umjetnosti uopće, gdje je trenutak izvedbe nezamjenjiv i uvijek jedinstven, upravo zbog takve neposredne, žive komunikacije. Također, često spaja elemente jazza s tradicijskim glazbenim motivima iz različitih dijelova svijeta, stvarajući tako svoj prepoznatljiv glazbeni jezik. O ravnoteži između očuvanja izvornosti i slobode jazz improvizacije kaže kako je to prije svega stvar trenutka i projekta.

– Mislim da je to neki moj zvuk, spajanje jezika jazz glazbe s jezicima tradicijskih glazbi iz raznih dijelova svijeta, a u pronalasku te ravnoteže najčešće improviziram. Kod mene je sve to stvar trenutka ili određenog projekta koji imam na pameti. Ta sloboda koju jazz nudi je strukturirana sloboda i treba biti upoznat s jezikom te slobode, a s druge strane tradicijska glazba ima svoje načine izvođenja i svoju logiku. To je zanimljiv proces i rezultati uvijek variraju, od manje do više uspješnih, a u tome mi je jedino mjerilo moje uho i glazbeni ukus, rekao je Majstorović.

Kao multiinstrumentalist istražuje širok spektar žičanih instrumenata iz različitih dijelova svijeta, stvarajući svestran glazbeni izraz. Iako je gitara njegov prvi i najvažniji instrument, ona nije jedina s kojom je duboko povezan.

– Moj prvi instrument je definitivno gitara, sviram je više od 30 godina i s njom sam najviše povezan. Sviram 20-ak različitih žičanih instrumenata iz raznih dijelova svijeta i svaki od njih ima neku svoju posebnost i specifičan zvuk i logiku sviranja. Možda mi je nakon gitare najbliži oud, odnosno arapska lutnja, s njom se nekako osjećam najviše povezan, ali jako volim svirati i charango, sitar, tar, bouzoki…, nabraja glazbenik koji je tijekom svoje bogate karijere ostvario suradnje s brojnim glazbenicima, kako domaćim tako i međunarodnim, koje su na njega ostavile različite dojmove i oblikovale njegov umjetnički put.

– Svaka suradnja na mene ostavi razne impresije i uživam u svakoj od njih. Mogao bih ih jako puno izdvojiti, a i trebalo bi mi vremena da ih se svih prisjetim. Najviše volim kada neku glazbenu suradnju pretvorimo u album jer onda ipak ostaje neki dublji trag o tome što smo radili. Mislim da su moje najbolje i najzanimljivije suradnje većinom zabilježene na mojim albumima, ali bilo je i nekih gdje smo samo odsvirali nekoliko koncerata bez snimanja.

Izazov i užitak

Za Majstorovića, albumi su ne samo arhiva suradnji, već i potvrda zajedničke kreativnosti i trajnog umjetničkog izraza. Svaka izvedba i svaki projekt donose nove uvide, a u njima on pronalazi nadahnuće za daljnji rad i istraživanje vlastitog glazbenog svijeta. Ova filozofija suradnje kontinuirano mu omogućuje da izgradi kompleksan glazbeni mozaik ispunjen različitim emocijama i zvukovima.

Nakon predstavljanja albuma “Oramai” na koncertima u Hrvatskoj, Majstorović i njegov sekstet najavljuju daljnje nastupe i planove za budućnost. Iako u Hrvatskoj trenutno nemaju nove koncerte u planu, pripremaju kratku turneju po Italiji.

– Čekaju nas koncerti u Veneciji, Padovi i Bologni. U Hrvatskoj zasad nemamo novih koncerata u planu, ali vjerujem da će ih još biti. Glazba s albuma, svaki put kad je iznova sviramo, meni i dalje zvuči intrigantno i svježe i mislim da ćemo svirati te pjesme dok god nas to bude zabavljalo i činilo nam izazov. Neke nove skladbe uvijek imam u pripremi ali za to mora sazrijeti trenutak kada mi postane jasno što želim snimiti i u kojem sastavu, objasnio je talentirani glazbenik.

Na turnejama i daljnjim nastupima Majstorović s kolegama nastavlja živjeti priču albuma, ističući kako za njih glazba nije samo posao nego i stalni izazov i užitak u stvaranju. Novi materijali su uvijek u planu, no svaki detalj oni pažljivo dozrijevaju prije nego što ih predstave publici. Kada razmišlja o daljnjim pravcima vlastitog glazbenog istraživanja, Majstorović ističe kako je trenutno put otvoren i neplaniran, te kako je uvjeren da će se pravi smjer oblikovati spontano, kroz impulse i projekte koji se pojavljuju tijekom vremena.

– Toliko me stvari zanima da će mi se to morati iskristalizirati s vremenom. Kao i uvijek do sada pojavi se neki impuls koji me odvede u određenom smjeru i onda ga slijedim do konačnog rezultata. Tradicijska glazba me jako zanima, ali ponajviše njezino spajanje s drugim glazbenim stilovima ili međusobno spajanje različitih glazbenih tradicija, a budući da sam magistrirao jazz glazbu ona je uvijek prva u fokusu i onda iz tih eksperimentiranja proizlaze nove ideje. Uglavnom, prostora za istraživanje uvijek ima i to je nekako smisao mog glazbenog djelovanja, rekao je Majstorović.

U iščekivanju prekretnice

U razgovoru o ključnim momentima svoje karijere, ističe kako još uvijek čeka onu pravu prekretnicu koja će ga dodatno definirati kao umjetnika. No, ipak je izdvojio nekoliko važnih albuma i suradnji koje su mu ostale u posebnom sjećanju i oblikovale njegov glazbeni put.

– Sigurno jedan od najvažnijih albuma je “The road to Skitacha” za koji sam dobio nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najistaknutiji hrvatski jazz album 2016. godine, a na tom istom albumu se nalazi i posljednji zabilježeni snimak Arsena Dedića. Prekretnica je možda bio i album Ethnicities s ikonom svjetske etno glazbe, vokalisticom i violinisticom Ivom Bittovom na kojem smo ko-autori svih pjesama. Tu je i album “Musical Migrations” koji sam snimio u suradnji s orkestrom JazzIstra gdje sam skladao i aranžirao kompozicije u kojima sam u svakoj mijenjao po dva ili tri instrumenta. Zaista nisam siguran koja bi to velika prekretnica bila, teško mi je izdvojiti samo jednu, a vjerujem da ih još ima puno u vremenu koje dolazi, priznao je glazbenik te dodao kako duboko cijeni i hrabro promiče hrvatsku jazz scenu, koju smatra jednom od najaktivnijih i najkvalitetnijih u regiji. Smatra da je broj i kvaliteta glazbenika, orkestara i projekata u Hrvatskoj toliko impresivna da bi, kad bi se mogla mjeriti “per capita”, naša zemlja bila u samom svjetskom vrhu.

– Mislim da je jazz scena u Hrvatskoj fenomenalna, da ima fantastičnih glazbenika, orkestara i projekata i mislim da kada bi se računalo ‘per capita’ da bi naša zemlja bila u svjetskom vrhu, ako bi našli neku metodu kojom bi se to uopće moglo izmjeriti, istaknuo je Majstorović.

Međutim, kao područje u kojem vidi prostor za unapređenje i razvoj, navodi nedostatak jazz klubova koji bi radili tijekom cijele godine. U takvoj infrastrukturi vidi ključni potencijal za dodatno jačanje i afirmaciju jazz kulture u Hrvatskoj na još višoj razini.

– Jedino što mislim da nedostaje su jazz klubovi koji bi funkcionirali čitave godine, tu smo malo tanki, zaključio je.

Njegov pogled na hrvatsku jazz scenu otkriva i optimizam i svjesnost o izazovima, kao i jasnu viziju o potrebama za njezin daljnji razvoj i afirmaciju kroz infrastrukturu i kontinuiranu potporu glazbenicima te jazz publici.

Glazbena ekipa

Osim Majstorovića, koji je svirao gitaru, arapsku lutnju i afričku harfu, na pozornici su bili i hrvatski trubač Branko Sterpin te talijanski glazbenici Michele Polga na saksofonu, Francesco De Luisa na klaviru i Alvise Seggi na kontrabasu. Sekstet upotpunjuje bubnjar Adam Pache, koji je rođen u Sydneyu i nakon dugog razdoblja provedenog u New Yorku trenutno živi u Bologni.