Umro je Antona Novačić (99), zadnji stanovnik velebitskog sela Jadovno

Noćas je u velebitskom selu Jadovno udaljenom 16 kilometara od Gospića umro zadnji stanovnik. Antona Novačić (99) ili did Antona, kako su ga zvali prijatelji, djeca, unucci i praunuci, bio je zadnji stanovnik sela koje je zbog nekadašnjeg Sabirnog ustaškog logora desetljećima nosilo bremenitu stigmu i bilo sinonim za zvjerstva počinjena u II. svjetskom ratu. Did Antona nam je u zadnjem intervjuu svjedočio o tim vremenima koje su, prema njegovim tvrdnjama, označili pripadnici Ustaškog pokreta angažirani izvan Like.

-Ja sam u onom ratu bije u ustašama, ali nisam mrava zgazio. Zato nakon rata nisam bio u zatvoru ni minute. Kada su ustaše dovodile zarobljenike na Jadovno nije se u selu smila vidit ni svića ili petrolejka. Uzalud jer nas je u selu bivša vlast uvik smatrala zločincima, govorio nam je did Antona.

Unatrag 10-ak godina ostao je sam u selu i tvrdoglavo odbijao odlazak u Gospić. Do tada je uvijek imao konje „jer kad nemaš konja k’o da nisi čo’ek“. Jadovno se proteže na 805 metara nadmorske visine i uvijek je važilo kao najkišovitije mjesto u Hrvatskoj. Žitelji Jadovna uvijek su isticali kako kod njih svake zime padne najmanje metar snijega, a temperature zraka koje padaju i do -25 stupnjeva C. Kažu da zbog toga kod njih nikada nije bilo krumpirove zlatice.

Tako je u dubokoj starosti umro zadnji čuvar sela koji je cijeloga života pio izvorsku vodu, disao velebitski zrak, a u vrijeme košnje ili teških radova pio povremeno isključivo rakiju šljivovicu. Vjerovao je u Boga,“al’ su ljudi pokvarili cili svit i uvik gone po svome“, definirao je ovaj starac, sinonim poštenja i tradicije  koji je cijeloga života živio po svom i na svojem Jadovnom.