Spoj tradicionalnih basni s modernim porukama oduševio publiku

Urnebesno poučna predstava Kazališta lutaka Zadar “zEZOP” u ponedjeljak je imala večernju premijeru za one malo starije ljubitelje lutkarstva. Spoj tradicionalnih basni s modernim porukama oduševio je publiku koja se do suza smijala dobro poznatim avanturama Ezopovih junaka s daškom muka modernog društva. Iz tvornice zabave Kazališta Lutaka Zadar izašla je tako posljednja premijera u ovoj kalendarskoj godini – predstava »zEZOP« koja je na dramaturški zanimljiv način ispreplela jedanaest Ezopovih basni.

Uz komični potencijal tradicionalnih basni, koje uveseljavaju mnogobrojne generacije, uz lisice, žabe, vukove, zečeve i svu ostalu galeriju Ezopovih protagonista djeca na zabavan način usvajaju pametne savjete o životnoj mudrosti. Dokazano, ti savjeti nisu samo za djecu. Jer, zadarski su ih lutkari uz redateljicu Anu Prolić na sceni prikazali u potpuno drugačijem svijetlu. Tradicionalno, ali i pak moderno. Poučno, uz savjete i fore koje razumiju djeca i oni stariji.

Ezop je inače bio starogrčki pisac koji je stvorio basnu kao književnu vrstu. Riječ je o dramski komponiranim kratkim pričama s poučnom poantom, koja je često dodana na koncu u obliku posebne poruke. Pod Ezopovim imenom do nas je došlo oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji priređivači. Sve su prožete humorom koji raskrinkava međuljudske odnose i ljudsku glupost.

Pouke zlata vrijedne

Basne tradicionalno pripadaju zbirci priča koje su napisane u prozi ili u stihovima, a glavni likovi u pričama su obično životinje, biljke ili stvari. No, bez obzira na to što se ljudi ne pojavljuju u ovim pričama, likovi imaju ljudske karakteristike, govore i ponašaju se kao ljudi. Upravo se personificiranje likova pokazalo kao pun pogodak u umjetničkom i poučnom smislu, jer zadarska je publika uživala u pustolovinama junaka, koji su na kraju svake sekvence, tj. basne publici poslali važnu životnu poruku.

Priče iz basne napisane su kao usporedbe, a likovi, osim što nose pouke, predstavljaju ljude. Ovdje se svaka životinja kao glavni lik može usporediti s čovjekom. Životinje sa sobom nose i ljudske karakteristike, kao što su pohlepa, sujeta i manjak samopouzdanja, ali i radišnost, upornost.

Priče su kratke, nema opisa ni dijaloga, a sastoje se od početnog dijela u kojem je ispričan događaj te na kraju od njegove pouke. Svi događaji i sve situacije u kojima su bile upletene životinje, mogu se dogoditi i ljudima pa se upravo iz toga može izvući glavna pouka. Događaji se redaju brzo jedan za drugim, a autor s nama dijeli samo ono što je važno za radnju.

U “šumskoj areni” zadarskog kazališta održala se tako utrka između Kornjače i Zeca, koja čini osnovicu cijele predstave, oko koje se vrte druge poznate Ezopove basne, a završava svima dobro poznatom porukom kako se upornost isplati. Redateljski koncept predstave je takav da je izvedba zamišljena na način u kojem glumci imaju svijest o samoj izvedbenosti. Upornost je tako prevladala nad brzopletošću, što je i “VAR provjereno”.

Moderno i tradicionalno

Glumci su tijekom cijele predstave povremeno izlazili iz likova Ezopovih basni i ulazili u svoj vlastiti glumački identitet. Predstava je dinamična, bogata različitim vizualnim, glumačkim i izvedbenim atrakcijama, a glazba sve to jako dobro prati. minimalna, ali izrazito funkcionalna scenografija, kao i prebacivanje s jedne basne na drugu, istovremeno zadržavajući nit predstave, radnju je učinilo dinamičnom, a publiku prikovanu za sjedala.

Pozornost nismo izgubili niti na sekundu, jer jedva smo čekali vidjeti što će glumci sljedeće učiniti na pozornici. Približavajući poruke iz starih basni modernom društvu kroz moderne boljetice i opsesije, glumci – lutkari su nas još jednom podsjetili na ono što život jest – prijateljstvo, povjerenje i poštovanje.

Pod redateljskom palicom Ane Prolić i u koreografiji Damira Klemenića oživjeli su najpoznatiji likovi iz basni koje su obilježile generacije. Glumačku snagu ove multifabularne predstave čine Irena Bausović Tomljanović, Lino Brozić, Ana Cmrečnjak, Davor Tarbuk.

Preko utrke Kornjače i Zeca, do spletki Lije i Rode, pa do sukoba unutar čopora vukova i stada bikova mi smo se odrasli još jednom sjetili životnih pouka koje život znače, a to je da nema pobjede s prečacima i varanjem, kao i da se oni koji se najviše hvale najmanje znaju snaći.

Busanje u prsa, tj. hvaljenje rogovima i egoizam pokazali su se kao gubitnička kombinacija u životu. Ista je sudbina snašla i lažljivog vuka, koji je prvo pokušao prevariti članove svog čopora i oteti im plijen, a potom lažima i obmanom razdvojiti tri bika i tako ih savladati. u obje je priče izvukao deblji kraj i ostao sam i prazna želuca.

Osim opasnosti sujete, predstava nas je naučila i što znači pravo prijateljstvo i to na primjeru lukavstava Lije i Rode, te harmonije umjetnosti i rada. Jer, ritam šume i života ovisi o svim njegovim stanovnicima, čemu su nas podučili slobodni umjetnik Cvrčak i radoholičar Mrav, koji koliko god da se nekada ne podnose, zapravo ne mogu živjeti jedan bez drugoga. Mrav ne može marljivo sakupljati hranu bez Cvrčkovih serenadi, dok Cvrčak ne bi preživio da mu nije hrane njegova prijatelja Mrava.

Povezane priče

Ezopovih basni nema bez dobre poruke o pohlepi i utrci za materijalnim, a nas je oduševio harmonikaški solo svestranog Line Brozića i revija za najljepšu pticu šume, koja nas je podsjetila na štetan učinak uobraženosti i sebeljublja. No, “feather together”, kako su kazale natjecateljice, ipak je donio nešto dobro, jer razotkrili su pre(vrana)ranticu, koja se kitila tuđim perjem.

U predstavi je više povezanih priča koje su vječne jer je Ezop aktualan i danas, te se sve poruke i pouke mogu primijeniti na svaki od naših života. A, jedna od takvih je i poruka o čoporu vukova, koji nakon prvotne zaslijepljenosti obećanjima novog vođe, otkrivaju kako ih vara i potkrada te ga protjeruju zbog laži i bahatosti.

Na kraju, izvrsna nas predstava “zEzop” uči poštovanju različitosti i to kroz primjer krutog i nepomičnog Hrasta, koji se ured jake oluje lomi, dok savitljiva i lelujava Trstika ostaje stajati.

Kroz igru cilj svakog glumca i lutkara je uspjeti izvući nešto što je scenski atraktivno i djeci i odraslima, a kreativna ekipa iza “zEzopa” uspjela je učiniti upravo to. Nema kazališta lutaka ili kazališta za djecu i mlade koje barem jednom na svojim daskama nije postavilo Ezopa, a Zadrani su to napravili na malo drugačiji način, koji je oduševio staru i mladu publiku.