Morske kornjače u zadarskom akvatoriju na proputovanju

Morske kornjače među najugroženijim su skupinama životinja na Zemlji. U Europskoj uniji, kao i u Hrvatskoj nalaze se na popisu strogo zaštićenih vrsta. Ta činjenica bila je poticaj zajedničkoj međunarodnoj akciji šest mediteranskih zemalja Europske unije – Hrvatske, Italije, Slovenije, Cipra, Grčke i Malte, odnosno njihovih organizacija i institucija koje se bave znanstvenim proučavanjem i zaštitom morskih kornjača, da 2016. godine organiziraju i pokrenu projekt pod nazivom »Zajedničke akcije za poboljšanje statusa zaštite i očuvanja populacija morskih kornjača Europske unije – LIFE – EUROTURTLES«, prvi projekt takve vrste. O životu morskih kornjača razgovarali smo s biologom, voditeljem projekta i višim kustosom u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, Draškom Holcerom.

Jadranske vrste
Mi imamo veliku sreću da je naše more dom mnogih životinjskih vrsta među kojima su i morske kornjače, mirna i draga bića koja putuju kroz Jadran kako bi stigla do svojih odredišta, toplih pješčanih plaža istočno-mediteranskih otoka. Ove životinje putujući kroz naše more, od sjevera prema jugu, nailaze na mnoge opasnosti. Najčešće je to plastični otpad. Veliku im opasnost predstavlja i sve veći broj brodova i plovila.
– Morske kornjače koriste cijeli Mediteran kao svoje stanište, gdje odrastaju, hrane se i prezimljuju. Trajno borave u Jadranu. Najčešće se gnijezde na pješčanim plažama Grčke, Turske i Cipra, gdje su za njih povoljni ekološki uvjeti i osobine pijeska, kao što je njegova dubina i temperatura, kao i osobitosti valova, pojašnjava Holcer.
Ploveći prelijepim otocima i otočićima zadarskog arhipelaga poznatim po svom jedinstvenom krajoliku, kristalno čistom moru i brojnim skrivenim uvalama do kojih se može doći samo brodom, ponekad se može uočiti i simpatičnog »suputnika«, morsku kornjaču.

Doplovile do gradskog mosta
Morske kornjače dio su našeg životinjskog svijeta pa njihovo opažanje, osobito na otvorenom moru, nije neobična pojava. No, ipak, većina ljudi, pa čak i onih koji su često na moru, rijetko ih mogu vidjeti. Nekoliko je razloga, prvo jer uglavnom borave na otvorenom moru, s vanjske strane otoka i izvan zatvorenih kanala gdje se rijetko plovi, a drugo, ljudske aktivnosti najveće su ipak u priobalju, a gdje, pak, morske kornjače rjeđe obitavaju. Osim toga, kornjače veći dio vremena provode ispod površine bliže morskom dnu pa su tako izvan vidokruga moreplovaca. Čak i kada se odmaraju na površini, tek mali dio životinje viri iz mora pa ih je i teško uočiti.
– Morske kornjače zasigurno prolaze zadarskim arhipelagom, ali preferiraju boravak u otvorenom moru, naročito kod otoka Suska i na zapadnoj obali Istre. Samo manji broj kornjača povremeno ulazi među otoke, no u Jadranu ih preko ljeta može biti i do 100 tisuća. Sam prostor zadarskog arhipelaga za morske kornjače nema posebnu vrijednost, jer one obitavaju duž cijele jadranske obale. Kroz zadarsko područje najčešće samo prolaze na svom putu prema Sjevernom Jadranu, gdje su im uvjeti ipak povoljniji, objašnjava Holcer te navodi nekoliko situacija kada su se kornjače mogle primijetiti u zadarskom akvatoriju.
– Morske kornjače vole zadarski akvatorij pa je tako prošle godine kod Vira, na tamošnjoj plaži uočena ozlijeđena kornjača, koja je najvjerojatnije stradala od brodskog propelera. Ova je kornjača imala sreću da je na vrijeme pronađena i spašena te upućena u pulsko oporavilište za kornjače. Tamo se uspješno oporavila i vraćena je more. Vjerojatno se mnogi Zadrani još uvijek sjećaju i prošlogodišnjeg nesvakidašnjeg događaja kada su morske kornjače doplovile i do zadraskog gradskog mosta što je naravno izazvalo veliko oduševljenje građana, objasnio je Holcer.

Susreti s morskim ljepoticama
Susret s morskom kornjačom je zaista poseban događaj, no znamo li što treba učiniti ako ih vidimo u moru, a što učiniti ako ih nađemo nasukane na obali? Zdrava kornjača će se u većini slučajeva sama udaljiti nakon što joj se čamac približi ili će kraće vrijeme ostati na površini što svima ostavlja dovoljno vremena da ju se promotri, fotografira, a možda i snimi kratki videozapis. Ipak, najbolje je ne poduzimati nikakve radnje koje uzrokuju promjenu ponašanja kod životinje. Svako opažanje predstavlja vrijedan podatak znanstvenicima koji doprinosi njihovom očuvanju pa je najbolje o pojavi kornjače dojaviti.
Korisnici plovila uglavnom to znaju pa i dojavljuju takve informacije, direktno s terena, ili županijskom centru za obavještavanje na 112 ili istraživačima u projektu LIFE EUROTURTLES putem posebno osmišljene e -Turtle aplikacije. Aplikaciju su izradili Hrvatski prirodoslovni muzej i partneri projekta LIFE Euroturtles. Ova je aplikacija važna i zbog unapređenja suradnje s ribarima jer kroz aplikaciju ribari mogu dojaviti slučajni ulov jer znamo da je slučajni ulov kornjača izuzetno velik. Neke uginu, no dobar dio njih uspije se spasiti i vratiti u more. Procjenjuje se da se koćama godišnje ulovi oko 5000 kornjača. Čovjek im je tako i veliki neprijatelj, ali i jedini koji im može pomoći, a kroz ovu aplikaciju i putem mobitela.

Dugoživuće morske životinje
Posebna je zanimljivost da je prva dojava putem ove aplikacije bila baš dojava o zelenoj želvi viđenoj u Karinskom moru, inače vrsti koju ipak nemamo priliku često vidjeti u našem moru.
– Što se tiče pandemije koronavirusa i njezinoga utjecaja na populaciju morskih kornjača, moram istaknuti kako u vremenu lockdowna, kada se značajno smanjio promet morem, nije bilo velikih promjena u stanju populacije morskih kornjača. Pošto one spadaju u kategoriju dugoživućih morskih životinja, promjene ljudskog utjecaja na njihovu populaciju mogle bi se sagledavati tek nakon dugoročne promjene utjecaja ljudi, govori Holcer i ističe kako je do većeg utjecaja došlo kod životinja kraćeg životnog ciklusa, kao i kod morskih sisavaca i morskih pasa, koji su zbog smanjenja gospodarskih aktivnosti na moru bili manje izlovljavani i manje su stradavali u doticaju s plovilima.
– Morskim kornjačama buka koja dolazi s raznih plovila ne predstavlja veliki problem. Kada dođe do stradavanja morskih kornjača, to je najčešće jer se previše približe propelerima ili kada osobe na plovilu ne primijete životinju sve dok ne bude prekasno. Vrijeme lockdowna ipak je trajalo prekratko da bi imalo većeg utjecaja na promjenu populacije morskih kornjača, zaključuje Holcer.

«Ugljanska« glavata želva
Prije samo nekoliko tjedana stigla je i dojava da je uz jedan od kornatskih otočića viđena morska kornjača. Znanstvenicima je to jako važna informacija jer svako opažanje predstavlja vrijedan podatak koji doprinosi istraživanju ovih životinja, a time i njihovom očuvanju. No, nažalost, ima i dojava kada se pronađe uginula ili ranjena želva koju more donese na obalu. Takvih slučajeva ima svake godine. Primjerice, kako podsjeća Holcer, 2017. godine u Ugljanu građani su pronašli glavatu želvu u lošem stanju, bez vidljivih znakova života, no, kod ovih životinja treba pripaziti jer su one često žive, ali u stanju hibernacije. Ispravnim postupanjem u takvim situacijama možemo ih spasiti. Naime, ove životinje mogu se osvijestiti i vratiti u more, dok bi npr. njihovo bacanje u more u takvom neaktivnom stanju dovelo do njihova utapanja. I 2018. godine kod Novigradskog mora, u Posedarju, pronađena je nasukana velika morska kornjača, starije dobi koja je zahvaljujući brzoj i odgovarajućoj akciji spašena te zatim otpremljena na oporavak u Centar za oporavak morskih kornjača u Pulu.

Neophodne za stabilnost ekosustava mora
Morske kornjače u moru vrše bioturbaciju, uzrokujući miješanje sedimenta i kruženje nutrijenata čime utječu na cjelokupni ekosustav. Morske kornjače time oblikuju i stvaraju staništa za brojne druge morske organizme te omogućuju protok hranjivih tvari i energije u hranidbenim mrežama mora. Na primjer, na jednoj glavatoj želvi svoj dom može naći i 100-tinjak drugih biljnih i životinjskih vrsta. Sve to ukazuje na ulogu morskih kornjača kao ključnih vrsta, koje su neophodne za očuvanje stabilnosti složenog ekosustava mora. Prijetnje opstanku morskih kornjača iste su one koje ugrožavaju i druge morske vrste te zaštitom jedne vrste možemo doprinijeti zaštiti mnogih drugih.

Informiranje i edukacija
Dio projektnih aktivnosti bio je i rad s djecom i učenicima radi podizanja svijesti o važnosti zaštite ovih tihih moreplovaca i informiranje građana i javnosti. Edukacijski program jedan je od osnovnih alata kojima se dijele znanstveno utemeljene informacije o stanju morskog okoliša, ugroženim vrstama i povezanim aktivnostima zaštite mora. Škole pokazuju veliko zanimanje za ovu temu i zaista nastoje svoje učenike educirati kako bi bili odgovorniji u očuvanju okoliša i zaštiti prirode. Tako je ostvarena i suradnja Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i njegovog projekta LIFE EUROTURTLES s Narodnim muzejom Zadar, njihovim muzejskim pedagozima, kroz zanimljive igraonice i radionice za učenike na temu morskih kornjača.

Uloga Hrvatskog prirodoslovnog muzeja
U cijeloj ovoj priči veliku ulogu ima Hrvatski prirodoslovni muzej, koji, osim što je glavni koordinator projekta i koordinira svim aktivnostima, radi i na intenzivnom istraživanju što uključuje analize podataka, razvijanje mjera upravljanja, ali i informiranje javnosti radi podizanja svijesti o važnosti zaštite morskih kornjača. Voditelj cjelokupnog projekta je morski biolog, dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Uz muzej, u projekt u Hrvatskoj je uključen i Plavi svijet – Institut za istraživanje i zaštitu mora iz Velog Lošinja. Doprinos projektu daje i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kroz aktivnosti vezane uz identifikaciju potencijalnih područja za uključivanje u ekološku mrežu Natura 2000. Projekt traje pet godina, počeo je 2016. godine, a završava 2021. godine.

Stanovnici Jadrana
Morske kornjače su stara skupina životinja i plivaju našim oceanima već više od stotinu milijuna godina. Danas na Zemlji živi sedam vrsta morskih kornjača, a u našem Jadranskom moru, kao i u Sredozemlju, najčešće su dvije vrste, glavata želva i zelena želva. U Sredozemlju živi i treća vrsta koja se povremeno pojavljuje u Jadranu, sedmopruga usminjača. To je najveća morska kornjača, a može narasti i do 2 metra u duljinu, težiti do 1000 kilograma. Hrani se samo meduzama i sličnim životinjama. Glavata želva se zahvaljujući svojim snažnim čeljustima uglavnom hrani pridnenim rakovima, školjkašima i puževima, a teže obično do 200 kilograma. Zelene želve mogu narasti preko 1 metar duljine i težiti do 300 kilograma, a za razliku od ostalih vrsta hrane se isključivo biljnom hranom i karakterizira ih zelenkasta boja masnog tkiva.