Boljkovac je bio intenzivnije istraživan u kontekstu komunističkih zločina, ali već se 20 godina nepravosudnim instrumentarijem odlučuje hoće li ga se istraživati ili neće
Kombinacija društveno neprobavljene povijesti otprije 66 godine, pravosuđa, policije i politike, sve se to sudarilo u ovotjednom uhićenju Josipa Boljkovca zbog, kako navodi Županijsko državno odvjetništvo “zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva” gdje je tijekom svibnja 1945. godine, u Dugoj Resi, kao šef povjerenstva OZN-e za kotar Karlovac, zapovjedio uhićenje, zatim ispitivanje i odvoženje uhićenika na predio Vidanka-Curak gdje je 21 uhićena osoba strijeljana.
Boljkovac, koji će četvrt stoljeća nakon tih događaja postati jedan od hrvatskih proljećara u reformskom pokretu kojega su predvodili Miko Tripalo i Savka Dabčević Kučar, a 45 godina nakon događaja i ministar unutarnjih poslova u prvoj višestranačkoj vladi, prvi je uhićeni pripadnik jugoslavenskog represivnog komunističkog sustava zbog zločina počinjenih u svibnju 1945. godine.
Uhićenje Boljkovca u politički je kontekst smjestio bivši predsjednik Republike, ali i prvi Boljkovčev šef u Vladi, Stjepan Mesić priopćivši da se boji kako je “manje na djelu država, a više vladajuća stranka koja gotovo očajničkim potezima nastoji skrenuti pozornost javnosti s kriminalnih afera što je potresaju”. U širi, europski politički kontekst, uhićenje Boljkovca smjestio je potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ustvrdivši da je riječ o zloupotrebi rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta kojima se osuđuju komunistički režimi, a najavio je da će o tome upoznati nadležna europska tijela.
Predstava za javnost
Uhićenje Boljkovca komentirali su posljednjih dana političari, novinari, odvjetnici, o njemu su govorili policijski i pravosudni dužnosnici, no u javnosti su uglavnom o toj traumatičnoj temi povijesti 20. stoljeća zaobiđeni povjesničari.
Od političkog konteksta uhićenja ne bježe ni povjesničari koji su istraživali upravo komunističke zločine počinjene pred kraj Drugog svjetskog rata i u neposrednom poraću. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest i jedan od priređivača zasad četverosveščane zbirke dokumenata “Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946.” smatra da od uhićenja Boljkovca u pravosudnom smislu neće biti ništa.
– Imam osjećaj da je to predstava za javnost, a povjesničari u ovakvim slučajevima moraju paziti da ne postanu psi goniči, kazao je Geiger.
Josip Jurčević, autor monografije o Bleiburgu i jugoslavenskom represivnom sistemu u neposrednom poraću, još je izravniji u svojoj procjeni političkog konteksta uhićenja.
– Ovo uhićenje je primarno politički, a ne pravosudni čin, iako postoje pravosudni elementi za uhićenje Boljkovca, smatra Jurčević. Za njega je znakovito to što se uhićenje dogodilo u predizborno vrijeme. Podsjeća da je tema Bleiburga, odnosno komunističkih zločina, aktualizirana u javnosti i primjerice uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora 1992. godine. Tada je na Macelju pronađen vjenčani prsten žrtve, pomoću njega je pronađena udovica žrtve, mediji su iscrpno pisali o tom slučaju i Macelju, otkopano je 1.200 kostura, a kosti su u vrećama završile na Odjelu patologije sudske medicine sljedećih 13 godina, navodi Jurčević i napominje da je ta tema prestala biti aktualna u pravosudnom smislu odmah nakon tih izbora. Zbog toga iskustva i ovo uhićenje Boljkovca za njega ima dnevno-političku konotaciju, a pravosuđe, posebno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, za njega su problematični jer funkcioniraju po političkom diktatu, pri čemu Bajić svaki postupak može usmjeriti u skladu sa svojim vlastitim potrebama, procjenjuje Jurčević koji je potpuno siguran da DORH neće podići optužnicu protiv Boljkovca nego će nakon izbora, baš kao i u slučaju Macelja 1992. godine, sve zamrijeti.
Prigodničarska istraživanja
Zanimljiva su njihova istraživačka iskustva s Boljkovcem. Jurčević je prije 20 godina istraživao Jazovku i na njega je 1990. godine naišao kao na jednog od glavnih aktera logora Dubovac iz kojega su, kako kaže, ljudi dovođeni i na Jazovku. Tada je bilo dosta svjedoka, kako u Hrvatskoj tako i Kanadi, koji su mogli dati iskaz o tadašnjim događajima i Boljkovčevoj ulozi u njima. Sam Boljkovac je intenzivnije istraživan u kontekstu komunističkih zločina, ali u njegovom slučaju već se 20 godina nepravosudnim instrumentarijem odlučuje hoće li ga se istraživati ili neće.
Geiger u vrijeme kad je priređivao zbirku dokumenata koji se odnose na Zagreb i središnju Hrvatsku u dokumentima kroz koje je prošao nije naišao na Boljkovčevo ime, ali je nakon objave knjige imao uvid u dokument u kojem Boljkovac daje preporuku da se jednog čovjeka likvidira. Taj slučaj ne odnosi se na slučaj zbog kojega je Boljkovac uhićen, napominje Geiger.
– Priču treba vratiti na temeljni problem. Kao što se suočavamo s ustaškim zločinima iz Drugog svjetskog rata, kao što se suočavamo sa zločinima iz Domovinskog rata, treba se suočavati i sa zločinima iz komunističkog razdoblja. To nije izjednačavanje 1941. i 1945. godine kako neki govore, to su kruške i jabuke, ali zločin je i jedno i drugo, navodi Geiger i napominje da to nikako nisu bili ekscesi. O komunističkim zločinima do 1990. godine nije se moglo govoriti, potom se govorilo da nije vrijeme, a danas se o tome uglavnom govori prigodničarski, a za istraživanja je nakon 1990. godine bila potrebna politička volja, kao i za sve drugo u ovom društvu, a nje nije bilo, dijagnosticra problem Geiger.
Nasljeđe poraća
Jurčevića je, pak, svojedobno DORH angažirao da istraži arhivske dokumente koji se odnose na zločine počinjene u svibnju 1945. godine i kasnije. On je u sklopu tog projekta namjeravao istražiti grobišta, poimenično popisati žrtve, navesti počinitelje te opisati i analizirati komunistički represivni sustav.
– Na jedvite jade sam uspio srediti grobišta. DORH kao neposredni naručitelj onemogućio je taj posao, navodi Jurčević koji smatra da je u pozadini onemogućavanja tog posla bila i visoka politika, uključujući i tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića.
Dugoročno, Geiger nije optimist kad je riječ o rješavanju nasljeđa neposrednog poraća.
– Tko prati znanost zna da su neke stvari u historiografijama Hrvatske, Srbije, Slovenije i Austrije odavno riješene, pa tako i okvirni broj stradalih kako od okupatora i njihovih suradnika, tako i okvirni broj stradalih od pripadnika Narodnooslobodilačke vojske i komunista koji iznosi, računajući i poginule u borbama i ubijene u onome što se može nazvati kompleks Bleiburg i križni put, i drugdje od 180.000 do 250.000. Društveno gledano, to bi moglo biti riješeno protekom vremena, dakle za 50 godina, zaključuje Geiger. Za Jurčevića stvari su jasne: i NDH i komunizam preteški su tereti jer je riječ o totalitarnim sustavima, neuklopivima u današnje standarde građanske demokracije, i toga se tereta treba riješiti.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
Josip Stanišić asistirao u pobjedi Bayera u Rimu, sve miriše na hrvatsko finale EL
Rukomet
Rukometna Liga prvaka
Veron Načinović ostao bez završnice Lige prvaka, Kiel nadoknadio devet golova minusa
Nogomet
Englesko prvenstvo
Chelsea u zaostaloj utakmici na Stamford Bridgeu svladao Tottenham
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
OBAVIJEST
VAŽNA OBAVIJEST Zbog utrke Wings for Life zatvaraju se ova parkirališna mjesta
Županija
SVEČANA SJEDNICA