Mir je dragocjeno blago benediktinske baštine

Nakićeve orgulje crkve Sv. Marije uništene su za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za proslavu 900 godina posvete naručene su nove orgulje, no agresorski rat na Hrvatsku 1991. godine nije dopustio proslavu. Orgulje su izgrađene i postavljene, ali nisu doživjele kolaudaciju
Čika vas čeka, Čika vas časti. Čika će vas obdariti plodovima svoga imanja, zaključila je M. Anastazija Čizmin

Benediktinke Samostana sv. Marije u Zadru ovih su dana proslavile 920 godina od posvete bazilike Sv. Marije (1091. – 2011.) Također su se spomenule 900. godine od preminuća Vekenege (1111. – 2011.), Čikine kćeri. Vekenega je dovršila gradnju zvonika i kapitula. Koludrice su se na poseban način prisjetile 20 godina od smrti opatice M. Benedikte Braun, obnoviteljice porušenog samostana (1991.- 2011.) Proslava ove trostruke obljetnice započela je u prošli četvrtak u crkvi Sv. Marije kad je održan prigodni program u kojem su sudjelovale koludrice, Osnovna glazbena škola (OGŠ) sv. Benedikta i gosti.
Benediktinke su u recitalu na pjesnički način predstavile duhovnu i kulturnu povijest Samostana sv. Marije, u kojem kao Kristove zaručnice radom, molitvom i kontemplacijom pridonose izgradnji Božjeg kraljevstva. Uz njegovanje benediktinskog pravila “moli i radi”, koludrice kao duhovne majke i nositeljice molitve za Crkvu, svećenike i svijet, žive dosljednost, upornost, revnost, služenje,  trajnu sjedinjenost s Ljubljenim Kristom, vjernost, predanje te su čuvarice baštine vjere u svome narodu.
Nakićeve orgulje crkve Sv. Marije uništene su za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za proslavu 900 godina posvete naručene su nove orgulje, no agresorski rat na Hrvatsku 1991. godine nije dopustio proslavu. Orgulje su izgrađene i postavljene, ali nisu doživjele kolaudaciju. Stoga je to učinjeno prošli četvrtak. Izvedena je skladba Johanna Sebastiana Bacha: Fantasia, BWV 542. Za orguljama je bio mr. art Miljenko Bajat, magistar glazbe i prof. u Osnovnoj glazbenoj školi svetog Benedikta. Koludrice su zajedno s učenicima OGŠ svetog Benedikta izvele recital “Tri godišnjice – sjećajući se prošlosti gradimo budućnost”. Na kraju programa izvedena je skladba Johanna Sebastiana Bacha: Pièce d’Orgue BWV 572. U bogatom repertoaru večeri, između ostalih, sudjelovali su Igor Cecić te Milena Dundov. Crkva Sv. Marije i Trg opatice Čike su za ovu prigodu bili okićeni cvijećem, a nakon programa za sve okupljene Zadrane i goste priređen je domjenak.
Uz brojne Zadrane, svećenike, redovnike, redovnice i goste ovom velikom događaju prvog dana obilježavanja triju obljetnica nazočili su Darko Kasap, dogradonačelnik grada Zadra, župan Stipe Zrilić, mons. Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, mons. dr. Pavao Kero, ravnatelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU), Miljenko Domijan, prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici i prvi zadarski gradonačelnik Ivo Livljanić i drugi uzvanici i dužnosnici te predstavnici kulturnih i drugih institucija.
Čika i Vekenega
– Okupili smo se u obnovljenom ovome hramu da Gospodu hvalu dademo i Bogorodici Djevici što nam dobrotom svojom omogućiše da pogled svoj svrnemo na događanja, na datuma tri slavna koje u zahvalu spominjemo i slavimo ujedinjene. Sjećamo se davne 1091. godine kada bi posvećena prekrasna crkva – bazilika ova koju izgraditi dade i poveća opatica Čika, a 1111. Vekenega prije ravnih devet stotina ljeta odleti po vječnu nagradu u dvorove neba, a tako i prije 20 ljeta opatica Benedikta, kazala je u recitalu opatica M. Anastazija Čizmin RSB. Opatica je dodala da je samostan uvijek ostao kao feniks – ptica, “jer iz pepela svoga on se uvijek rađa i još uvijek traje.”
– Kada je nik’o? Doista sigurno to ne zna još nitko. Ali u librima starim piše: još u 9. stoljeću za biskupa Donata monachi i sancte moniales, redovnici i redovnice dočekaše relikvije Stošije svete. I Agape započe pobožan život po Pravilu sv. Benedikta one davne 906. godine. Samostan vjerojatno još mali Lampredija majka, učiteljica djevica, udovica i nesretno udatih, pod zaštitom Gospe i Regulom Benedikta 920. godine utvrdi, obnovi… Šime Ljubavac o tome govori, rekla je M. Klara.
– Nakon više od stoljetnog, dugog, muka Čika, soror uterina najznačajnijeg hrvatskoga kralja, Petra, slavnog, Krešimira obnavlja i otvara suglasnošću rodbine, grada, svetokrševanskog opata i rođenoga brata sveta i časna samostanska vrata. Petar Krešimir IV., kralj Hrvatske i Dalmacije, sin Stjepana kralja, na Božić godine Gospodnje 1066. obdaruje kraljevskom slobodom Samostan Sv. Marije što ga netom podiže sestra njegova Čika. I Zvonimir, čija vladavina bilježi najljepša hrvatska vremena, potvrđuje privilegije ovog samostana dok upravljaše njime Čika Madijevka, po korijenima svojim hrvatska princeza. I Koloman Arpadović prvi stranac na hrvatskome kraljevskom tronu koji svečano 1105. ulazi u ovaj grad zauze se na poticaj Čikine kćeri i nasljednice Vekenege da ovaj najstariji zadarski samostan punim plućima diše i razvija se dalje i širi mogućnosti svoje i uma i duha. I još trojica hrvatsko-ugarskih kraljeva roda Arpadova Bela IV., Stjepan V. i Ladislav IV., kraljevske potvrđuju sloboštine ovog samostana. … Tu su bile riznice, knjižnice, misnice, brevijari, dok su okolo gorjeli požari i pustošile pohare: Mlečani, križari, Turci i nesmiljeni brojni moderni barbari. A teška je znala biti povijest Samostana koludrica svete Marije, kao i mučenička kob njegova i našeg Zadra. Teška. I slavna.
U epitafu na Vekeneginu grobu opisuje se njezino djelovanje, zaslužno za samostan i njegovu veličinu i ljepotu. Šest leoninskih latinskih stihova govore o Vekeneginim zaslugama pri podizanju spomenika i kapitula, godini smrti, kao i o njenoj ličnosti i o najvažnijem zbivanju potkraj njezina života, kazivale su benediktinke u recitalu.
Koludrice su se u recitalu zahvalile svojim prethodnicama i opaticama, plemenitim i bogobojaznim, koje su neustrašivo Bogu odane i u teškim okolnostima sačuvale neprocjenjive vrijednosti “umjetničke i sakralne samostana i grada i listine staroslavne roda svoga hrvatskoga što ih ostaviše i darovatelji i pokrovitelji.”
M. Anastazija Čizmin je prije otvaranja prigodne izložbe koja će biti otvorena kroz mjesec dana, uputila riječi zahvale.
– Hvala vam što ste došli u naš dom, dom molitve. Ovo je uistinu kuća Božja i dom molitve. Slavimo predšasnice naše s ponosom i velikom ljubavlju. Pripremile smo prigodnu izložbu o značajnim događanjima i obnovama koje su se zbile od Drugog svjetskog rata do danas: obnova crkve, oltara, Gospe Žalosne, kapitula, zvonika, fresaka u zvoniku. Čika vas čeka, Čika vas časti. Čika će vas obdariti plodovima svoga imanja, zaključila je M. Anastazija Čizmin.
Na izložbi se mogao vidjeti hod M. Benedikte Braun te primjerci čipaka koje je ona sačuvala. Reljef svih svetih benediktinki i benediktinaca se nalazi na izlasku iz samostana.
Pravila sv. Benedikta
Pred posjetiteljima su se na izložbi nizale slike iz života samostanske zajednice iz najranijih godina, imena preminulih koludrica, značajni primjerci umjetnosti, zatim spisi iz povijesti Samostana Sv. Marije te imena opatica od početka djelovanja ove redovničke zajednice. Prva poznata opatica je Agape, koja se spominje 906. godine. Potom slijede: Lampredija iz 920. godine, Čika (Cika) – 1066.-1096., Vekenega (oko 1096.-1111.), Agape, Tolja, Bona, Scemosa, Rožana, Dobra, Demetrija, Stana, Tolja, Alba, Kažimira, Stela, Maura, Stana, Alba, Bona, Stošija, Dobra, itd. Zadnja na popisu je sadašnja opatica Anastazija Čizmin, 180. po redu. Ona je predstojnica Samostana Sv. Marije od 1984. godine, a u njega je ušla 1962. godine.
Samostan Sv. Marije, kako je poznato, je izgradila zadarska patricijka Čika, polusestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., uz crkvu Sv. Marije, 1066. godine. Čika je obnoviteljica samostana, a njena kćer Vekenega prva nasljednica. Vekenegina ćelija se nalazi na prvom katu zvonika Sv. Marije, romaničke gradnje kojeg je dao sagraditi kralj Koloman. Crkva Sv. Marije je posvećena 1091. godine.
Opatica M. Benedikta Braun je rođena od oca Gustava i majke Olge, 27. rujna 1895. godine u Šibeniku. Krštena je iste godine, a svetu pričest je primila 1914. U Samostan Sv. Marije je došla 1928. godine. Redovnički habit je dobila 9. lipnja 1929. Zavjetima se predala Bogu 15. prosinca 1930. Vječne zavjete kao Kristova zaručnica položila je 21. ožujka 1936. Administratorka je postala 1945., a opatica 1947. Ispočetka je obnovila samostan, crkvu, kapitul, zvonik, a Stalna izložba crkvene umjetnosti (SICU) otvorena je 1976. u njezinoj nazočnosti. M. Benedikta je preminula 17. prosinca 1991. godine.
Svečano misno slavlje u povodu 920. godišnjice posvete bazilike Sv. Marije u petak je predvodio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Tom je prigodom blagoslovljen novi oltar.
Mons. Puljić je tri povijesna spomena Samostana Sv. Marije slikovito nazvao ukrasima koji svi zajedno čine složeni čipkasti vez burnih stoljeća kroz koja su prolazile koludrice Čikinoga samostana.
– S istočne strane rimskoga foruma u ranom srednjem vijeku zadarska patricijka Čika, polusestra kralja Krešimira IV. sagradi Samostan i crkvu Sv. Marije. I tako 28. listopada 1091., piše sadašnja opatica Anastazija, pada dan posvete prelijepe bazilike Sv. Marije, četvrte u gradu Zadru. Kad je prije 20 godina bila 900. obljetnica posvete crkve Sv. Marije bjesnio je Domovinski rat. Zvona su šutjela, svjetla potamnjela, a relikvijari, slike i svetinje bile su zazidane. Nije se, dakle, moglo slaviti, jer se rat vodio ovdje i diljem Lijepe naše, kazao je nadbiskup govoreći zatim o benediktinskoj baštini.
– Mir je dragocjeno blago benediktinske baštine. On proizlazi iz milosti koja je pravi izvor mira i radosti. Sinovi i kćeri svetoga Benedikta upisuju riječ “mir” na zidove svojih ćelija, hodnika i klaustara. No najviše je upisuju u svoju dušu kako bi život odsijevao duhovnom otmjenošću i ozbiljnošću. I dok se danas prisjećamo tih minulih stoljeća uz bogato naslijeđe prebiremo sjećanja i događaje vezane uz ovu instituciju slušamo u podsvijesti tajanstveni glas povijesti koja nam pripovijeda o tragovima toga mira, rekao je propovjednik. Nadalje je potaknuo na zahvalnost Bogu što nam je u slobodnoj domovini pružena prigoda biti svjedokom naravi monaškog života benediktinske zajednice u Zadru koja u njemu djeluje stoljećima.
– Crkva i danas osjeća živu potrebu takvog oblika života po kojem se oni koji opslužuju pravila svetog Benedikta izdvajaju iz crkvene i društvene zajednice i okružuju se ogradom samoće i šutnje te čine da se čuju čarobni zvukovi smirene i sabrane molitve, riječi su nadbiskupa. Dodao je da se tako stvaraju oaze tišine u kojima se živi u miru i duhovno napreduje uz molitvu i rad.
– Čovjekova duhovnost je danas ugrožena zbog uznemirenosti života, trke, buke i grozničavosti kojoj smo izloženi. Naime, nema prostora ni vremena za šutnju i prisnu riječ koja se čuje samo u tišini. Današnji čovjek je u velikom gibanju, nema vremena stati, zaustaviti se, osjetiti tišinu i blagodat mira. Pravila, molitva i red, samoća i odvojenost benediktinskih klaustara bile su pravi put, poručio je mons. Puljić.
Hrabrost opatice
– Posebice, pak, sjećamo se opatice Benedikte Braun koja je preminula prije 20 godina, a bila je na čelu ove kuće u najteže vrijeme. Bila je hrabra žena koja se nije plašila, već je sa svojim susestrama čvrsto držala stijeg Čike i Vekenege i ušla u legendu svojom hrabrošću, jer je izložila život kako bi sačuvala zadarske dragocijenosti i svetinje. Tako je spriječila odnošenje relikvija i drugih dragocijenosti. Zadar joj zbog toga duguje zahvalnost, propovijedao je mons. Puljić prisjetivši se svih preminulih koludrica koje su se svrstale u dugom povijesnom hodu molitve i rada po Pravilu sv. Benedikta.
– Neka i ovo trostruko slavlje bude poticaj današnjim koludricama da ostvaruju evanđeoske savjete i zavjete. Iz nutarnje samoće i kontemplativne šutnje, iz pobjede nad duhom vanjskoga svijeta rađa se dijalog nad samim sobom i s Bogom, piše sv. Benedikt. A taj kontemplativni dijalog vodi k vrhuncima askeze i mistike, vodi Bogu, izvoru naše radosti, zaključio je nadbiskup.

Jedan dan u životu benediktinke

U povodu velikih obljetnica u Samostanu i crkvi Sv. Marije razgovarali smo s opaticom M. Anastazijom Čizmin i koludricama.
– Poziv benediktinke je da bude ono što joj je po zvanju Bog namijenio. To znači da moli i radi, a sve treba biti prožeto duhom Božjim. Sve treba raditi s ljubavlju težeći k savršenosti. Trebamo se “napajati” Kristovim primjerom, svetim Benediktom, tradicijom, kulturom i svime ovime što smo našle u samostanu. Kad smo došle ovdje ušle smo u veliku baštinu, rekla nam je M. Anastazija.
– Redovnički poziv osjetila sam još kao djevojčica. S. Alojzija koja se pripremala za ulazak u samostan okupljala je nas djevojčice. Jednom prilikom kad smo se okupile u velikom broju upitala me: “Hoćeš li ti biti Isusova ovčica?” Odgovorila sam: “Hoću!” Kad je otišla u samostan posjećivala sam je, a i dopisivale smo se. Ta su me pisma poticala na duhovni život. Za moto svog redovničkog poziva izabrala sam riječi svetoga Pavla: “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove…” Ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Kristove, govori M. Anastazija Čizmin, rodom iz Sutomišćice, župe koja je Zadarskoj nadbiskupiji darovala preko 150 svećenika i brojne koludrice. Od njih su Bernarda Sturnela i Gregorija iz Poljane, Marija Adalberta i Marija Pija. Jedna benediktinka, Gregorijina sestra je u Šibeniku. U Sutomišćici su bile i djevojke koje su izabrale i druge redovničke zajednice, govori M. Anastazija koja je u samostan ušla s petnaest godina.  
– Molimo svaki dan da nam Bog pošalje dobrih, čvrstih i solidnih zvanja. Važno je da se djevojke koje osjete duhovni poziv odazovu i da krenu pravim putem, ističe opatica Samostana Sv. Marije. Dodala je da je sada u samostanu 17 koludrica s vječnim zavjetima. Uz te, jedna ima privremene zavjete i jedna je novakinja.
– Benediktinke su iz Zadra, Nina, Privlake, Arbanasa, Sutomišćice, iz zadarske župe Sv. Ivana Krstitelja, Bosne, itd. Koludrice se ustaju u 5 sati ujutro kada je zajednička molitva pa lectio divina što svaka sestra čita za sebe. Onda slijedi molitva Jutarnje pa misa, doručak, Treći čas… Na zajedničku molitvu se okupljamo sedam puta kroz dan. Stalno se izmjenjuju molitva i rad. Netko ide u SICU, netko u kuhinju, atelje emajla, ili glazbenu školu, a rade se i drugi poslovi u kući. Samostan Sv. Marije je u cijelosti obnovljen. Od Drugog svjetskog rata do danas obnavljana je crkva u nekoliko faza, pa kapitul, kapitularna dvorana, zvonik u dva-tri navrata, freske u zvoniku. Kuću smo obnovili u cijelosti, dio za goste, nad kapelom smo nadogradili tzv. kućicu, zatim dvije velike prostorije za druženje i za iskustva zainteresiranih djevojaka.
Osnovna glazbena škola sv. Benedikta čiji je ravnatelj Igor Cecić djeluje tri godine i ima oko stotinu polaznika. U školi radi s. Benedikta. Škola će se uskoro preseliti u veću zgradu, izvijestila nas je u razgovoru M. Anastazija Čizmin.
S. Rafaela iz Sali na Dugom otoku je rekla da je ulazak u samostan doživjela kao rođendan. U Samostanu Sv. Marije je 23 godine, a ušla je u 21. godini života. U razgovoru je poručila da brojne katoličke djevojke imaju zvanje kojem se potrebno odazvati te da se sama odluka treba dogoditi u intimi, u razgovoru između Boga i duše.
– Odazvati se duhovnom pozivu znači zaljubiti se u Krista, to je brak s Njime. Tako se kroz prvu zaljubljenost u Krista dolazi do potpune ljubavi u duhovnom životu, kaže s. Rafaela.
Jedna od benediktinki izdvaja kako je još odmalena vidjevši redovnice u samostanu poželjela biti kao one.