Kakva ponuda, takva i turistička potrošnja

Mi se ipak kao destinacija ne možemo uspoređivati s Dubrovnikom ili Hvarom. Oni imaju veću ponudu nego mi u smislu zabave, što nama kronično nedostaje. Mi imamo više obiteljski, kupališni turizam. Gosti jednostavno koriste jeftinije sadržaje, a skupljih sadržaja kod nas ima tek u tragovima, govori Lukačić

Iz godine u godinu broj turista i noćenja  raste, posebno u Zadarskoj  županiji. Nakon svake sezone ministar se zadovoljno  smiješi, a građanima rekordne brojke turista zvuče spasonosno, naročito zadnjih  godina kad naše gospodarstvo trese kriza i recesija, a  svega tri mjeseca turističke  sezone čekamo kao slamku  za spas. No koliko je, s obzirom na potrošačke mogućnosti naših turista, “suma sumarum” sezone zaista  pozitivna i je li spasonosna?
Autohtona kuhinja i  brza prehrana
Zadarski ugostitelji kažu  da su zadovoljni. A da može  bolje, uvijek može. Ante Lukačić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori  Zadarske županije, kaže da s  obzirom na ono što  pružamo, možemo biti zadovoljni.
– Brojke turista rastu, a  koliko čujem u Dubrovniku  gost potroši po 45 eura. Po  tome ispada da je i potrošnja  rasla, ali s druge strane, mi se  ipak kao destinacija ne  možemo uspoređivati s Dubrovnikom ili Hvarom. Oni  imaju veću ponudu nego mi  u smislu zabave, što nama  kronično nedostaje. Mi imamo više obiteljski, kupališni  turizam. Ne kažem da dolaze  gosti slabije potrošačke  moći, nego jednostavno koriste jeftinije sadržaje, a skupljih sadržaja kod nas ima  tek u tragovima, govori Lukačić, dodajući da se treba  poraditi na tome da se privuče populacija koja više  troši.
Pitanje je koliko u tome  pomažu sve brojniji restorani brze prehrane, komadi  pizze i hamburgeri koji vire  na svakom koraku, prekrivajući tako restorane koji u  posljednje vrijeme sve više  nastoje nuditi domaće proizvode i autohtona jela.
– Autohtona kuhinja je  krenula u ponudu i nadamo  se da će biti sve više restorana koji žele dobiti oznaku da nude autohtona jela. Interes turista svakako  postoji. No neke navike se  mijenjaju. Nisu ni Talijani  što su bili, u smislu uživanja  za stolom. A ni restorane  brze prehrane ne možemo  zabraniti. Turisti više ne leže  na plaži po cijele dane. Oni  su mobilni, žele u pet dana  obići cijelu obalu i njima su  restorani brze prehrane korisni. No to je upravo ono –  što smo ponudili, to i imamo,  ističe Lukačić.
Ugostitelji  (ne)zadovoljni
U ispitivanju mišljenja turista o tome što im je važno  na njihovu putovanju, često  odgovaraju da je to ljubaznost i uslužnost domaćina.  Važno je, smatra Lukačić,  obrazovanje kadra.
– Prije nekoliko godina  došlo je gotovo do zatvaranja ugostiteljskih škola.  Interes djece za to zanimanje je bio sasvim pao pa smo  uveli stipendije. Krenuli smo  sa 500 kuna po učeniku. Sad  smo na pragu rješenja. Kroz  zadnje četiri godine tako su  se vratili učenici u te škole u  cijeloj županiji i sad će iz  njih izaći kvalitetni kadar.  Tako da ne moramo uvoziti  radnu snagu iz susjednih zemalja i unutrašnjosti. Inače,  mislim da je sve manje pritužbi na neljubaznost konobara. Važno je da je čovjek  iz struke i onda se zna ophoditi s gostom, kaže Lukačić.
Kad se podvuče crta, ugostitelji su sve u svemu zadovoljni sa sezonom.
– Ne možemo reći da je u  bilo kojem segmentu sezona  lošija od prošlogodišnje. U  globalu smo zadovoljni. Jedino što su nam troškovi  porasli pa nam manje ostane  za život. Bruto promet je  možda veći, ali skuplje su  najamnine, doprinosi, naknade, kreditna zaduženja…  Sve je teže od toga živjeti,  zaključuje Lukačić.