Na prosvjetu danas previše utječe politika

Najveća boljka u našoj državi je ta što sve ovisi o političkoj strukturi, a ja sam upravo to uvijek odbijao i radio po svome. Baš nikad nikog nisam primio preko veze i zato sam s mnogima u svađi, ističe Ćurko navodeći da ga boli ukupan odnos prema prosvjeti na koju danas previše utječe politika

Nakon 24 godine  ravnateljskog staža, predanog  rada u prosvjeti i zalaganja za  stvaranje danas ugledne gimnazije, Zdravko Ćurko, ravnatelj Gimnazije Franje Petrića, odlazi u mirovinu. Poznato je da je za novu ravnateljicu izabrana Blanka Pedišić, dugogodišnja pedagoginja Gimnazije Franje Petrića,  a ovu odluku Školskog odbora  treba još potvrditi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i  sporta, pa bi Pedišić u rujnu,  početkom iduće školske godine trebala zauzeti novo radno mjesto.
Od MIOC-a do  Gimnazije Franje  Petrića
Naime, Ćurko je ovoj školi  posvetio veliki dio svojeg radnog vijeka, gdje je ravnateljsku dužnost obnašao gotovo od njenog osnutka, a kako sam kaže, danas se ponosi  svime što je za to vrijeme  učinio.
– Uvijek sam htio raditi  pošteno, iskreno i čestito i na  tome sam ustrajao cijelog svog  radnog vijeka. Za to su se  vrijeme izmijenile mnoge političke garniture i bilo je teško  održati se, rekao bih da je to  bilo burno razdoblje. Ali mi  smo uvijek radili po svojoj  pameti i stvorili smo školu  koja ima budućnost, uglednu  školu, i na to sam danas izuzetno ponosan, navodi Ćurko,  inače profesor povijesti, filozofije i sociologije, koji je prije  rada u današnjoj Gimnaziji  Franje Petrića radio kao nastavnik u Tehničkoj školi i to od  1972. godine do 1986. godine.
Poznato je da su se 1986.  godine u Hrvatskoj formirali  MIOC-i, a jedna od njih je i  današnja zadarska Gimnazija  Franje Petrića i to sve do 1991.  godine kada je preimenovana  u Prirodoslovnu gimnaziju.  Kako podsjeća Ćurko, od  školske godine 1993./1994.  nosi naziv Gimnazija Franje  Petrića, koja je od prethodne  drugačija i po svom programu  jer osim isključivo matematičkog smjera ona od tad upisuje dva razreda prirodoslovne i dva razreda opće gimnazije.
– Od 1987. godine do 1990.  bio sam vršitelj dužnosti ravnatelja MIOC-a, a sve do  1995. sam osim dužnosti ravnatelja, radio i u nastavi. Iz  ove sam škole izbivao jedino  1995. godine kad sam bio ravnatelj Srednje škole kralja  Zvonimira u Kninu, koja je  ponovno utemeljena upravo  1995. godine, navodi Ćurko,  ističući da se već 1996. godine  ponovno vratio u Gimnaziju  Franje Petrića.
Za sebe Ćurko kaže da je  bio pomalo socijalno neprilagođen i uvijek je tjerao svoje  principe, no unatoč tome što  je iznad svega cijenio svoju  privatnost i bio protiv bilo  kakvog javnog isticanja, u  četrdesetoj godini života  odlučio je postati ravnatelj.
Prosvjeta i politika
– Najveća boljka u našoj  državi je ta što sve ovisi o  političkoj strukturi, a ja sam  upravo to uvijek odbijao i radio po svome. Baš nikad nikog  nisam primio preko veze bilo  da je riječ o učenicima ili  našim zaposlenicima i zato  sam s mnogima u svađi. Ali  upravo zahvaljujući tome  stvorili smo školu koja vrijedi,  školu koja je danas po svojim  rezultatima među 20 najboljih  škola u Hrvatskoj, škola čiji su  učenici među najboljim studentima i našim uglednim  građanima. Jer smo rasli iz  sebe, iz svojih znanja i stvorili  smo svoj stil, svoju kvalitetu,  govori Ćurko, navodeći da ga  boli ukupan odnos prema prosvjeti na koju danas previše  utječe politika zbog čega su  prosvjetni djelatnici degradirani. Zbog toga, kako kaže, u  prosvjetu se premalo ulaže,  dolaze ljudi sve slabije kvalitete, na fakultete se upisuju  studenti koji se ne mogu upisati drugdje. Nakon 20 godina  u prosvjetu se, kako kaže, vratila politika, što ga posebno  žalosti jer to upućuje da se  vraćamo u totalitarno vrijeme.
– Ponosan sam jer smo uspjeli stvoriti školu u kojoj vlada poticajna atmosfera, škola  u kojoj se najbolji cijene i u  kojoj je popularno biti najbolji, jer naši učenici shvaćaju  da rad vrijedi, ističe Ćurko, te  vjeruje da se njegovim odlaskom neće to izgubiti, jer za  svoju nasljednicu kaže da ima  koncentraciju, ljubav i volju za  rad u ovoj školi i za ovu školu.
– Novoj ravnateljici poručio  bih da i dalje inzistira na samostalnosti škole, na svom  znanju, da nastavi raditi linijom poštenja, jer samo  pošteni rad se isplati na duge  staze te da se nikad ne upušta  u bilo kakve veze, ističe Ćurko, navodeći da iako završava  svoj radni vijek ne žali ni za  čim, a u mirovinu odlazi ispunjen i sretan jer imat će  vremena za svoje brojne druge aktivnosti.
– Osjećam se zasićeno i jednostavno sam shvatio da je  došlo vrijeme da se povučem.  Neće mi biti dosadno jer sam  jako aktivan, volim reći da  sam uvijek ‘rasprodan’. Imam  svoje masline, volim ići na  more, imam osmero unučadi,  a nedavno sam postao i pradjed, tako da imam puno zanimacija. Živjet ću opuštenije,  zaključuje Ćurko.
 

“Dječje bolesti” državne mature

Na završetku svog radnog vijeka Zdravko Ćurko je  komentirao i državnu maturu, nacionalni projekt koji je  ove godine među maturantima proveden drugi put, a  koji od svojih početaka u javnosti izaziva buru komentara.
– Po mom mišljenju, državna je matura dobra stvar,  ali treba je njegovati da bi to i ostala. Rekao bih da je  ona trenutačno u fazi prebolijevanja ‘dječjih bolesti’, ali  državna matura je dobro iskustvo, koje još nije dorađeno, ali treba ga podržati, jer ona u cijeli sustav  uvodi red i objektivnost, kazao je Ćurko, istaknuvši da  su učenici Gimnazije Franje Petrića pokazali spremnost  za državnu maturu, a prošle godine su po rezultatima  bili među 30 najboljih škola u Hrvatskoj, dok ih ove  godine od 120 maturanata samo četvero nije uspješno  položilo državnu maturu na prvom ispitnom roku.