Povjesničari, međutim znaju da je svemoćni srbijanski predsjednik Vlade, Nikola Pašić bio obavješten o atentatu koji mu je na neki način išao u prilog. Danas se, naime, slabo zna i još manje govori o tome koji su bili politički planovi čovjeka koji je na današnji dan ubijen u Sarajevu. Franjo Ferdinand bio je dobro upućen u stanje u monarhiji i znao je da se ona na dualističkom principu više ne može održati. Javno se i otvoreno zalagao za preuređenje monarhije na trijalističko-federativnim načelima
Godine 1914. na današnji datum je bila nedjelja i ulice Sarajeva bile su ispunjene mnoštvom naroda koje je u špaliru očekivalo motoriziranu povorku visokih gostiju na čelu s nasljednikom prijestolja Austrougarske monarhije, nadvojvodom Franjom Ferdinandom sa suprugom Sofijom te guvernerom generalom Oskarom Potiorekom. Malo iza deset sati, međutim, na automobil s prijestolonasljednikom Nedeljko Čabrinović bacio je ručnu bombu. Nadvojvoda je instinktivno podigao ruku da zaštiti suprugu od letećeg predmeta ne znavši o čemu se ni radi dok “predmet” nije nekoliko sekundi kasnije eksplodirao na ulici iza njih, lakše ranivši nekoliko prolaznika. Nadvojvoda je upitao Potioreka: mislite li da će još bacati bombe?, a ovaj mu je odgovorio protupitanjem: misli li Vaše veličanstvo da su ulice pune atentatora? Kolona je nastavila put prema Gradskoj vijećnici u kojoj je bilo pripremljeno svečano primanje i domjenak.
Kobno krivo skretanje
No, zbog bačene bombe promijenjena je ruta kojom su se vozila trebala kretati tako da put bude što kraći, ali vozač o tome nije znao ništa i skrenuo je u ulicu prema starom protokolu. Potiorek je uzviknuo da se ne ide tuda te se automobil zaustavio da bi se hodom unatrag mogao izvući na prethodnu ulicu i nastaviti najkraćim putom prema Vijećnici. Gavrilo Princip koji se našao upravo na tom skretanju s tadašnje Appelove obale u Ulicu Franje Josipa I., imao je pred sobom savršenu metu. Ipak, nije u potpunosti pogodio jer drugi metak nije bio namijenjen Ferdinandovoj supruzi Sofiji, nego guverneru Potioreku kojeg je promašio. Ferdinand i Sofija, umrli su za nekoliko minuta.
Policija je odmah uhitila i Principa i Čabrinovića, sprječivši ogorčene građane da ih linčuju na licu mjesta, a kasnije je uhićeno još dvadesetak osoba povezanih s ovim atentatom koji je bio početak onoga što se u povijesti prvo nazivalo Veliki, a kasnije Prvi svjetski rat. Princip i Čabrinović bili su mlađi od dvadeset godina i stoga, skupa s Trifkom Grabežom i Vasom Čubrilovićem nisu mogli biti osuđeni na smrt, koja je dosuđena trojici starijih urotnika, članova terorističke organizacije “Mlada Bosna”. No od te četvorice trojica su umrla u zatvoru: Princip i Čabrinović od tuberkuloze, a Grabež od avitaminoze i kronične neishranjenosti. Vaso Čubrilović koji je kao šesnaestogodišnjak bio najmlađi od svih urotnika, preživio je Prvi svjetski rat i bio oslobođen nakon sloma Austrougarske. Postigao je znanstvenu i političku karijeru u obje Jugoslavije i bio ministar poljoprivrede u DFJ i FNRJ, a pred kraj života i savjetnik Slobodana Miloševića, kojega je uzalud odgovarao da ne ratuje s Hrvatima “jer će izgubiti”.
Ultimatum pa rat
Tako je izgledala skraćena priča o Sarajevskom atentatu, događaju koji je pokrenuo lavinu tada nevjerojatnih događaja. Četiri i pol godine nakon njega, karta Europe toliko se promijenila da je se više nije moglo prepoznati, nestale su države, carstva i dinastije, kao i čitavi načini života koji su na Starom kontinentu trajali stoljećima. Bio je to stvarni početak jednog sasvim drugačijeg vremenskog razdoblja u kojemu i danas živimo, osjećajući ponekad posljedice sarajevskih hitaca prije devedeset i sedam godina.
No koje su bile stvarne silnice koje su pokrenule skupinu uglavnom golobradih mladića da krenu na put bez povratka za sebe i druge, pitanje je na koje se potpuno siguran i utvrđen odgovor još uvijek ne zna u potpunosti. Ipak, dosta činjenica je poznato. Tako je austrugarski ultimatum Srbiji bio prirodan potez jer su atentatori oružje i obuku primili u Srbiji, a pukovnik Dragutin Dimitrijević-Apis, vođa tajne organizacije “Crna ruka” i srbijanski obavještajni časnik, bio je nedvojbeno iza kulisa atentata u Sarajevu. No, Apis je i sam smaknut i to od vlastite države pod optužbom da je smjerao atentat na tadašnjeg prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića. Na suđenju su na vidjelo izišle njegove veze s “Mladom Bosnom”, a u pismu srbijanskom Glavnom stožeru, Dimitrijević je sam ustvrdio da je on organizirao Sarajevski atentat. Njegovo smaknuće, međutim, ponovno je zamračilo mogućnost točnijih saznanja, a rehabilitacija koju je doživio u SFRJ, pokazala je da je njegova uloga u tim zbivanjima bila nepobitna, ali i da je nekim veoma moćnim krugovima bilo u interesu da on nikad o tome ne progovori.
Pitanje koje se također postavlja je i je li se rat mogao izbjeći? Srbija je bila pristala na sve točke austrougarskog ultimatuma osim jedne: da austrougarski istražitelji vode istragu nad srbijanskim državljanima na srbijanskom teritoriju, pri čemu se teško ne sjetiti hrvatske privole haaškim istražiteljima da na našem tlu čine upravo to, iako RH nije organizirala nikakav atentat. Zbog te jedne neispunjene točke Austrougarska je objavila rat Srbiji, Rusija Austrougarskoj, Njemačka Rusiji i tako redom dok se do kraja kolovoza većina europskih zemalja nije našla u ratnom stanju.
Povjesničari, međutim, znaju da je svemoćni srbijanski predsjednik Vlade, Nikola Pašić bio obavješten o atentatu koji mu je na neki način išao u prilog. Danas se, naime, slabo zna i još manje govori o tome koji su bili politički planovi čovjeka koji je na današnji dan ubijen u Sarajevu. Franjo Ferdinand bio je dobro upućen u stanje u monarhiji i znao je da se ona na dualističkom principu više ne može održati. Javno se i otvoreno zalagao za preuređenje monarhije na trijalističko-federativnim načelima u kome bi se uz njemačku i mađarsku komponentu priznala i “slavenska”. To je svoje uvjerenje pokazao i oženivši se za groficu Sofiju, rodom Čehinju, a protiv volje svog strica, cara i kralja Franje Josipa I. Nikola Pašić bio je izravno pogođen i zabrinut zbog Ferdinandovih nakana. Glavni vanjskopolitički ciljevi Srbije bili su usmjereni k razbijanju Austrougarske i “oslobođenju južnih Slavena” s pravim ciljem izlaska Srbije na Jadransko more. Ukoliko Ferdinandove reforme uspiju, one bi zasigurno produžile vijek monarhije te je Pašić jednom prigodom izjavio da je jedini put u životu kad se uistinu preplašio bilo kad je čuo za političke planove Franje Ferdinanda. Nadvojvoda je, međutim, snažne protivnike imao i u Pešti gdje su mađarski političari bili oštro protiv trijalizma, budući da su zahvaljujući prvenstveno slaboj i korumpiranoj politici hrvatskih vlada, oni stvarno gospodarili značajnim dijelom ovdašnjih resursa i dijelom jadranske obale.
Desetljeća mira
No, dublji korijeni Sarajevskog atentata i krvavog rata koji mu je uslijedio po svemu su sudeći daleko nadilazili lokalne prilike u jugoistočnoj Europi. Ovaj dio već tada globaliziranoga svijeta bio je samo jedna od kockica u mozaiku borbe za moć i utjecaj koja je već dugo tinjala među velesilama, iako je upravo u periodu prije Prvog svjetskog rata Europa uživala u jednom od najdužih mirnih perioda u svojoj povijesti. Od 1870. i završetka Francusko-pruskog rata do Prvog balkanskog rata 1912. na starom su kontinentu topovi pucali samo za svečane prigode. Ipak, u pozadini desetljeća mira, ogromnog tehnološkog napretka i gospodarskog prosperiteta, taložila su se mnoga neriješena pitanja.
Prema istraživanjima Williama F. Engdahla, američkog publicista i istraživača povijesti, jedina država koja bi profitirala ili, bolje reći, mogla profitirati ratom, bila je Velika Britanija čija je privreda gubila utrku s Njemačkom. Premda su pod kontrolom držali gotovo polovicu svijeta Englezi su zaostajali u tada važnim pokazateljima kao što je proizvodnja čelika, a neko vrijeme su njemački parobrodi prestigli engleske na Atlantiku i redovito osvajali prestižne Plave vrpce za najbrži prijelaz.
Ono u čemu su Nijemci ipak oskudijevali, bile su sirovine, poglavito nafta, novo “crno zlato” budućnosti, pogotovo od kad se njemačka vanjska politika odvratila od starog Bismarckovog savezništva s Rusijom i povezala s Austrougarskom. No, Berlin je zato unaprijedio svoje odnose s Otomanskim carstvom koje je pod svojom kontrolom držalo ogromne zalihe nafte u današnjem Iraku i dijelovima Saudijske Arabije. Pokrenut je i veliki gospodarsko-strateški projekt pod nazivom Bagdadska željeznica. Pruga kojom se namjeravalo spojiti obalu Perzijskog zaljeva s prijestolnicom njemačkog carstva i srednjom Europom općenito. Uspiju li u tom naumu, Njemačka i Austrougarska osigurale bi nesmetan dovoz nafte i drugih sirovina bez opasnosti od britanske pomorske blokade, a uzto bi i dovoz puno kraće trajao nego plovidbom. Također su svoje prilike u planu vidjeli i Turci kojima je trebala sigurna veza s novim saveznicima u Europi, a protiv presizanja Rusije i Engleske koje su na svim granicama sa starim carstvom često zveckale oružjem. U Londonu su ovaj plan opisali parafrazirajući staru Napoleonovu uzrečicu koji je kazao da je Antwerpen u rukama velike kontinentalne sile “pištolj uperen u Englesku”, a Perzijski zaljev u njemačkim rukama je kao “top uperen u Indiju”.
Prevratom protiv pruge
Izgradnja željezničke pruge počela je još 1888., ali su radovi tekli polagano jer su Turci tražili da pruga ide daleko od obale da ne bi mogla biti pod udarom topova s britanskih ratnih brodova iz čega se jasno vidi da se već tad predviđao mogući razvoj događaja. Pruga je stoga išla često i teško prohodnim planinskim područjima što je zahtijevalo izgradnju mnogih tunela. Čini se, međutim, da prvo desetljeće radova nije pobudilo preveliku pozornost europskih sila. Tek 1903. počele su sve oštrije reakcije na Bagdadsku željeznicu u Britaniji i Francuskoj, a s time i njihovi potezi kojima bi se njen dovršetak omeo ili usporio. Vjerojatno je jedna od tih mjera bio i prevrat u Srbiji upravo te 1903. godine kad je pobijena dinastija Obrenovića, prijateljska prema Austrougarskoj i uspostavljena dinastija Karađorđevića sa sasvim suprotnim političkim ciljevima.
Graditelji željeznice našli su se tada pred problemom većim od ikakve prirodne prepreke. Da bi se Basra i Bagdad spojili s Bečom i Berlinom, trasa pruge morala je proći kroz Srbiju koja je preko noći promijenila političku orjentaciju. Blok Centralnih sila počeo je tad vući svoje poteze te se ušlo u razdoblje u kome je Balkanski poluotok dobio u svjetskom tisku nadimak “bure baruta”. Uslijedila je aneksija Bosne i Hercegovine koja je pripojena Austrougarskoj, a potom je Rusija potakla balkanske zemlje na rat protiv Turske. U Drugom balkanskom ratu, pak, Bugarska je bila poražena i Srbija je zauzela većinu Makedonije onemogućivši trasu pruge preko Bugarske na Albaniju.
Takva pat pozicija vladala je sve do 28. lipnja 1914. kad su sarajevskim ulicama odjeknuli sudbonosni pucnji. Tijek rata koji je uslijedio prilično daje za pravo onima koji Bagdadsku željeznicu drže za stvarni uzrok sukoba. Britanska vojska pomagala je, doduše, na zapadnoj bojišnici ekspedicionim korpusom, no većina njezinih samostalnih operacija bila je uperena protiv Otomanskog carstva i njegovih naftnih izvora, od neuspjeha u Galipolju (koji je osobno isforsirao Winston Churchill) do ofenziva u Iraku nakon kojih su Britanci držali tu zemlju i njena podzemna bogatstva pod svojom kontrolom desetljećima. A zbog njih su krenuli u rat i u dvadeset i prvom stoljeću, pokazujući još jednom da živimo u svijetu koji je izrastao iz tog vojnog, ali još više političkog i gospodarskog sukoba.
najnovije
najčitanije
Zadar
Okupljanje
U Gospiću se okupile tisuće mladih, na Susretu katoličke mladeži sudjeluju i Zadrani
Rukomet
Odlazak
U 76. godini preminuo nekadašnji izbornik ženske rukometne reprezentacije Hrvatske i Jugoslavije
Nogomet
HRVATSKI REPREZENTATIVAC
Budimir nominiran za ulazak u momčad španjolskog prvenstva
Crna Kronika
POKUŠAJ KRIJUMČARENJA
Sisačko-moslavačka policija spriječila tri slučaja krijumčarenja osoba
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Subotnja špica bila je krcata Zadranima i turistima, pogledajte koga smo sreli
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
PU ZADARSKA
Zbog utrke u nedjelju pojačan promet i gužve, policija uputila preporuku vozačima
Zadar
SANACIJA KROŠNJI
Od ponedjeljka se zbog radova privremeno zatvara ova ulica u Zadru
Zadar & Županija
TOČKA NA I
“Benkoviću” stigla odbijenica Vrhovnog suda, Uranija: Erlića trebaju hitno vratiti na posao
Nogomet
UGODNO IZNENAĐENJE