“Nekretnine su pojele radnike”

Čuvena Morusova izreka “Ovce su pojele ljude” u zadarskoj, a umnogome i hrvatskoj inačici glasi kao naslov ovog članka – Što je Engleskoj donijelo Morusovo vrijeme zna se, što će nama ovo, ne zna nitko

Thomas Morus izrekao je svojevremeno slavnu “Ovce su pojele ljude” koju je u uvjetima Zadra moguće parafrazirati i kazati “Nekretnine su pojele radnike” ili “Nekretninaši i stanograditelji su pojeli tvornice”.
U Zadarskoj županiji u ovom trenutku u prerađivačkoj industriji radi manje od 5.000 radnika, nekad ih je bilo 18.000, a rat smo dočekali s oko 15.000 i to ne uzimajući u zbir čak niti cijelo područje sadašnje županije, tada pod šest, odnosno dijelom sedam općina.
Ili pojednostavljeno kazano nekad je u Bagatu i Kidriču radilo onoliko radnika koliko sada radi u prerađivačkoj industriji cijele Zadarske županije.
Gdje su nestale tvornice?
Tvornice su sada lokacije novih stambenih ili trgovačkih objekata ili tek čekaju da to postanu.
Primjera je beskonačno. Najznačajnije stambeno gradilište u Zadru bio je prostor TIZ-a. Mljekaru je zamijenio objekt upravo pred dovršenjem. Vinilplastiku i Kemoplast također. Tvornica Maraska i Jadranka trebaju se pretvoriti u elitne stambene jedinice osim stare zgrade Maraske kojoj je namijenjena hotelska budućnost. Primorska, kasnije Jugoplastika čeka ukopana novi nekretninski život. Mesopromet će postati stambeni blok. Bagat se još nateže, ali je jasno kakva mu je sudbina.
Dio tvrtki i skladišta na potezu Višnjika od pet nebodera do Bagata zamijenili su također stambeni trgovački objekti.
Neke su tvornice imale “sreću” pa su barem izmještene i nastavile raditi na novim lokacijama, poput proizvodnog dijela Maraske, recimo. No većina je netragom nestala.
Čuvena Morusova paradigmatična rečenica služila je prvobitnoj akumulaciji kapitala. Uglavnom kada su Englezi odlučili preuzeti primat tekstilne indstrije svijeta ratujući s tada naprednim Flamancima ovčja vuna postala je temeljna sirovina. Ograđivanjem zemljišta i golemim pašnjacima s ovcama ljudi su postali smetnja. Kmetovi bezemljaši postaju suvišni ljudi koji se slivaju u gradove i varošice radeći na prvim primitivnim oblicima manufakture potom industrije jer im ništa drugo nije preostalo, a bijedi te prve radničke klase u Engleskoj napisan je niz značajnih djela ne tek ono nekad na ovim prostorima često citirano Engelsovo. Tada je Britanija žestoko napučila svoje kolonije od SAD-a do kasnije Australije jer ljudima ništa drugo nije preostalo, a istovremeno je na bijedi tih radnika-seljaka i poduzetnosti prvih kapitalista i imperijalnoj moći carstva postala najjača industrijska i kolonijalna sila svijeta. Pa je od tog prvotnog zla ispalo i nešto dobra za iste te ljude, odnosno barem njihove potomke.
 Što će pak Hrvatskoj, odnosno Zadru donijeti nestanak tvornica i radnih mjesta u njima i procvat preprodaje nekretnina i stanogradnje? A i on se sada primirio, a neprodani stanovi zjape na sve strane.