Ja sam profesionalac u svom poslu, i baš kao što je moj djed, građevinski poduzetnik, zarađivao za život svojim obrtom, a moji roditelji radom na školama odgajali i prehranjivali svoju brojnu djecu, nas osmero, tako i ja za svoju obitelj i sebe zarađujem onim za što sam osposobljen u životu: ja sam stručnjak za jezike i književnosti, i znanja o tome predajem suvremenicima i mlađim naraštajima
Akademik Ante Stamać dobitnik je Nagrade Grada Zadra za životno djelo. Stamać, kojeg je za nagradu predložio ogranak Društva hrvatskih književnika u Zadru, nagradu je dobio za izniman doprinos Zadru, posebne uspjehe na području znanosti, kulture i umjetnosti, kao vrstan književnik, sveučilišni profesor, komparatist, germanist, muzikolog i antologičar. Iako se njegov stvaralački vijek više odnosi na djelovanje u Zagrebu, Stamać se uvijek vraćao na rodni Molat, odakle djeluje u zavičajnom gradu. Nagradu za životno djelo dobio je u kategoriji osoba koje stalno ne borave Zadru. Akademik Stamać redovni je profesor na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku. Podpredsjednik je i književni tajnik DHK i glavni urednik časopisa „Republika”. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je na čelu Razreda za književnost HAZU.
Kako u svome radu povezujete umjetničke i znanstvene interese? S jedne su strane inspiracija, osjećaj, umjetnost u njezinoj biti, a s druge su obrt, predavanje znanja drugima, analiziranje drugih…?
– To je vrlo jednostavno objasniti. Postoje knjige koje sam objavio kao izraz svojih vlastitih pjesničkih sposobnosti i one koje sam objavio zarađujući kruh svagdanji. Ja sam profesionalac u svom poslu, i baš kao što je moj djed, građevinski poduzetnik, zarađivao za život svojim obrtom, a moji roditelji radom na školama odgajali i prehranjivali svoju brojnu djecu, nas osmero, tako i ja za svoju obitelj i sebe zarađujem onim za što sam osposobljen u životu: ja sam stručnjak za jezike i književnosti, i znanja o tome predajem suvremenicima i mlađim naraštajima.
Cijeli život vezan uz Zadar
Koliko vas je kulturna klima Zadra formirala kao umjetnika i znanstvenika?
– U Zadru sam proveo svoje mladenačke dane, za koje se obično kaže da su najljepši i najkreativniji u životu. Gimnazija, glazbena škola, šahovski klub, potom prijatelji s kojima do dana današnjeg nisam izgubio dodir, presudno su me usmjerili tijekom čitavog kasnijeg života. Možda je tuga razorenog grada u kojem sam proboravio mladost, presudno utjecala i na rasapnu žalost koja se osjeća u mojim pjesmama. Cijelog sam života na ovaj ili onaj način ostao vezan uz Zadar. Često sam kao profesor gostovao i na Filozofskom fakultetu.
Kakvo je pak samo djetinjstvo bilo, posebno na Brodarici?
– Postoji takva jedna pjesma u mojoj zbirci Odronske poredbe. Baš se tako i zove: Djetinjstvo na Brodarici. Posrijedi su uspomene pretočene u jezik moderne poezije. Tko je hoće čitati kao zapis o osjećaju stanovite povijesne nesreće, može rekonstruirati opći život u Zadru tih žalosnih pedesetih godina, u kojima je tuđinsku vlast postupno smjenjivala balkanska komunistička satrapija. No, više bih volio da se ta moja pjesma čita kao rekonstrukcija stanovite dječačke začuđenosti nad surim i okrutnim svijetom.
Do koje je mjere simbolično da nagradu (Grada Zadra za životno djelo) dobivate u gradu prvog hrvatskog romanopisca Petra Zoranića? Oslanjanje na prošlost danas nije “moderno”, ali znamo da je zapravo neophodno?
– I kao pisac i kao znanstvenik i kao prevoditelj spadam u tradicionaliste. Ne znam kako bih drugačije mogao voljeti svoj hrvatski jezik, svoju književnost, svoju kulturu i svoju domovinu. No, za razliku od Petra Zoranića, koji je jahao „po neuvižbanu konjicu, na stazi netlačeni”, dakle diljem jezične i kulturne „rasute bašćine”, ja sam sljednik izgrađene i značajne kulture, koja se unatoč posve nepovoljnim povijesnim okolnostima oblikovala u većini hrvatskih gradova, sredozemnih i panonskih, pri čemu Zadru pripada više nego zasluženo visoko mjesto. A Jerolim Vidulić, Petar Zoranić, Šime Budinić, Juraj Baraković, Mikša Pelegrinović, Brne Karnarutić i toliki drugi tijekom pustih stoljeća, sve do Ivana Aralice i Tomislava Marijana Bilosnića, moji su slavni prethodnici, odnosno suvremenici, i ja se, zajedno s mnogim današnjim, skromno bilježim kao njihov vjerni privrženik.
Čuvati i bogatiti hrvatsku kulturu
Otkrijte nam tajnu – što kažete svojim studentima – kako se znanjem može pobijediti pohlepa, a talentom prizemnost potrošačkih stavova u životu?
– Svatko u svom životu bira svoj model življenja i ciljeve i nisam sklon podcjenjivati one tuđe. Svoje sam studente tijekom trećine stoljeća upućivao u ozbiljne probleme jezikoslovlja i književnog stvaralaštva, i u tome nalazio smisao svoga javnog života. „Prizemne” ciljeve svakodnevice svladavao sam radom. Držim, naime, da se i od moga posla, filološkog, profesorskog, književnog, prevodilačkog, može dostojno živjeti, uz jedan nezaobilaziv uvjet: da se predano, danonoćno i usredotočeno radi na postavljenim spoznajnim i kulturološkim ciljevima.
Kako vidite ulogu HAZU-a i Matice hrvatske kao dvije krovne institucije u kojima participirate u suvremenom društvu, posebno u kreiranju kulturnog identiteta Hrvatske? Je li taj identitet ugrožen najavom ulaska Hrvatske u Europsku uniju ili samo moramo paziti kako to napraviti?
– Tim dvjema institucijama valja pribrojiti i Društvo hrvatskih književnika te jezikoslovne i književno-znanstvene odsjeke na našim sveučilištima, posebno baš na Zadarskom sveučilištu. Budu li one i nadalje, kao i dosad u već gotovo dvostoljetnoj povijesti, obavljale svoje funkcije, hrvatske će institucije u Europskoj uniji ne samo čuvati, nego i bogatiti hrvatsku kulturu. Političku samostalnost i slobodu nekog naroda i nekog područja jamči prvenstveno njegova kultura. Njezini su predstavnici i čuvari u našoj Hrvatskoj upravo ustanove koje ste spomenuli. Njihovi zatiratelji zatornici su hrvatske kulture.
Na osnovi pjesama „Noć na otoku” i „Duh Molata”, nastalih 60-ih godina, analizirajte molim Vas sami sebe i svoje osjećaje, način i pristup stvaranju. Možda to nije jednostavno, ali će čitateljima Zadarskog lista biti itekako zanimljivo…
– Nijedan pjesnik ne može objasniti svoje pjesme. One govore točno to što govore, i ništa drugo. A koga zanimaju moji svjetovni, profesionalni, kulturološki i drugi nazori, morat će ih potražiti u drugim tipovima mog pisanja, u mojim brojnim esejima, studijama, raspravama i književno-znanstvenim knjigama, pa i udžbenicima. Pjesme su tihi izraz nutrine. Zato nisam sklon ni javnom deklamiranju, pogotovo ne pljesku. Nakon svake pjesme morala bi ostati samo tišina.
ŽIVOTOPIS
Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, Križevcima, Daruvaru, Molatu i Zadru. Gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio je u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. maturirao u I. gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja „Mimara”. Diplomiravši 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču. Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojem je i utemeljitelj. 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnog sveučilišnog profesora bio je izabran 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Godine 1969. je stipendist Herderove zaklade u Beču (na prijedlog Marijana Matkovića) te znamenite Humboldtove zaklade 1977./78. u tadašnjem Zapadnom Berlinu i Göttingenu. Mentori su mu bili znameniti njemački pjesnik i teoretik književnosti Walter Höllerer te slavist i komparatist Reinhard Lauer, danas dopisni član HAZU-a. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD.
U dva je navrata (1981. 1984. te 1991. 1992.) Stamać bio predsjednik Hrvatskog filološkog društva, a 1995. i 1999. i predsjednik Društva hrvatskih književnika i književni tajnik. Danas je njezin podpredsjednik i književni tajnik. Uređivao je časopise: „Razlog” (1966.-1968.), „Telegram” (1968.-1971.), „Umjetnost riječi” (od 1981. do nedavno) te „Croatica” (od 1989. do obustavljanja časopisa 2001. godine). Danas je glavni urednik časopisa „Republika”. S Milanom Mirićem sudjelovao je u radu na znamenitoj Biblioteci „Razlog”, a priredio je i djela nekih od suvremenih hrvatskih pisaca (Š. Vučetić, J. Kaštelan, I. Kušan, M. Krleža, I. Bunić Vučić, D. Tadijanović, Tin Ujević, I. Kozarčanin, S. Mihalić i dr.)
Objavio je sljedeće knjige:
Znanost o književnosti: Ujević, 1971; Slikovno i pojmovno pjesništvo, 1977; Teorija metafore, 1978., 1983.; Kritika ili teorija?, 1983.; Suvremeno hrvatsko pjesništvo (ur., zbornik), 1988.; Passim, 1989.; Uvod u književnost (sastavio, zajedno sa Z. Škrebom), 1983., 1986., 1998.; Ranjivi opis sustava, 1996.; Pjesnici druge moderne, 1996.; Tema Mihalić, 1996.; Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti, 1997.; Pogled unatrag, 1999.; Tema Kaštelan, 2003., 2009.; Zapravo, Šoljan, 2004.; Obnovljeni Ujević, 2005.; Germanica & anglica, 2007.; Tragovi, otisci i lica, 2009.
Pjesništvo
Rasap, 1962.; Sa svijetom jedno, 1965.; Smjer, 1968.; Doba prisjećanja, 1968.; Dešifriranje Vage, 1972.; Odronske poredbe, 1982.; Žalostinke, 1991.; Crne rupe, mračni soneti, 1995.; Izabrane pjesme, 1997.; Zvonki moteti, 2004.; Molat (s T. M. Bilosnićem), 2006.; Vrijeme, vrijeme, 2007.; Your and My Signs, 2008.
Esejistika
Ogledi, 1980.; Književni život, 1993.; Na prijelazu, 1996.; Vrijednosti, pogledi i ogledi, 1998.; Moje motrište, 2006.
Skupne knjige
Nova evropska kritika, I. ? III. (s. V. Zuppom), 1968., 1969., 1972.; Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea), 1985.; U ovom strašnom času (s. I. Sanaderom), 1993., 1995.; Lirika Velikog petka, 1998.; Antologija hrvatskoga pjesništva, od davnina pa do naših dana, 2007.
Važniji prijevodi
Književnost: Rainer Maria Rilke, Gottfried Benn, Günther Grass (sve zajedno s Trudom Stamać), Bertolt Brecht (15 drama), Hugo von Hofmannsthal (Svatković), James Joyce (Prognanici, Komorna glazba), John Webster (Vojvotkinja Malfeška), Beaumont & Fletcher (Vitez gorućeg tučka), Johann Wolfgang von Goethe (Faust, I. i II. dio).
Znanost o književnosti i kulturologija
Johann Huizinga, Homo ludens (1969., 1990.); Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, 1969., 1989.; Louis Hjelmslev, Prolegomena teoriji jezika, 1980.; Friedrich Nietzsche, Volja za moć, 1989., 2006.; Emil Staiger, Temeljni pojmovi poetike, 1990.; Roman Jakobson, Morris Halle, Temelji jezika, 1988.; Gustav René Hocke, Manirizam u književnosti, 1984.; Winfried Nöth, Priručnik semiotike, 2005.; Mildred Clary, Mozart, 2006.; Hans Küng, Povijest Katoličke crkve, 2007.; Wilhelm von Humboldt, O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda, 2010.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Scena
"JANICA"
Preminula Manca Košir, zauvijek će ostati upamćena po liku Janice iz kultnog filma “Breza”
Hrvatska
BALER
Nema pogleda na more, ali ovi kvadrati su najskuplji u Hrvatskoj. Prosječna cijena? 4839€
Style
OBILNI UROD
Uzgoj voća na balkonu: je li moguće? Koje biljke odabrati?
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST