Vodovod ispostavio papreno velik račun, iznos koji mu je plaćen mora vratiti korisniku

Tvrtka Vodovod d.o.o. Zadar mora tužitelju, tvrtki iz Sukošana koja je u vlasništvu tvrtke iz Krakova u Poljskoj, vratiti gotovo cjelokupni iznos koji joj je sukošanska tvrtka platila na ime računa koji joj je Vodovod ispostavio za razdoblje od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. godine, stoji u nepravomoćnoj presudi sutkinje Trgovačkog suda u Zadru, Katarine Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković. Vodovod mora isplatiti iznos od 9.381,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom, što je 99,5 posto iznosa računa od 9.431,17 eura (71.059,15 kuna) koji su ispostavili spomenutoj tvrtki iz Sukošana za dva mjeseca u 2022. godini. Presuđeno je kako Vodovod ne mora platiti samo preostali dio koji se potraživao tužbom u iznosu od 49,67 eura.

Nepošteni račun

Sutkinja Zdunić je u obrazloženju presude navela da je tužitelj kojemu je, kako je utvrđeno tijekom suđenja, ispostavljen papreno velik račun za vodu, a koji u sljedećih 20-ak dana po ispostavi nije plaćen, obustavljena isporuka vode, svjesno platio nešto što nije dužan platiti.

– Ova tvrtka iz Sukošana plaćanjem je očigledno izbjegla prisilu, budući da je daljnja isporuka vode od strane Vodovoda Zadar bila uvjetovana plaćanjem (pogrešno) utvrđenog dugovanja, kao i novog mjerila za vodu, pa osnovano zahtijeva vraćanje preplaćenog iznosa, slijedom čega je odlučeno kao u ovoj presudi. Vodovod je prilikom ispostavljanja računa bio nepošten, budući da je kao javni pružatelj usluga znao odnosno morao znati da tužitelj nije mogao potrošiti količinu vode iz ispostavljenog računa zbog čega je (očito) i zamijenio vodomjer, stoga je na temelju odredbe Zakona o obveznim odnosima (ZOO) prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata, ističe se u obrazloženju presude.

Tvrtka iz Sukošana je u tužbi navela kako se na adresi za koju je ispostavljen račun nalazi stambena zgrada u njihovu vlasništvu sa šest stanova, od kojih se pet koristi za iznajmljivanje, a jedan koristi isključivo direktor njihove tvrtke koji u navedenom razdoblju nije ni bio u Hrvatskoj. Baš za taj stan je izdan sporni račun.

Previše potrošene vode

– Prema obračunu Vodovoda proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju potrošio preko četiri milijuna litara vode, a smatramo kako je nemoguće potrošiti navedenu količinu vode, a pogotovo iz razloga jer stan na koji se odnosi sporni vodomjer nije niti korišten u spomenutom razdoblju. Kao dokaz nelogičnosti izdanog računa dostavili smo ranije račune i dokaze o njihovom podmirenju, a koji jasno ukazuju na raniju potrošnju u odnosu na predmetnu nekretninu. Uvidom u prijašnje i sporni račun razvidan je očit nesrazmjer između njih te je jasno kako tužitelj nije potrošio količinu vode za koju mu je izdan račun, naglašavaju iz ove sukošanske tvrtke.

voda

Na prijedlog tužitelja sud je odredio izvedbu dokaza vještačenjem po vještaku strojarske struke koje je povjereno mr. Ivanu Ožaniću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku. U vještačenju je naveo kako se kod znatno veće potrošnje vode, negoli je to uobičajeno, svako izuzimanje vodomjera iz vodomjernog okna mora provoditi uz prisutnost korisnika ili njegovog predstavnika.

– Navodi tuženika da se sporni vodomjer nije mijenjao radi nepravilnosti u radu, već zbog neplaćenog dugovanja, protivan je pravilima struke i nezakonit. Vodovod je »korporu« uklonio, a tužitelju nije ostavio mogućnost pečaćenja vodomjera i dostave ovlaštenom vještaku ili servisu na ispitivanje ispravnosti. Vodomjer se nikada ne mijenja radi neplaćanja duga. Tuženik nema ovlaštenje vodomjere razmontirati – rastavljati i obavljati nad njima bilo kakve radove, već navedeno ima samo servis ovlašten od Zavoda za mjeriteljstvo, ističe ovaj vještak dodajući kako prema spornom računu proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. potrošio 4.057 m3 vode.

Tužitelj zakasnio osporiti račun

– Za oko 61 dan potrošio je oko 247,477 m3 vode ili 247.477 litara vode, a nitko nije stanovao u stanu i nije utvrđeno puknuće vodovodnih cijevi, pa uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja zaključujem kako tužitelj na mjernom mjestu u tom razdoblju nije mogao potrošiti količinu vode koju je Vodovod naznačio u računu u iznosu od 71.059,15 kuna. Prosječna jedinična vodoopskrbna norma (potrošnja) iskustveno procijenjena iznosi 150 litara po stanovniku na dan. Da su u stanu boravile dvije osobe, potrošnja vode bi bila 300 lit/danu, odnosno za 61 dan 18.300 litara ili 18,3 m3, a što je puno manje od na vodomjeru evidentiranih 4.057 m3, navodi ovaj vještak. Stranke nisu imale primjedbe na njegov nalaz i mišljenje.

Prije dokaznog postupka Vodovod je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode iz tužbe te se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu. Ističe kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo zahtijevati povrat plaćenog putem instituta stjecanja bez osnove, budući da kao obveznik plaćanja vodne usluge sporni račun nije osporio u roku određenom Zakonom o zaštiti potrošača i Općim i tehničkim uvjetima Vodovoda. Stoga plaćanje spornog računa smatra priznanjem duga.

– Prilikom kontrole ispravnosti vodomjera djelatnici tuženika nisu primijetili nikakve nepravilnosti u njegovu radu, a tužitelj je propustio zatražiti provjeru ispravnosti putem Državnog zavoda za mjeriteljstvo, sukladno odredbama Općih i tehničkih uvjeta tuženika. Danas sporni vodomjer nije moguće vještačiti, budući da je on baždaren i ugrađen drugom korisniku, a s ovolikim vremenskim odmakom ne može se utvrditi točno potrošena količina vode u spornom periodu. Nadalje, prema odredbama ZOO-a tužitelj nema pravo na povrat onoga što je platio, iako je znao da nije dužan, naveli su tada u Vodovodu.

Sutkinja Zdunić je u nepravomoćnoj presudi naložila Vodovodu naknaditi tužitelju iznos od 2.340,82 eura na ime troškova postupka sa zateznom kamatom.