TRAGOVI SUNCA Početak rujna pravo je vrijeme da obratimo pozornost na kožu

Foto: iStock

Početkom rujna preplanulost je još tu, ali kako boja polako blijedi, postaju vidljive sitnice koje tijekom prethodnih mjeseci možda nismo primjećivali. Pojavila se smeđa mrlja na obrazu, pjegice su izraženije nego u proljeće, madež na ramenu kao da izgleda drukčije, a koža je grublja, suša ili neujednačene boje. Na mjestu na kojem je prije nekoliko tjedana bio prištić ostao je taman trag.

Nije neobično da upravo kraj ljeta bude trenutak u kojem počnemo pažljivije gledati vlastitu kožu. Nakon nekoliko mjeseci intenzivnijeg izlaganja suncu ona jednostavno pokazuje više toga.

Većina promjena koje tada primijetimo nije opasna. Sunce pojačava stvaranje pigmenta, postojeće pjege postaju tamnije, a mogu se pojaviti i solarne lentiginoze, ravne smeđe mrlje na dijelovima kože godinama izloženima ultraljubičastom zračenju. Najčešće ih nalazimo na licu, ramenima, dekolteu, podlakticama i nadlanicama. Benigne su i same po sebi ne zahtijevaju liječenje.

Problem je što golim okom nije uvijek jednostavno procijeniti što je bezazlena posljedica sunca, a što promjena koju bi ipak trebalo pokazati dermatologu. Zato početak jeseni može biti dobar trenutak za ono što tijekom godišnjeg odmora rijetko kome pada na pamet – pošteno pogledati vlastitu kožu.

Preplanulost nije zaštita

Preplanulu kožu obično doživljavamo kao estetski rezultat ljeta. Biološki gledano, tamnjenje je odgovor kože na ultraljubičasto zračenje. Dio oštećenja koja pritom nastaju organizam uspijeva popraviti, ali izlaganje UV zrakama tijekom života se akumulira.

To je važno zbog raširene ideje da osoba koja je već potamnila može biti opuštenija na suncu jer je koža »naviknuta«. Preplanulost nije zaštitni sloj niti dokaz da koža sada bolje podnosi sunce. Jednako tako, izostanak opeklina ne znači da izlaganje nije ostavilo posljedice.

Kronično izlaganje UV zračenju povezano je s promjenama pigmentacije, teksture i elastičnosti kože. Zato koža koja je desetljećima često bila izložena suncu ne izgleda samo starije. Fotostarenje ima svoje karakteristične znakove – neujednačenu pigmentaciju, izraženije mrlje, bore i promijenjenu teksturu kože.

Odakle sve te mrlje?

Jedna od prvih stvari koje primijetimo nakon ljeta jest pigmentacija. Pjegice koje su zimi gotovo nevidljive ponovno potamne, a uz njih se mogu pojaviti solarne lentiginoze, često nazivane sunčanim ili staračkim pjegama. Unatoč nazivu, nisu rezervirane za duboku starost. Njihova učestalost s godinama dobrim dijelom govori o tome koliko se izlaganje suncu tijekom života zbraja.

Sunce može naglasiti i melazmu, kod koje se najčešće na licu pojavljuju simetrične smećkaste površine. Obično su zahvaćeni obrazi, čelo, područje iznad gornje usne ili čeljust, a nakon ljeta mrlje mogu biti znatno izraženije.

Tu je i postupalna hiperpigmentacija. Prištić, ogrebotina ili druga upalna promjena može nestati, ali iza sebe ostaviti pigmentirani trag koji sunce dodatno potamni. Svaka smeđa točkica koja se početkom jeseni pojavi na licu stoga nije nužno nastala samo zbog sunca, ali ju je sunce moglo učiniti mnogo vidljivijom.

Većina takvih promjena je benigna. Ipak, novu pigmentiranu promjenu koja izgleda neuobičajeno nije pametno automatski proglasiti sunčanom pjegom i pokušati ukloniti kozmetičkim tretmanom prije nego što se zna o čemu je riječ.

Kada madež zaslužuje pažnju?

Madeži nakon ljeta privlače posebnu pozornost, osobito kod ljudi koji ih imaju mnogo. Tu lako nastaje druga krajnost: svaki koji nije savršeno okrugao postaje razlog za zabrinutost.

Dermatolozi pri procjeni pigmentiranih promjena koriste znatno više informacija nego što ih možemo dobiti gledanjem u ogledalo, ali poznato ABCDE pravilo može pomoći u prepoznavanju onoga što zaslužuje stručnu procjenu.

A označava asimetriju, odnosno situaciju u kojoj jedna polovica promjene ne nalikuje drugoj. B se odnosi na nepravilne ili slabo definirane rubove, C na različite boje unutar iste promjene, a D na promjer. Često se spominje šest milimetara, ali taj broj nije granica između sigurnog i opasnog – melanom može biti i manji.

Možda je zato najvažnije posljednje slovo, E, koje označava evoluciju, odnosno promjenu tijekom vremena. Madež koji godinama izgleda jednako daje drukčiju informaciju od onoga koji je u nekoliko mjeseci narastao, promijenio oblik ili dobio novu boju.

Korisno je i takozvano pravilo »ružnog pačića«. Ako osoba ima dvadesetak međusobno sličnih madeža, a jedan se među njima izrazito razlikuje, upravo njega vrijedi pažljivije pogledati. Naša koža često ima vlastiti obrazac, pa promjena koja iz njega iskače može biti važnija od apsolutne veličine pojedinog madeža.

Svrbež, bol ili krvarenje sami po sebi ne znače melanom. Madež možemo ozlijediti odjećom, britvicom ili češanjem. Ali promjena koja spontano krvari, uporno svrbi, boli ili stvara ranicu koja ne zacjeljuje nije nešto što treba mjesecima promatrati.

Fotografija pamti bolje

Problem sa samopregledom kože vrlo je jednostavan: nismo osobito dobri u pamćenju izgleda vlastitih madeža. Možemo biti uvjereni da je neka točkica »oduvijek bila takva«, a zapravo nemamo jasnu predodžbu kako je izgledala prije godinu ili dvije. Kod osobe koja ima desetke madeža taj je problem još izraženiji.

Tu obična fotografija mobitelom može biti korisnija od svakodnevnog zagledavanja. Njezina svrha nije postavljanje dijagnoze niti zamjena za dermatološki pregled, nego stvaranje referentne točke. Ako nekoliko mjeseci poslije postoji dvojba je li se nešto promijenilo, usporedba je pouzdanija od sjećanja. Pregled također ne bi trebao završiti na licu, rukama i prsima. Promjene se mogu pojaviti i na mjestima koja svakodnevno ne vidimo. Vrijedi povremeno pogledati leđa, vlasište, stražnju stranu nogu, tabane i područje između prstiju. Za leđa i vlasište mogu pomoći ogledalo, kamera ili druga osoba. Poanta nije pretvoriti pregled kože u potragu za bolešću. Kada znamo što već imamo, jednostavno ćemo lakše primijetiti ono što je doista novo.

Kad koža postane gruba i suha

Pigmentacija i madeži privlače najviše pažnje, ali mnogo češća posljedica ljeta je jednostavnija. Koža početkom jeseni može biti gruba, zategnuta i suha. More, klorirana voda, vrućina, češće tuširanje, klimatizirani prostori i sunce mogu narušiti kožnu barijeru. Tada se pojavljuju osjećaj zatezanja nakon tuširanja, sitno ljuštenje ili svrbež, osobito na potkoljenicama i rukama.

To nije znak da kožu treba agresivno »obnoviti« čim završi kolovoz. Upravo suprotno, jedna od lošijih reakcija na grubu i neujednačenu kožu jest istodobno krenuti s jakim pilinzima, kiselinama, retinoidima i drugim aktivnim sastojcima u pokušaju da se u nekoliko dana ukloni sve što je ljeto ostavilo.

Ako koža pecka, zateže se ili se ljušti, jednostavnija njega obično ima više smisla: nježno čišćenje, hidratacija i izbjegavanje dodatne iritacije dok se kožna barijera ne oporavi. Tek tada ima smisla ozbiljnije tretirati pigmentaciju ili teksturu.

Sunce ne završava s kolovozom

Posebno oprezan treba biti s pokušajima uklanjanja novih pigmentacijskih mrlja na svoju ruku. Ono što izgleda kao obična sunčana pjega može pripadati drugoj vrsti kožne promjene. Prije agresivnog uklanjanja nečega što je novo ili neobično važnije je utvrditi što se zapravo uklanja.

Početkom rujna događa se zanimljiva promjena navika. Krema sa zaštitnim faktorom koja je u srpnju stajala pokraj ključeva i novčanika odjednom završi na dnu kupaonskog ormarića.

Kalendarski završetak ljeta, međutim, nema nikakav poseban učinak na UV zračenje.

Zaštita od sunca nije potrebna samo kada idemo na plažu niti joj je jedina svrha spriječiti opekline. To je posebno važno osobama koje pokušavaju ublažiti melazmu ili druge pigmentacijske promjene. Nema mnogo koristi od tretiranja hiperpigmentacije ako se istodobno nastavlja izlaganje koje je održava ili pogoršava.

To ne znači da sunce treba početi doživljavati kao nešto od čega se treba skrivati. Zaštita može biti sasvim jednostavna kombinacija odjeće, hlada i odgovarajućeg zaštitnog faktora kada ćemo dulje boraviti na otvorenom.

Može li se izbrisati ljeto?

Kozmetička industrija početkom jeseni vrlo dobro zna što vidimo u ogledalu. Nakon ljeta počinje sezona proizvoda koji obećavaju brisanje sunčanih mrlja, obnovu kože, vraćanje sjaja i poništavanje fotostarenja.

Dio vidljivih posljedica doista se može ublažiti. Pigmentacija se može tretirati, suhoća popraviti, tekstura kože poboljšati, a dermatologija i estetska medicina raspolažu nizom postupaka za određene vrste promjena. Solarni lentigo, primjerice, može se tretirati lokalnim pripravcima, krioterapijom, laserima i drugim metodama.

Ali izraz »poništavanje štete od sunca« ipak treba uzeti s rezervom. Krema ne može izbrisati činjenicu da je koža godinama bila izložena UV zračenju. Laser može ukloniti vidljivu pigmentacijsku mrlju, ali ne vraća kožu u stanje kao da tog izlaganja nikada nije bilo. Estetski rezultat i biološka povijest kože nisu ista stvar. Upravo zato početak rujna nije toliko prilika za »resetiranje« kože koliko za provjeru onoga što se na njoj tijekom ljeta promijenilo. Za većinu ljudi rezultat će biti sasvim nezanimljiv: nekoliko izraženijih pjegica, poznati madeži, nešto suše potkoljenice i preplanulost koja će tijekom sljedećih tjedana nestajati.

Ako se, međutim, među svim tim poznatim tragovima pojavi jedna promjena koja raste, mijenja boju ili oblik, razlikuje se od ostalih, spontano krvari ili ne zacjeljuje, upravo ona zaslužuje više pažnje od svih sitnih nesavršenosti koje bismo najradije izbrisali.

Jer nakon ljeta nije najvažnije vratiti kožu na ono kako je izgledala u svibnju. Važnije je primijetiti ako nešto na njoj više ne izgleda kao prije.