Održana emotivna večer sjećanja posvećena kaljskoj pjesnikinji Mileni Rakvin Mišlov

U prostorijama Matice umirovljenika Kali na Bratskom dvoru održana je emotivna večer sjećanja posvećena prerano preminuloj kaljskoj pjesnikinji, Mileni Rakvin Mišlov (25. travnja 1955. – 16. rujna 1995.). Ova večer okupila je velik broj ljudi, među kojima su bili obitelj pokojne pjesnikinje, mještani Kalija, te načelnik Bruno Mišlov.

Program je otvorio Zdenko Vidov, predsjednik Matice umirovljenika Općine Kali, koji je istaknuo važnost okupljanja kako bi se prisjetili drage prijateljice, mještanke i pjesnikinje.

Nezaboravni stihovi

– Čitav program koji smo vam pripremili posvetit ćemo nezaboravnim stihovima koje je iza sebe ostavila pjesnikinja Milena, a recitirat će ih učiteljica Ines Kolega te dramska umjetnica Milena Dundov, koja će pročitati i kratki životopis pjesnikinje. Učenici 3. razreda PŠ Kali Zara Vitlov, David Vitlov, Ana Lukin, Monika Končurat, David Mijatović, Petar Grzunov i Duje Vidov izvest će od naše Milene pjesmu »Faljen Isus«, a tu je i Folklorna skupina »Kualjske posestrine« i klapa Kali, rekao je Vidov.

Ines Kolega tako je recitirala pjesme iz zbirke »Mene moja baba«, koja je napisana na čakavici, dok je Milena Dundov izvodila stihove iz zbirke »Mladosti tvoje miris«, pisane na standardnom jeziku. Dundov je također pročitala kratak životopis pokojne pjesnikinje i podijelila sjećanja na njihovo prijateljstvo.

Folklorna skupina »Kualjske posestrine«/Foto: Vesna Benić

– Milena je u mjestu Kali neprekidno držala jedan nivo kulture te bila »kotač zamašnjak« koji je nas sve gurao naprijed. Bile su održavane razne večeri čakavske poezije, kao i klapska pjevanja. Vi svi znate tko je Milena, iz kojeg je roda, gdje se udala, ali – ja o tome neću ništa govoriti. Kazat ću vam samo nekoliko riječi o njezinoj snazi i hrabrosti. Moj prvi susret s njom bio je za vrijeme rata, a već tada je izdala svoju prvu zbirku »Mene moja baba« te se u to vrijeme jako razbolila. U tom razdoblju velike boli i tuge, Milena je shvatila da treba nešto ostaviti, da treba nešto zabilježiti, nešto što se ne smije zaboraviti, a to su običaji, jezik i sve ono što jedno mjesto čini onim što jest, izjavila je Dundov te dodala kako je najveći broj pjesama u antologiji čakavske poezije Milena napisala upravo u samoći u bolnici.

Velika žena

– Imamo toliko divnih pjesnika, ali upravo naša Milena ide u prvi red onih koji su ostavili trajni trag u ovom mjestu. Milena je veliko ime, velika žena, bila je vrlo, vrlo humana. Uvijek smo otvoreno razgovarale. Jednom mi je rekla – »Znaš, prije nego dođe kraj, a blizu je, ja bih htjela promociju u Zadru«. Tako smo i napravili krsnu promociju u HNK Zadar. Milena je tu večer blistala, bila je prekrasna, a zapravo tada nitko nije znao da joj je pola sata prije bilo užasno slabo. Nedugo nakon održane promocije, otišla je u bolnicu i više se, nažalost, nije vratila. Postoji jedan zapis doktora Pinjatele, koji je bio fasciniran Milenom kao pacijenticom, kazao je da nikad nije imao takvu pacijenticu. Naime, bila je toliko humana da je doktoru rekla – »Meni nema spasa, spašavajte ovu djecu, njih spašavajte«, sa suzom u oku ispričala je Dundov.

Nakon recitacija Milenine poezije, Folklorna skupina »Kualjske posestrine« izvela je tradicionalne napjeve mjesta Kali, uključujući »Mesto Kali na muorskome puasu«, »Lipe li su muasline i smoukve«, »Jedno jutro u nedilju mluadu« i »Vampour parti«.