Subota, 21. studenog 2026

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

Brod života

Čovjek iz Vrsi vodi remont morskog diva od 333 metra: “Amerikanci su izabrali mene, a mogli su bilo koga!”

Autor: Nina Vigan

21.11.2026. 08:30
Čovjek iz Vrsi vodi remont morskog diva od 333 metra: “Amerikanci su izabrali mene, a mogli su bilo koga!”

Foto: Osobna arhiva



U portugalskom brodogradilištu Lisnave trenutačno je na remontu jedan od najvećih tankera za prijevoz sirove nafte na svijetu. Riječ je o VLCC tankeru »Salamis«, dugom čak 333 metra i širokom 60 metara, a čije je dokovanje i pripremu za buduće operacije preuzeo Emil Stošić, iskusni pomorski stručnjak iz Vrsi.


Iza njega je gotovo 40 godina iskustva u pomorstvu, brodogradnji i remontima brodova diljem svijeta, tako da je samouvjereno preuzeo veliki zadatak osposobljavanja ovog važnog broda.


Gradnja i dokovanje


– Ja u životu sve radim laganini. Znam svoj posao i nema razloga da budem pod stresom. Dapače, ovo radim iz gušta. Ovo mi je sada jedan izazov i želim pokazati Amerikancima i svima ostalima što mi Hrvati možemo napraviti, jer ako su mene izabrali da im vodim ovaj projekt, a imali su cijeli svijet na raspolaganju, onda to ipak nešto znači, ističe Stošić i dodaje kako je ovo prilika koja se ne pruža svakome, a i ne pruža se svaki dan.




Inače, riječ je o brodu izgrađenom 2009. godine u Južnoj Koreji, a Stošić u ovom projektu zastupa interese američkog brodovlasnika Megalodon Tankers, kompanije osnovane u Panami, kojoj je ovo prvi brod u vlasništvu. Njegova je odgovornost nadzirati cjelokupan tehnički dio projekta, organizirati radove i osigurati da brod nakon remonta zadovolji najzahtjevnije međunarodne standarde.


Kako nam objašnjava ovaj iskusni pomorac, ovo je VLCC tanker, odnosno Very Large Crude Carrier i na svijetu ih ima možda osam ili devet.



– Od tih osam, pet istih takvih brodova osobno sam gradio kao site manager u Koreji, u brodogradilištu HHI u Južnoj Koreji. I sada me zapalo da radim dokovanje na istom takvom brodu, kazao nam je Stošić i objasnio što to sve podrazumijeva.


– Ponajprije, nema mnogo brodogradilišta u svijetu koja mogu primiti brod ovakvih dimenzija. Odlučili smo se za portugalski Lisnave jer imaju dok koji može primiti naš tanker. Naime, dokovanje je vrijeme kada brod ulazi u suhi dok, nakon čega se voda ispumpava i brod ostaje na suhom, a za to vrijeme se obavljaju različiti radovi na trupu, uključujući pjeskarenje, pripremu površina i bojanje. Istodobno se rade popravci u strojarnici, na glavnom i pomoćnim strojevima, kotlovima, turbinama i ostaloj opremi, a radovi obuhvaćaju gotovo sve dijelove broda – palubu, tankove, balastne tankove, tankove tereta i strojarnicu, govori Stošić.


Radi oko 300 ljudi


Svakoga dana na brodu radi oko 300 ljudi iz različitih sektora, a prema ugovoru s brodogradilištem, projekt bi trebali završiti najkasnije do 15. prosinca. To će, govori nam Stošić, biti i ostvareno. Stošić je u poslu odgovoran za sve osim komercijalnog dijela, a sve ostalo – tehnička strana broda, održavanje, popravci, organizacija i nadzor posade njegova je odgovornost.


– Moj je glavni zadatak pripremiti brod za rad s najvećim svjetskim naftnim kompanijama, poput BP-a, Shella, Chevrona i Exxona. Želimo postići najvišu razinu tehničke i operativne spremnosti, odnosno standard koji se označava kao CAP 1. Takvu ocjenu nije lako dobiti čak ni novim brodovima, a kamoli brodu koji je već gotovo 17 godina u pogonu, ističe Stošić.


Što se tiče dokovanja i remonta, naglašava, svakako je riječ o najvećem brodu na kojemu je dosad radio.



– Iza mene je mnogo velikih projekata, ali znam što radim i uvjeren sam da ću brod napraviti onako kako brodovlasnik očekuje. Cijeli život ili sam bio pomorac ili sam radio u brodogradilištima na novogradnjama i remontima. Nema tu puno nepoznanica. Brod poznajem pa čak i bolje nego svoju ženu, govori nam kroz smijeh te dodaje kako mu je žena velika podrška, pogotovo jer je s njim na većini njegovih putovanja i poslova.


Iako dolazi iz pomorskog mjesta, nitko u njegovoj obitelji nije bio pomorac. Međutim, u srednjoj školi je odabrao brodostrojarski smjer i taj ga je put odveo dalje. Iz Vrsi je nakon srednje škole otišao na brodostrojarski fakultet Sveučilišta Edvarda Kardelja, čije je odjeljenje bilo u Portorožu.


Najvažnija upornost


– Nakon studija počeo sam raditi za jednu švicarsku kompaniju. Tijekom života živio sam i radio u Južnoj Koreji, Kini, Singapuru, Houstonu, Ženevi i drugim mjestima, a Portugal danas poznajem gotovo bolje nego Zadar. Znate, uvijek sam razmišljao ovako: ako mogu Nijemci, Švicarci i Šveđani, zašto ne bih mogao i ja? I uspio sam, govori nam Stošić te dodaje kako je za uspjeh najvažnija – upornost.



– Ljudi često govore o inteligenciji, ali za mene je upornost glavni imperativ uspjeha. Kod mene nema prepreke koju nije moguće riješiti. Kada nešto odlučim napraviti, onda to i napravim, a osim toga, važno je znati organizirati posao, procijeniti što je prioritet i pokazati da raspolažete znanjem i iskustvom. Kada ljudi vide da znate što radite, onda vas poštuju, naglašava Stošić.


Danas, s toliko bogatim iskustvom je prošao gotovo sve – od velikih do onih manjih problema.


– Ovo nije posao u kojemu možete napraviti pogrešku, prekrižiti papir i baciti ga u koš. Ovdje se pogreške skupo plaćaju i uvijek morate biti potpuno usredotočeni, govori nam Stošić dok nas zanima kako gleda na budućnost pomorske struke.


O mirovini ne razmišlja


– Mislim da će u sljedećih desetak godina našim ljudima biti sve teže doći do pozicija u renomiranim međunarodnim kompanijama. Danas je tržište rada otvoreno i konkurencija je golema. Dolaze pomorci iz Indije, Kine, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja, koji su često spremni raditi za niže plaće, ističe Stošić i poručuje mladim pomorcima kako ovaj posao traži čvrst karakter, odgovornost i spremnost na odricanje.


– U moje vrijeme niste mogli odmah nakon srednje škole otići na fakultet. Najprije ste morali određeno vrijeme provesti na brodu, steći praksu i položiti odgovarajuće ispite. Danas mladi često završe fakultet, dođu na brod i tek tada shvate da takav način života nije za njih. Kada potpišete ugovor i ukrcate se, ne možete svaki dan kući, a brod vam može izgledati kao dobrovoljni zatvor za koji ste plaćeni. Mnogi odustanu upravo zbog toga. Zato mislim da je važno steći dovoljno prakse i prije svega dobro upoznati sebe, ističe Stošić.


Nakon završetka projekta u Portugalu, Stošić planira otići doma u Zadar, a kada »Salamis« krene prema Venezueli i potom prema američkim lukama, ponovno će biti na putu kako bih nadzirao prve operacije. O mirovini, govori nam, uopće ne razmišlja.