Foto: Arhiva ZL
Politički prosvjedi u Hrvatskoj u zadnje se vijeme čini sve češće sele s javnih prostora pred privatne domove. Umjesto pred institucijama, političke se poruke uz megafone, zastave i pjesmu šalju pred vratima stanova i obiteljskih kuća onih u kojima žive članovi obitelji osoba kojima su prosvjedi usmjereni.
Takvi su se prizori posljednjih mjeseci ponavljali u Zagrebu, Splitu i Negoslavcima – pred stanovima predsjednice Radničke fronte Katarine Peović i saborske zastupnice Dalije Orešković, pred kućom roditelja novinara Borisa Dežulovića te, posljednje u nizu, pred obiteljskom kućom saborske zastupnice Dragane Jeckov.
Organizator svih tih skupova bio je predsjednik Autohtone hrvatske stranke prava Dražen Keleminec sa svojim pristašama. Da je ovaj oblik zastrašivanja nešto u čemu ustraju, pokazuje i prosvjed zakazan pred kućom Bojana Ivoševića u Splitu, kao i prosvjedi planirani pred domovima Sandre Benčić te Borisa Miloševića u Zagrebu u prosincu.
Pravo na okupljanje
Pravo na političko izražavanje i javno iskazivanje nezadovoljstva jedno je od temeljnih demokratskih prava. No gdje su granice takvog izražavanja kada se ono odvija pred nečijim domom?
Što je s ljudima koji ondje žive, a nisu sudionici političkog sukoba? I u kojem trenutku politički prosvjed prestaje biti poruka javnosti, a postaje pritisak na privatni i obiteljski život?
Prema analizi ustavne pravnice Sanje Barić, prosvjed na javnoj površini ispred privatnog doma nije sam po sebi zabranjen, ali nije ni bezuvjetno dopušten.
– Ustav u članku 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja, a u članku 42. pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed. Istodobno članak 34. štiti nepovredivost doma, a članak 35. osobni i obiteljski život, dostojanstvo, ugled i čast.
Nijedno od tih prava nema automatsku prednost: prema članku 16. Ustava, njihovo ograničavanje mora biti zakonski utemeljeno i razmjerno cilju, kazala je Barić.

Ona razlikuje prosvjed na javnom pločniku od ulaska u tuđi posjed. Pravo na okupljanje ne daje pristup tuđem vlasništvu protivno volji vlasnika, a ni okupljanje na javnoj površini ne znači da ne može zadirati u privatnost stanara.
– Procjenjuju se intenzitet i trajanje prosvjeda, razina buke, način izražavanja poruke i posljedice za ljude koji žive u kući. Sama blizina doma ne znači automatsku povredu njegove nepovredivosti jer Ustav ne propisuje udaljenost unutar koje je prosvjed zabranjen. Važno je postoji li stvarno i prekomjerno zadiranje u privatni i obiteljski život, pojasnila je.
Politička kritika i nezadovoljstvo radom javnih dužnosnika uživaju snažnu zaštitu, no prijetnje, nasilje ili poticanje na nasilje mogu opravdati intervenciju. Važni su i doba dana, buka, trajanje okupljanja te mogućnost normalnog ulaska i izlaska iz doma.
Zakon predviđa zabranu ili prekid okupljanja kada postoji izravna i stvarna opasnost od nasilja ili ozbiljnog narušavanja javnog reda. Sama nelagoda stanara nije dovoljna za automatsku zabranu, a prije nje valja razmotriti blaže mjere, poput osiguravanja prolaza ili prostornog razdvajanja prosvjednika i stanara.
Da prosvjed ne mora biti potpuno tih, pokazuje i praksa Ustavnog suda, koji je 2013. ukinuo prekršajne presude zbog udaranja po ogradi tijekom mirnog prosvjeda.
Barić je analizirala tri konkretna slučaja, ističući da je za pravnu procjenu presudan kontekst.
– Okupljanje A-HSP-a ispred stana Katarine Peović u listopadu, uz zvučnik i zastave, bilo je povezano s njezinim političkim djelovanjem, a Peović je odgovorila izvedbom pjesme »Bella Ciao«.
Samo mjesto, ozvučenje i politička poruka nisu dovoljni za zaključak da je prosvjed nezakonit. Potrebno je utvrditi trajanje, intenzitet, eventualne prijetnje i posljedice za stanare, kazala je.
U slučaju Dalije Orešković važno je ponavljanje okupljanja ispred njezina doma – prvi put u studenom prošle godine, a drugi u srpnju ove godine. Zastupnica je upozorila na uznemiravanje obitelji i susjeda, a na prosvjed odgovorila satiričnom porukom i posluženjem.
Ponavljanje mijenja pravnu procjenu jer treba razmotriti kumulativni učinak okupljanja na privatni i obiteljski život, a ne samo svaki događaj zasebno. Pritom tvrdnje o uznemiravanju treba razlikovati od pravomoćno utvrđene protupravnosti.
Najkritičnijim smatra slučaj Borisa Dežulovića jer su se dva okupljanja održala pred domom njegovih roditelja, a ne njegovim.
Organizatori su prosvjede opravdavali njegovim navodnim napadima na Domovinski rat, Hrvate i Hrvatsku, dok su Dežulović i njegova sestra zatražili zabranu skupa i podnijeli kaznenu prijavu, ističući da na toj adresi žive njegovi roditelji u devedesetim godinama. Tu okolnost Barić smatra ključnom.
Posao za policiju
– Roditelji ne bi trebali snositi teret prosvjeda usmjerenog protiv javnog rada njihova sina samo zbog obiteljske povezanosti. Najsnažniji razlozi za ograničenje proizlaze iz izbora lokacije jer osoba protiv čijeg se javnog rada prosvjeduje ondje ne stanuje.
Policija je poduzela mjere, a nakon lipanjskog okupljanja podnesen je optužni prijedlog zbog navodnih prekršaja, rekla je, upozorivši da optužni prijedlog nije pravomoćna osuda.
Za sva tri slučaja ključno je pitanje zašto se politička poruka iznosi upravo pred nečijim domom i kakav učinak takav izbor lokacije proizvodi. Dom stanare može pretvoriti u neizbježnu publiku, osobito kada se okupljanje ponavlja ili poprima prijeteći karakter.
Takav je položaj stanara relevantan i u praksi Europskog suda za ljudska prava. U predmetu Patyi protiv Mađarske zabranu mirnog prosvjeda ispred doma premijera sud je ocijenio povredom slobode okupljanja, dok je u predmetu Király i Dömötör protiv Mađarske utvrdio povredu prava na privatni život zbog nedostatne zaštite od okupljanja obilježenog prijetnjama.
Ta presuda potvrđuje da za zadiranje u psihički integritet nije nužan fizički napad jer i ozbiljno zastrašivanje može predstavljati povredu zaštićenih prava.
– Ustavnopravno je najodrživija individualizirana, obrazložena i sadržajno neutralna zaštita doma. Dakle, ne opća zabrana prosvjeda pred stambenim zgradama, ali ni toleriranje ozbiljnog zastrašivanja zato što se ono naziva prosvjedom.
Zaštita mora vrijediti jednako, bez obzira na politički identitet prosvjednika i osobe prema kojoj je okupljanje usmjereno, zaključila je Barić.
Posljednja meta takvog okupljanja bila je Dragana Jeckov, saborska zastupnica i potpredsjednica SDSS-a. Ispred njene obiteljske kuće okupilo se, kaže, petnaestak ljudi koje uopće ne poznaje i čije su joj namjere bile nepoznate.
Kako nam je ispričala, uz neprimjereno glasnu muziku i galamu u megafon spominjali su najosjetljivije teme – nestale u ratu i ratne zločine.
– Očigledno je da im nedostaje medijske pažnje te da se radi o pokušaju zastrašivanja i političkom pritisku zbog mojih političkih stavova izrečenih za saborskom govornicom, moje nacionalne pripadnosti te stranačkog opredjeljenja, poručuje Jeckov.

Okupljanje se dogodilo u trenutku kad njena obitelj tuguje, što je, ističe, bilo vidljivo na istaknutoj osmrtnici, a nije ih spriječilo u »lošoj namjeri«.
– Moj je stav o nestalima jasan. Žalim za svim civilnim žrtvama rata i smatram da svi nestali moraju biti pronađeni, bez obzira na nacionalnost, jer je to humanitarno i civilizacijsko pitanje. Posao je to za policiju, pravosuđe i DORH, a u svakoj uređenoj državi ovim pitanjem bave se institucije, a ne ulica, istaknula je Jeckov.
Na provokaciju, kaže, odgovara dostojanstvom, a na prijetnje i uvrede mirom. Zato je u zastupničkom pitanju ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću pitala namjerava li ministarstvo predložiti izmjene zakona kojima bi se preciznije uredili uvjeti i granice održavanja okupljanja pred privatnim kućama i stanovima, uz zaštitu prava na privatnost, osobnu sigurnost, obiteljski život i nepovredivost doma.
Normalno i nenormalno
– Ne dovodim pritom u pitanje pravo na slobodu izražavanja i mirno okupljanje, ali smatram da treba jasno utvrditi granicu između legitimnog prosvjeda i zadiranja u privatni i obiteljski život – odnosno predstavljaju li takva postupanja oblik pritiska, zastrašivanja ili narušavanja privatnosti i osobne sigurnosti, rekla je Jeckov.
Socijalna psihologinja Dinka Čorkalo s Filozofskog fakulteta u Zagrebu oštro je poručila kako društvena polarizacija stvara kontekst koji pogoduje takvim postupcima, ali ih ne uzrokuje nužno.
– Polarizacija može biti i posljedica takvih postupaka, a ne samo njihova pretpostavka. Mehanizmi podjele na »nas« i »njih« samo su jednostavan uvod, a ono što slijedi su politička borba i politički pritisak koji prelaze granice tolerabilnog, kazala je Čorkalo.
Navela je kako tu ne bi govorila o prozivanju političkih neistomišljenika, nego o uznemiravanju ljudi koje napadači vide drukčijima, pa zato i neprihvatljivima.
– A kad se s procjenjivanja prihvatljivosti nečijih stavova prijeđe na procjenjivanje prihvatljivosti samih ljudi, opasno smo blizu ugrožavanja njihovih prava, naglasila je.
Metodu okupljanja pred privatnim domovima uz megafon, izvikivanje i insignije propalih režima teško je, kazala je, nazvati iskazom potrebe.
– Prije bih rekla da je riječ o planiranoj i režiranoj predstavi koju publika nikako ne prekida, zbog straha, zato što se intimno slaže s mitingašima ili zato što vidi da ni snage reda ne reagiraju.
Nereagiranje nije zaštita slobode govora. Ne može moja sloboda ugrožavati nečiju tuđu. Sloboda ima svoje granice, pojedinac i institucije svoje odgovornosti, a ponašanja svoje posljedice, jasna je Čorkalo.

Posebno je upozorila na to da ovo nije politička borba na mjestu gdje se ona očekuje, nego uznemiravanje u privatnom prostoru, gdje svatko s pravom očekuje sigurnost. Mete tako prestaju biti samo politički akteri; to postaju i članovi njihovih obitelji, susjedi, obični građani.
– Tako se širi strah i nesigurnost i sužava prostor političkog izražavanja. Običan čovjek može pomisliti: ako se to događa političarima, piscima, novinarima, njihovim obiteljima zato što misle i govore drukčije ili su druge nacionalnosti, što se tek može dogoditi meni?
I tako se u odsustvu reakcije postupno navikavamo na »čudake«, nazivamo ih političkim marginalcima, odmahujemo rukom, a zapravo normaliziramo nenormalno i smanjujemo prostor slobode, istaknula je.
Društvo, kazala je Čorkalo, može biti izrazito politički podijeljeno, a ipak održavati norme koje štite dostojanstvo, privatnost i sigurnost političkih protivnika.
– U demokraciji ne očekujemo da sukoba nema, ali svakako očekujemo postojanje granica unutar kojih se sukob vodi, poručila je Čorkalo.
Preciznije tumačiti zakon
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorila je na to da sloboda izražavanja i pravo na javno okupljanje, premda predstavljaju temelje demokratskog društva, nisu neograničeni te se moraju promatrati zajedno s pravom drugih građana na privatnost, zaštitu doma i obiteljskog života.
– U slučajevima okupljanja pred domovima političara i drugih javnih osoba ne smiju se štititi samo prava onih koji prosvjeduju, nego i prava onih ispred čijih se domova okupljaju. Cilj, a ni učinak takvih okupljanja, ne bi smio biti zastrašivanje javnih osoba i njihovo odvraćanje od izražavanja mišljenja i javnog djelovanja, istaknula je Šimonović Einwalter.

Prema njenoj ocjeni, okupljanja ispred privatnih domova zbog neslaganja s političkim stavovima i djelovanjem njihovih stanara prelaze granicu slobode izražavanja i prava na javno okupljanje.
Kao jedno od mogućih rješenja navodi preciznije tumačenje postojećeg Zakona o javnom okupljanju, odnosno pitanje smatraju li se privatni domovi prikladnim mjestima za održavanje prosvjeda. Druga je mogućnost izmjena zakona kojom bi se jasnije definiralo što se smatra prikladnim prostorom za javna okupljanja.
– U Izvješću za 2025. godinu preporučila sam Ministarstvu unutarnjih poslova da pripremi izmjene i dopune Zakona o javnom okupljanju kako bi se uklonile dvojbe u postupanju u ovakvim situacijama i spriječilo da javna okupljanja rezultiraju ugrožavanjem ili kršenjem prava drugih građana, naglasila je pučka pravobraniteljica i dodala da postojeći propisi već zabranjuju okupljanja i obilježja kojima se potiče na nasilje, mržnju ili nesnošljivost, a ovisno o sadržaju izrečenih poruka, mogu se primijeniti i odredbe drugih zakona, uključujući Kazneni zakon, naglasila je pravobraniteljica.
DORH: Svaki slučaj je zaseban
Osvrćući se na pitanje mogućih kaznenopravnih obilježja ponavljanih okupljanja ispred privatnih domova osoba koje organizator javno proziva, iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske rekli su nam kako su obaviješteni o nekoliko spomenutih događaja, te su naveli kako se činjenično stanje u svakom predmetu razmatra pojedinačno, a konačna pravna kvalifikacija djela, ako se utvrdi da je ono počinjeno, ovisi o konkretnim radnjama prijavljenih osoba.
– Te se okolnosti procjenjuju od slučaja do slučaja, na temelju čega se odlučuje o primjeni odgovarajućih odredaba kaznenog ili prekršajnog zakonodavstva, rekli su iz DORH-a.
Lakše je vladati podijeljenim društvom
– Društvene znanosti ih dijele na normativne, usklađene s načinom funkcioniranja zajednice, kao što je kontaktiranje institucija, prikupljanje podataka, prosvjed, glasanje, i nenormativne, koje odstupaju od uobičajenog, u što bi spadalo i prosvjedovanje pred nečijim domom.
Nenormativnim se djelovanjem, objašnjava, nerijetko služe manje grupe koje normativnim putem ne mogu ostvariti ciljeve: šalju poruku da su još uvijek tu, privlače medije i omogućuju širenje poruke i potencijalno novačenje članova.
Istraživanja pokazuju da fizički nasilne nenormativne akcije obično smanjuju podršku grupi, ali dok nasilja nema, takve metode o kojima se puno piše mogu biti učinkovit alat za mobilizaciju, jasno je analizirao ove događaje Pavlović.
O polarizaciji Pavlović kaže da vrijedi stara maksima »podijeli pa vladaj«: ako su »naši« dobri i ispravni, a protivnici zlonamjerni i nesposobni, izbor na izborima postaje lakši.
Blaćenje političkih protivnika, napomenuo je, nije novost u hrvatskom političkom kontekstu, ali zna zasjeniti konkretne ideje za razvoj društva.
najnovije
najčitanije
Crna Kronika
Dolijao provalnik
SERIJA PROVALA DILJEM ZADRA Policija uhvatila 35-godišnjaka kojeg sumnjiči za čak 16 kaznenih djela
Plodovi zemlje i mora
Riblje vrste
Jeste li znali da škrpinu nalazimo i na 400 metara dubine? Donosimo još zanimljivosti o ovoj atraktivnoj i opasnoj ribi
Crna Kronika
Istraga u tijeku
POZNATI DETALJI TRAGEDIJE Nožem ubijen 38-godišnji Nepalac, uhićena njegova dva sunarodnjaka
Hrvatska
Presuda
NEOBIČAN SUDSKI OBRAT Bernardić mora platiti Glavašu jer ga je ratnim zločincem nazvao – prerano
Crna Kronika
SUMNJA NA UBOJSTVO
U stanu pronađeno tijelo muškarca, umro je nakon ranjavanja nožem
Zadar & Županija
Brod života
Čovjek iz Vrsi vodi remont morskog diva od 333 metra: “Amerikanci su izabrali mene, a mogli su bilo koga!”
Zadar & Županija
pakoštane
Kućica 450 eura, a zadužnica 10.000! Vijećnik žestoko prozvao Općinu zbog Adventa: “Ovo je sramota!”
Zadar & Županija
Iva Bencun
Čestitke Zadru, ostalo “bez komentara”: Direktorici gradskog TZ-a svidjela se ironična objava šefa SDP-a
Kultura
knjiga "ne moram pitati muža"
Ercegović u Zadru: “Žene se često odriču nasljedstva u korist braće”
Sci-Tech
nema igre