Zadrani žestoko opleli po svom gradu: 'Prebetoniran je i šporak, a ljudi su bahati i nadrndani'

Stanovnici hrvatskih gradova sve češće se izjašnjavaju o kvaliteti života u njima, spremno progovarajući o nedostacima i o dobrim stranama. Korisnik je na društvenoj mreži zatražio mišljenje žitelja pojedinih gradova o tome koji grad smatraju najprecjenjenijim u Hrvatskoj, s obzirom na ono kako ga njegovi stanovnici doživljavaju i o njemu pričaju, a u odnosu na sadržaje, kulturu, čistoću, očuvanost, održavanje i slično. Korisnici, domicilni stanovnici, tako su popis najprecjenjenijih otvorili s Rovinjem, Splitom i Zagrebom, da bi se nastavio sa Zadrom.

Potvrdili su sami Zadrani time rezultate poznatog istraživanja koje su 2024. godine proveli studenti Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, a na koje se u svim gradskim mjesnim odborima odazvalo 769 naših sugrađana. Na predstavljanju tih rezultata tada je rečeno kako je u deset godina, od 2014. naovamo zadovoljstvo uvjetima života opalo s 4,1 na 3,3. U ovoj raspravi na društvenoj mreži jedan korisnik tako smatra da je Zadar “bio top prije 10 godina, a sad je preizgrađeni slop pun Purgera”.

Bahati i nadrndani

– Prije 10 godina je Zadar bija raspadnuta prčija u kojoj se nisi mogao zaposliti kao poštar ili blagajnica bez dobre veze u HDZ-u. Današnji Zadar je mila majka za onaj iz perioda 2008. – 2016. U periodu 2000.- 2008. se činilo da Zadar gazi i da mu je nebo granica. Ljudi su mislili da će popis stanovništva 2011. pokazati da Zadar ima 100.000 stanovnika, napominje jedan Zadranin kojemu je njegova sugrađanka odgovorila kako “danas srećom ne triba više veza za posao, i ne trebaš bit u HDZ-u. Grad je prebetoniran, šporak, a ljudi su bahati i nadrndani kao u Splitu”. Prethodni korisnik nije bio zadovoljan njezinim stavom podsjetivši je kako uspoređuje period velike gospodarske krize s 2026. godinom.

– Tada je bila nezaposlenost od 20 posto, 500.000 ljudi je otišlo vanka, ljudi su se gušili od kredita u švicarcima, ostali niti nisu mogli dignuti kredit jer su bili kreditno nesposobni, a oni sretnici koji bi i digli kredit su imali kamatu 8%. Tada je 150.000 bauštelaca dobilo otkaz i završilo na ulici. Situacija je bila toliko sjeb… da su čak i Hrvati prosvjedovali 2010. i(li 2011. ne sićan se), napominje ovaj Zadranin.
Korisnica mu je odgovorila kazavši kako on misli da ona ne zna kako je bilo. Dodaje kako on nema pojma kroz što su ona i njezini prijatelji tada prolazili.

– Doslovno smo morali seliti trbuhom za kruhom. Morala sam posuđivati lovu za prve stanarine. Ja sam jedna od te pola milje (koji su iselili u inozemstvo, op.a.). Da se vrate Hrvati izvana nezaposlenost bi bila barem 15 posto. Tu pametuješ kao da se ne znam što dogodilo, ekonomski bum, Zadar Singapur. Brate dragi, da nema EU para i ovih što peru narko lovu u građevini situacija bi sad bila kao i u tom periodu, ali tad smo još imali naših ljudi i štimunga. Sad nema ni šušta ni gušta. Beton, ili u zadnje vrime makadam, smeće, auto na autu, raspadnuto zdravstvo, bahati klinci i nadrndana srednjedobna skupina. To je današnji Zadar. Ako si se ti snašao drago mi je, poručuje mu sugrađanka dodajući kako ga “pohvaljuje” što vjeruje u komentare da se ljudi vraćaju izvana i da nema iseljavanja.

– Ne virujem ja u ništa. Službena statistika kaže da više ljudi, što domaćih, što stranih radnika, dođe u Hrvatsku nego iseli, za razliku od perioda krize kad su stotine tisuća selile vanka. A i što je s poluotokom? Življi je 100 puta nego prije 10-15 godina, naglašava ovaj Zadranin

Gubitak duha

Drugi njegov sugrađanin kaže kako je Zadar “postao grad seljačina i glume te je izgubio dalmatinski duh. O infrastrukturi da ne pričamo, ono malo poluotoka je što mu daje (infrastrukturnu) vrijednost, dok sve ostalo liči na teheranski geto, isto bih rekao i za Split… Favela cities!”, kaže ovaj korisnik. No prethodna korisnica ga opovrgava tvrdnjom kako “Teheran ima bolju infrastrukturu. Bila sam i vidjela”.
– Zadar je uvik bija seljački grad, ali infrastruktura je baš masovno degradirala, zaključio je zadarski dio rasprave jedan od korisnika.

Stanovnici pojedinih gradova kritizirali su svoje sredine. Jedan korisnik tako za Rovinj kaže kako, kao top turističko mjesto, tamo nema normalne plaže sa zahodom, a da nije u sklopu hotela. Drugi sadržaji na plaži također su nepostojeći. Pekare su gotovo nepostojeće, mislim da je bila jedna pekara tamo u centru. Ugostiteljski objekti uglavnom imaju uređenje od prije nekoliko desetljeća”, otkriva.
Korisnik iz Split smatra kako je njegov grad daleko najprecjenjeniji ispred svih. Kako ga se opisuje očekuješ u najmanju ruku nešto kao Barcelonu, dodaje. Njegov sugrađanin naglašava kako se u Splitu prosječna cijena kvadrata stana kreće od 4000 – 5000 eura, a dobije se miris Karepovca, gužve u prometu, nedostatak parkinga, poplave nakon malo veće kiše. Dodaje kako s druge strane ima puno poslovnih prilika, može se lako naći posao kao konobar, sobar, blagajnik, skladištar. Dobra je ponuda restorana autohtone hrane iz supermarketa, ističe.

– Zagreb (najprecjenjeniji grad, op.a.) pa deset mjesta prazno, pa Dubrovnik, kaže jedan korisnik, a sljedeći se slaže se s njim i dodaje kako je Zagreb očajan i postaje sve gori, ljudi bježe iz njega. Živim tu 40 godina i volim ga, ali postaje baš loše, naglašava.