HPK traži izmjene Zakona: 'Poljoprivrednici ne mogu sami snositi troškove šteta od divljači'

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) oštra je u kritici konačnog prijedloga izmjena Zakona o lovstvu, ocjenjujući ga nepovoljnim za hrvatske poljoprivrednike. U Komori ocjenjuju da predložene izmjene Zakona o lovstvu ne osiguravaju pravednu ravnotežu između prava lovoovlaštenika i obveza poljoprivrednika te da proizvođačima hrane i dalje ostavljaju prevelik teret zaštite usjeva i stoke. Od Hrvatskog sabora zatraženo je prihvaćanje amandmana kojima se traži pravednija raspodjela odgovornosti za štete od divljači.

– HPK nije samo kritizirala zakon nego smo osnovali radnu skupinu poljoprivrednika koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači. Ti su ljudi uložili svoje vrijeme, iskustvo i znanje kako bi analizirali predložene izmjene i pripremili konkretna rješenja. Prema usporedbi koju je provela Komora, Ministarstvo nije prihvatilo nijedan prijedlog radne skupine. Konačni prijedlog zakona upućen je 9. listopada u Hrvatski sabor bez završne rasprave s HPK-om, a za njegov sadržaj doznali smo putem saborskih mrežnih stranica. Iako smo ponudili rješenja, Ministarstvo je odlučilo drugačije, izjavio je predsjednik HPK-a Željko Mihelić.

Iz HPK ističu kako je nakon upućivanja konačnog prijedloga zakona u saborsku proceduru, HPK pripremila amandmane i dostavila ih Odboru za poljoprivredu Hrvatskoga sabora te oporbenim klubovima zastupnika: – Obratili smo se i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, upoznali ga s našim prijedlozima i zatražili pomoć u pronalaženju pravednijih rješenja.

– Od Hrvatskoga Sabora očekujemo ozbiljnu raspravu o našim amandmanima i jasno obrazloženje njihove opravdanosti ili razloga eventualnog neprihvaćanja. HPK ne donosi zakone, a naša je odgovornost prepoznati probleme, ponuditi rješenja i zastupati interese poljoprivrednika i to smo učinili. Sada je na Hrvatskom saboru da odluči hoće li prihvatiti prijedloge kojima se odgovornost za štete pravednije raspodjeljuje između poljoprivrednika i onih koji gospodare divljači. Ne tražimo da lovci izgube svoja prava, nego da uz ta prava preuzmu i odgovornost jer pravo gospodarenja divljači ne može biti važnije od prava poljoprivrednika da proizvodi hranu i živi od svojega rada, dodao je Mihelić.

Amandmanima HPK-a traže se četiri ključne promjene u zakonskom prijedlogu. Prva je objektivna odgovornost lovoovlaštenika- odgovornost za štetu mora snositi onaj tko gospodari divljači. Poljoprivrednik bi trebao dokazati nastanak, uzrok i visinu štete, ali ne i krivnju lovoovlaštenika. Duga promjena koju traže odnosi se na financiranje zaštitnih mjera – trošak zaštitnih mjera ne smije biti nerazmjeran vrijednosti proizvodnje. Poljoprivrednici su spremni surađivati, ali ne mogu vlastitim novcem financirati preskupe mjere. Zahtijevaju i pravo na naknadu bez obzira na skupe ograde – pravo na odštetu ne smije ovisiti o tome je li poljoprivrednik o vlastitom trošku postavio skupe ograde. Četvrta promjena koju traže je uvođenje živolovnih zamki uz naselja – na područjima gdje je uporaba lovačkog oružja ograničena radi sigurnosti građana, predlaže se korištenje strogo nadziranih živolovnih zamki, nakon čega bi divljač preuzimali lovci.

Apsurd sustava

Kako bi ilustrirali neodrživost trenutnih i predloženih rješenja prema kojima poljoprivrednici sami moraju snositi troškove zaštite, iz HPK-au su iznijeli plastičan primjer prosječnog obiteljskog gospodarstva.

Ratarsko ili stočarsko gospodarstvo koje obrađuje 60 hektara zemlje raspoređenih na 30 parcela od po dva hektara, moralo bi – u slučaju potpunog ograđivanja – podići i održavati čak 17 kilometara ograde. Na takvim imanjima najčešće rade samo vlasnik i njegova obitelj koji, uz svakodnevnu proizvodnju, fizički i financijski ne mogu kupovati, postavljati, popravljati i kositi kilometre ograda.

Iz HPK-a zaključuju kako ne osporavaju obvezu poljoprivrednika da razumno štiti svoju imovinu, ali se oštro protive sustavu u kojem troškovi te zaštite premašuju vrijednost same proizvodnje, dok proizvođači nemaju nikakav utjecaj na gospodarenje divljači koja im nanosi izravnu štetu. Od saborskih zastupnika očekuju raspravu utemeljenu na argumentima, a ne na osobnim prozivkama.