Zgrada Doma županije neće ići Crkvi, već Gradu Zadru

Nakon posjeta potpredsjednika Vlade i ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branka Bačića Zadarskoj županiji, nazire se sudbina zgrade Doma županije, koja, po svemu sudeći, neće pripasti Crkvi koja ju je potraživala u zamjenu za oduzetu crkvenu imovinu. Grad Zadar i službeno je pokazao interes za preuzimanjem Doma županije, a ministar Bačić je najavio njenu obnovu, dok će se o namjeni razgovarati s Gradom Zadrom i Županijom.

Inače, zgrada je građena u vrijeme Austro- Ugarske 1905. godine, bila je sjedište dalmatinskog guvernera, zatim su je koristili Francuzi, Austrijanci, Talijani i nakon drugog svjetskog rata postala je Dom JNA. U ovu prekrasnu zgradu, Zadarska županija se smjestila od osnutka 1993. godine, a već neko vrijeme su u procesu selidbe županijskih službi na drugu lokaciju.

Mjesto kulture

Podsjetimo, kad se u javnosti proširila vijest o tome kako Crkva traži zgradu Županije, mnogi su se dignuli na noge i lomila su se koplja na sjednici Gradskog vijeća 2022. godine kad se glasalo o zaključku prijedloga da se zgrada daruje Gradu Zadru. Tada su HDZ-ovi vijećnici glasali protiv zaključka govoreći da je loše pripremljen, a vijećnici SDP-a, Akcije mladih i Nezavisne liste Enija Meštrovića glasali su za zaključak. Sudbina ove zgrade izazvala je velik interes javnosti, toliko da se organizirao prosvjed i pobuna protiv predaje zgrade Crkvi.

O ovim događanjima i budućnosti koju čeka zgrada Doma županije razgovarali smo sa sociologom religije, Ivicom Maštrukom i predsjednikom Gradskog vijeća Zadra, Markom Vučetićem, koji nam je kazao kako vidi Dom županije kao mjesto okupljanja, te očuvanja identiteta grada.

– Ovo je opet ona zakašnjela inicijativa HDZ-a, nakon što su građani ustali protiv ideje da se imovina koja nikad nije bila crkvena dodijeli Crkvi, a potrebna je gradu i kulturnim i obrazovnim aktivnostima grada. Nakon što je organiziran uspješan prosvjed građana, koji su bili protiv ideje da se na sumnjiv način prepusti jedna bitna nekretnina i da se ne zna koju će u konačnici imati funkciju. Crkva je u svom prvotnom planu planirala tamo smjestiti svoj arhiv i knjižnicu, skupa sa Sveučilištem. To se zbog potrebne argumentacije da se ta nekretnina dodjeli Crkvi, iskoristilo kao pseudo- argumentacija. Jedini pravi način je da nekretnina dođe u vlasništvo Grada i da joj se da funkcija o kojoj su govorili profesor Pavuša Vežić i Antonija Mlikota. Da bude za potrebe kulture, potrebe Glazbene škole, da bude jedno mjesto okupljanja, u kojem možemo razviti nostalgiju. Možda da to bude nekakva kavana, izložbeni prostor, suvenirnica i mjesto u koje će dolaziti zvukovi, mirisi i susreti onog Zadra koji polako gubi utrku u ovom svijetu nestanka identiteta, kazao je Vučetić.

Crkvi nije u interesu

Vučetić nam je istaknuo kako je velik utjecaj na odluku o sudbini zgrade, uz brojne intelektualce imao prosvjed koji je bio dobro strukturiran i organiziran, te dobro popraćen.

– Imali smo brojne intelektualce koji su bili protiv te ideje te institucionalna gibanja, prvenstveno u Gradskom vijeću koje je donijelo zaključak da ta nekretnina dođe u ruke Grada. Kad povežemo intelekt, snagu koju predstavljaju kulturnjaci, kad povežemo medije koji su stali u obranu javnog interesa i politika je trebala kapitulirati, doduše zakašnjelo, ali je kapitulirala u odnosu na svoju prvotnu namjeru da nam nešto otme i sad nam nešto ne daje, nego miče ruke s te nekretnine, ističe Vučetić dodajući da se nada kako će sitnim koracima ovaj grad vratiti svoje dostojanstvo.

Ivica Maštruko, sociolog religije, smatra da utjecaj javnosti i nije imalo toliku važnost, pošto je i do sad bilo pritisaka javnosti na povrat crkvene imovine različitih oblika.

– Crkva jasno vodi računa o svojim financijskim i drugim interesima i ona je vjerojatno odustala od inzistiranja na tome da dobije Dom županije jer joj se ne isplati materijalno, financijski i namjenski. Mislim da nije to bilo do pritiska javnosti, već do toga koliko Crkva vodi računa o svojim interesima. Vjerojatno im se pokazalo da nema isplativosti u preuzimanju radi nesrazmjera troškova. Ali bez brige, dobit će na drugim područjima što traže, neće ona ništa izgubiti, ističe Maštruko.

Financiranje i održavanje

– Tko god da preuzme zgradu mora imati namjenu koja će biti isplativa. Što se tiče opće namjene, društvene namjene objekta to izaziva veliku potrošnju sredstava na održavanje i slično, što sumnjam da gradski budžet može podnijeti. Prema tome, lijepo je misliti o tome kakvu namjenu bi moglo imati, kulturnu, glazbenu ili umjetničkih institucija, ali tko će to sve platiti, pita Maštruko.

Vučetić smatra da novca za kulturu ima, kako ne postoje sredstva koja su suvišna za ulaganje i očuvanje nacionalnog identiteta na lokalnoj razini.

– Mi novaca imamo uvijek za kulturnu aktivnost, jer kulturna aktivnost je u stvari ono što politike ne prepoznaju. Jedan mali narod ne može razvijati svoj politički identitet, a da taj identitet nije identitet kulture. Mi imamo Grad Zadar koji ima proračunska sredstva sasvim dovoljna da se financiraju takve aktivnosti. Imamo Zadarsku županiju koja također ima proračun koji može odražavati takvu nekretninu, a i u konačnici imamo i državu koja bi trebala biti zainteresirana da u Zadru jača onaj istinski nacionalni povijesni identitet. Ako promatramo iz optike jednog ponosnog i dostojanstvenog grada koji ima časnu baštinu i mogućnost razvoja života, onda nikakva financijska sredstva ne bi smjela biti prepreka na tom putu, istaknuo je Vučetić uz poziv Crkvi da se uključi u financiranje kulturnih i obrazovnih aktivnosti u gradu.

– Ja pozivam i Crkvu da se i ona kao najveća ustanova civilnog života uključi u financiranje takvih aktivnosti, tako da i ona može biti prisutna u tom prostoru. Da financira, ne crkvenu kulturu nego da financira društvenu kulturu u kojoj će imati svoje mjesto, a ne dominaciju, naglašava Vučetić.