Nedjelja, 28. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

DRUŽENJE

Bivši maturanti Gimnazije Vladimira Nazora obilježili 30. godišnjicu mature

Autor: Đurđa Baljak

21.08.2023. 14:34
Bivši maturanti Gimnazije Vladimira Nazora obilježili 30. godišnjicu mature

Foto: Arif Sitnica



Tri razreda (4A, 4C, 4D) tadašnjih maturanata Gimnazije Vladimira Nazora iz generacije 1992./1993. godine okupili su se ispred poznate zgrade četiriju srednjih škola u Perivoju Vladimira Nazora kako bi proslavili 30. obljetnicu mature. Povodom toga smo porazgovarali s Ivom Bencun koja nam je otkrila nešto više o tome.


– Inicijatorica ovog okupljanja je Marijana Šarić koja je profesorica razredne nastave u OŠ Šimuna Kožičića Benje, pa je samim tim svjesna koliko je važno održavati kontakte, s obzirom na to da smo raštrkani na sve strane. Međutim, dosta ljudi iz naše generacije je ostalo živjeti u Zadru ili u ostalim hrvatskim gradovima, pa se redovito sastanemo barem preko ljeta, govori Iva.


Obilježio ih Domovinski rat


Njihovu generaciju je zasigurno obilježio Domovinski rat, zbog čega su propustili maturalno putovanje, ali su zato maturalnu večer proslavili u Kalima na otoku Ugljanu.




– Naša generacija je usprkos ratnim zbivanjima iznjedrila poprilično uspješne i snažne ljude. Iz svega toga je proizašlo da nekako više cijenimo međusobna druženja. Ratna iskustva nauče čovjeka da više cijeni nematerijalne ili duhovne stvari, koje su u konačnici i najbitnije, priča ova Zadranka te se prisjetila kako su se u to vrijeme zabavljali i gdje su izlazili.


– S obzirom na to da radim kao turistička voditeljica, često me pitaju da im ispričam svoje iskustvo rata. Tada svaki put priču o tome započinjem citirajući Charlesa Dickensa »Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena«. Najgora vremena su bila, dakako, u smislu rata; a najbolja u smislu povezanosti ljudi.


Sjećam se kako smo tih ratnih godina tulumarili skoro svakog dana. Ako diskoteke ili kafići nisu radili, okupljali bismo se po kućama. Okupljali smo se i u jednom disku u Privlaci jer je tamo bilo sigurno. Bili smo generacija koja je doista živjela do maksimuma.


Tada se dosta slušala dance glazba. Kada bi počela svirati pjesma »Tek je 12 sati« svi bi išli na podij, pa čak i oni koji inače nisu plesali, kazala nam je Bencun koja je po zanimanju profesorica talijanskog i francuskog jezika, a trenutačno radi kao turistička vodičica.


Iz SAD-a došla u ratnu Hrvatsku


Kako nam priča, prvu godinu rata je provela u SAD gdje je završila školu u okviru jednog programa. Tada nije bio razvijen internet, ali ono što je pratila preko televizije, jako ju je potreslo.


– Ono što sam pratila preko CNN-a su bile najgore situacije jer su mediji htjeli šokirati javnost. Kada sam se vratila tijekom ljeta 1992. godine, iako sam znala kako mi se prijatelji skrivaju u podrumima, očekivala sam ljude ubijene duhom, iscrpljene i blijede. No, pozitivno me šokiralo i razveselilo kada sam vidjela svoje prijateljice koje su bile njegovane i dotjerane. To mi je pokazalo kako ništa ne može slomiti ljudski duh. Zadivljujuće je kako se čovjek brzo navikne na sve okolnosti, pa tako i na granatiranje.


Svi znamo koliko je nama Dalmatincima bitan ritual ispijanja kave. Sjećam se kako smo išli do grada pod granatama, trčali smo od kantuna do kantuna, ispričala nam je ova Zadranka i osvrnula se na profesore nekad i danas.


– Naši profesori su bili strogi, ali pravedni. Koliko god to zvučalo kao floskula, zaista je bilo tako. To su bili ljudi koji su prije svega znali što rade, i kao drugo, ono najbitnije, voljeli su to što rade. Zbog toga smo ih cijenili i predstavljali su nam autoritet. Kod novijih generacija i nije baš tako.


Primjećujem kako se danas puno manje cijene profesori nego nekad. Međutim, tome su pridonijele raznorazne okolnosti. Primjerice, danas nam je razvoj tehnologije omogućio da samo s nekoliko klikova dođemo do željenih informacija. Pored toga, danas su profesori puno više opterećeni birokracijom. Prije nije bilo tako, pa su profesori puno više bili posvećeni prenošenju svog znanja na učenike, kaže nam Bencun.


Pored proslave 30. obljetnice mature prisjetili su se i svog prijatelja Luke Skračića koji je poginuo tijekom Domovinskog rata. Kako nam priča Bencun, bio je iznimno talentiran i pun potencijala.