Uskrsni običaji: Od Velikog četvrtka do uskrsne Večernje

Uz slavlje najveće kršćanske svetkovine – Uskrs – vežu se brojni običaji i vjerovanja, koji su u narodu prisutni stoljećima. Na zadarskim otocima i uz obalu nije bilo puno narodnih običaja o Danu Kristova uskrsnuća, već su običaji uglavnom usko vezani za liturgiju.

Na očuvanju običaja i njihovu prenošenju na mlađe generacije neumorno radi Livio Marijan, etnolog i đakon s otoka Iža. S njim smo razgovarali o običajima i vjerovanjima vezanim za Veliko trodnevlje, koje počinje na Veliki četvrtak.

Veliki četvrtak

– Na Veliki četvrtak ide se na misu Večere Gospodnje – spomen-misu Posljednje Isusove večere. Na tom slavlju zazvone sva zvona na »Slava Bogu na visini« i onda se »vežu«, to jest umuknu do subote u noći.

Umjesto zvona koriste se čegrtaljke, krčala, škripavice, škripaljke, kako se već gdje zovu. Na završetku mise rastvara se tabernakul (svetohranište) i Sveto Otajstvo se na svečani način prenese u »Božji grob« – posebno nakićeno mjesto na nekom od oltara u crkvi. Zatim se cijela crkva ogoli od ukrasa – svi oltari se raščine, zastave spuste, cvijeće makne, i sve se zamrači.

Tada se obično pjeva prvi dio Gospinoga plača, objašnjava nam Marijan, navodeći da je Veliki petak jedini dan u godini kad se ni u jednoj crkvi ne služi misa.

Veliki petak

– Na Veliki petak se ništa ne radi i strogo se posti. Danas se jede riba, no u staro vrijeme postilo se o kruhu, vodi i kuhanom povrću. Kako kažu naši stari: Ni sebe češljati, a kamoli se u zemlju pačati. Postoji stari običaj u Dalmaciji i na Mediteranu da se na Veliki petak u vino ne miješa voda zbog toga što je Krist prolio svoju krv za ljude, a vjerovalo se da će tako čovjek imati zdravu krv.

Cijeloga dana se obilazilo crkvu i molilo na Božjem grobu. Djeca su predvečer obilazila mjesta tri puta s čegrtaljkama pozivajući na službu u crkvu. U crkvama se služi Služba Muke i Smrti Gospodnje. To nije misa – to je posebna služba koja se samo i jedino taj dan u crkvi služi. Narod ju je zvao nekad »Naopaka misa«, ističe naš sugovornik.

Tog dana oltar je razgoljen, tabernakul otvoren, nema zvonjave, a obred se nekad čak služio u crnom ruhu.

– Narod je masovno sudjelovao u službi, crkve su bile prepune. Središnji dio je svečano raskrivanje velikog križa kojemu su se svi dolazili klanjati. Na koncu te službe u mjestima uz obalu i na otocima (kao i po cijelom Mediteranu) održava se velika noćna procesija Velikoga petka u kojoj se nose ferali i svijeće te u sredini veliki križ.

Obično se cijelo mjesto osvijetli svijećama, bakljama, malim koledama – po putevima, zidovima, na prozorima. U procesiji se pjeva »Puče moj« – potresni stihovi još iz ranog srednjeg vijeka, a svako mjesto gotovo ima svoj napjev, koji je lijep i potresan.

Najčešće je na Veliki petak i puni mjesec, pa to sve skupa stvara jedinstveni doživljaj. Nakon procesije, u crkvi se pjeva drugi dio »Gospinog plača« na Božjem grobu. U staro vrijeme žene bi razvezale »facole« i plakale, navodi Marijan.

Velika subota

Na Veliku subotu vjernici se zadržavaju kod Kristova groba te u molitvi i postu razmišljaju o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje.

– Na Veliku subotu se priprema za Uskrs, peku se pogače, sprema se meso, ali se i dalje posti. Noćna služba u subotu – Uskrsno bdijenje – prva je uskrsna služba. Drukčija je od drugih i jedinstvena: pali se vatra, pa uskrsna svijeća, blagoslivlja nova voda, i na »Slava Bogu na visini« zazvone ponovo zvona.

Svi drže upaljene svijeće i narod se poškropi svetom vodom te se voda uzima iz crkve i nosi doma. Sve se u crkvi vraća »u normalu«. Na kraju se blagoslivljaju pogače, turte, oblije, polube, svećenice koje se donose u crkvu. Za djecu su se pravile u obliku pletenica s jajem, upućuje Marijan.

Uskrs

Uskrs, najsvetiji dan kršćanstva, slavio se od ranog jutra uz bogat stol.

– Za Uskrs se nosila najsvečanija nošnja. Uglavnom se jela janjetina, mladi sir i pogača, a pio se prošek. Kao i na svaki veliki blagdan ujutro se išlo na svečanu misu, pa doma na svečani ručak, popodne u kolo ili u gostionice, pa opet u crkvu na Večernju ili Blagoslov.

S obziorm na to da su otočani vrlo rano postali pomorci, rano se i promijenila kultura, i život se urbanizirao, za razliku od kopna, kaže nam Marijan, objašnjavajući da su vjerovanja i stari običaji s otoka ranije nestali.