U Zadarskoj županiji preko stotinu ribara šalje svoje brodice u rezalište!

Nakon objave Ministarstva poljoprivrede ove jeseni o podnošenju zahtjeva za trajnu obustavu ribolovne aktivnosti koja se provodi u skladu s nacionalnom shemom smanjenja ribolovnog napora, razgovarali smo s Marinkom Mekelenićem, predsjednikom Ceha ribarstva, marikulture i poljodjelstva, kako bismo doznali s kojim se problemima ribari najčešće susreću, a radi kojih možda i podnose zahtjeve za prenamjenu plovila ili uništavanje, takozvani scraping.

Teško naći posadu

Vlasnici koji su podnijeli zahtjeve svoje brodove će prenamijeniti u turističke svrhe ili ih poslati na rezalište, nakon čega imaju pravo na financijsku naknadu u vrijednosti broda. Brodovi koji odlaze na rezališta imaju različite sudbine, ovisno o materijalu od kojeg su izgrađeni. Drveni brodovi se šalju u spalionice, jer je potrebno ekološko zbrinjavanje, a željezni se iskoriste kao sekundarne sirovine. Mekelenić nam je objasnio koji su sve razlozi za podnošenje zahtjeva, te koliko je zahtjeva iz Zadarske županije predano.

– Zahtjev je ove jeseni predalo oko 120 vlasnika plivarica i koćarica. Tijekom studenog je bila nadopuna, a krajnji broj će se vidjeti u siječnju 2024., koliko će ih stvarno ići u trajnu obustavu. Možda će neko prihvatiti, a možda netko i odustane, vidjet ćemo, kazao je Mekelenić.

Kao i sve poslodavce, nedostatak radne snage također muči i ribare. Odlazak na more po svim vremenskim uvjetima, nije za svakoga, stoga se mnogi odlučuju na druge opcije.

– Teško je naći posadu, posao je specifičan pa su se neki okrenuli radu na strancima ili u turizmu. Radi se po svim vremenskim uvjetima, daleko od kuće, pa kad neki mladi ljudi puni volje i želje dođu i vide kako sve to funkcionira, mnogi odustanu. U Italiji, imaju malo liberalniju politiku zapošljavanja pa zapošljavaju imigrante, a i kod nas se može ponegdje vidjeti nekog od tih stranaca. Uglavnom su to Filipinci, po koćama nekoliko ljudi iz Ukrajine, a naši ljudi koji imaju neko pomorsko znanje, svi su otišli na turističke brodove gdje se puno više zarađuje. Posade nema, više je starije radne snage, ima nešto mlađih, ali ne previše. To je isto razlog zašto se ljudi odlučuju na korištenje ove mjere Ministarstva, kazao je Mekelenić, dodavši kako je i on jedan od tih koji su podnijeli zahtjev za scraping.

Marinko Mekelenić, predsjednik Ceha ribarstva, Foto: UDRUŽENJAE OBRTNIKA ZADAR

Pitanje od milijun dolara

– Imam dva broda, jedan manji i jedan veći. Zbog nedostatka posade sam se odlučio na scraping. Tražio sam ako netko želi preuzeti ovaj veći brod, ali nema interesa. Razlozi za scraping su raznoliki. Neko nema nasljednika, netko je pri kraju radnog vijeka, netko želi novi brod i treba zamijeniti stari brod, a netko se želi prebaciti na turizam. Nismo očekivali da će se baš toliko koćara javiti, dosta velik je to broj, kazao je Mekelenić ističući kako je i u Italiji velik broj ribara podnio zahtjeve za scraping.

Što se tiče biomase i resursa u moru, Mekelenić nam je kazao kako je stanje zadovoljavajuće, nekad malo bolje, nekad malo gore. Europska unija provodi mjere poticaja za očuvanje ribarskog sektora, kojima je svrha dugoročno održiv ribolov. Jedan takav primjer je Jabučka kotlina, područje u kojem je ribolov već godinama zabranjen, što je dovelo do toga da se povećao riblji fond.

Na naše pitanje o tome što nosi budućnost ribarstva, Mekelenić nam je odgovorio da je to pitanje od milijun dolara.

– Teško je govoriti o budućnosti s trenutnom slikom i problemom nedostatka radne snage, a tu je i utjecaj klimatskih promjena. Jadran se zagrijava, a svaka promjena utječe na morski život, nove vrste i rasprostranjenost ribe. Provođenje mjera zaštite i resursi kojima raspolažemo sve to skupa je dobro, ali opet naglašavam, pitanje je tko će raditi, zaključuje Mekelenić.